Od neplodnosti pati 15% svjetske populacije.

Od neplodnosti pati 15% svjetske populacije. U najnormalnijim prirodnim uvjetima plodnost je žene niska. To znači da ukoliko zdrav mladi par ima odnos točno na ovulaciju, šansa da žena zatrudni je svega 20%. U žene starije od 40 godina ta je šansa 4-5%, a sposobnost oplodnje partnerice se smanjuje i sa dobi muškarca.

I kad žena zatrudni, 50-60% tih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom (trudnoćom kod koje je povišen hormon trudnoće u krvi, ali se trudnoća odmah prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada). Ukoliko se trudnoća nastavi dalje razvijati, šansa za rani spontani pobačaj (prije 12-og tjedna trudnoće) je 10-15%. Nakon 12-tog tjedna trudnoće pobačaji su rijetki, i trudnoća obično završava rađanjem djeteta u terminu.

Iz svega navedenog zaključujemo da je neplodnost važan javnozdravstveni problem, bez obzira na razinu razvijenosti zemlje.

Neplodnim se smatra:

  • par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon godinu dana nezaštićenih odnosa, ako je žena mlađa od 36 godina;
  • par koji ne uspije ostvariti trudnoću nakon 6 mjeseci nezaštićenih odnosa, ako je žena starija od 36 godina;
  • žena koja uspije zanijeti, ali ne uspijeva iznijeti trudnoću do termina.

Treba svakako napomenuti da se danas u neplodnost ubraja i umanjena plodnost, jer neće svi parovi, nego njih 85% ostvariti trudnoću u prvoj godini pokušavanja. Najveći broj onih koji pokušavaju uspjet će u 3 godine nezaštićenih odnosa, međutim, kako se parovi danas kasnije odlučuju za trudnoću, i ako su prešli tridesetu godinu života, rijetko će kad imati strpljenja čekati.

Najčešće se žena na pregled javlja u ginekološku ambulantu, no vrlo je važno naglasiti da se pokušava pomoći neplodnom paru, te je stoga svakako potrebna i obrada muškog partnera. Ranije se smatralo da je za trećinu uzroka neplodnosti odgovoran muškarac, za trećinu žena, a da je za preostalu trećinu odgovorno oboje. Međutim, u današnje doba ova podjela postaje zastarjela, te se u literaturi sve češće objavljuju radovi o porastu broja neplodnih muškaraca u ukupnoj strukturi uzroka neplodnosti.

Iako su glavni uzroci neplodnosti organske prirode (dakle tjelesni), u nekim slučajevima jaki stres može u žene spriječiti normalnu ovulaciju, a u muškarca proizvodnju sjemena, što može dovesti do teškoća pri zanošenju, iako je puno češća situacija ta da neplodnost uzrokuje stres. Tada je korisno primjenjivati tehnike za redukciju stresa koje među ostalim uključuju otvorenost sa partnerom, traženje podrške, bilo u obitelji ili među prijateljima, bilo od stručnjaka ili skupina podrške, te redovitu tjelovježbu, čime se smanjuje fizička i psihička napetost. Korisno je, pri prvom susretu s neplodnim parom, pružiti općenite savjete u vezi životnog stila i navika: umjerenu konzumaciju alkohola, izbjegavanje pušenja i kofeina, zdravu prehranu te time održavanje indeksa tjelesne mase unutar nomalnih vrijednosti. Muškarci trebaju izbjegavati usko donje rublje, a ukoliko je par na radnom mjestu ili u životnoj sredini izložen zračenju ili utjecaju pesticida, potrebno je razložiti štetnost takve izloženosti. Preporučuje se imati opuštene odnose svaka 2-3 dana tijekom mjeseca.

Reproduktivni ginekolog će u postupku obrade neplodnosti zatražiti minimalno slijedeće nalaze da bi utvrdio uzrok neplodnosti: papa test ne stariji od godinu dana, ultrazvučni pregled, cervikalne briseve, nalaze hormona žene i spermiogram. Ovisno o ovim nalazima, možda će trebati i drugi. Kod 10-tak posto parova niti nakon detaljne obrade neće se moći naći uzrok neplodnosti, te kod njih postoji idiopatska (ili neobjašnjena) neplodnost.

Najčešći uzroci neplodnosti kod žena su:

  • problemi s ovulacijom - iako je uzroka anovulacije puno, u praksi je najčešći uzrok sindrom policističnih jajnika
  • endometrioza
  • starija dob žene ili prijevremena menopauza
  • neprohodni jajovodi
  • anomalije ženskog spolnog sustava

Najčešći uzroci neplodnosti kod muškarca su nemogućnost stvaranja spermija, loša kvaliteta sjemena i blokada sjemenovoda. U praksi, najčešći uzrok muške neplodnosti je loša kvaliteta sjemena.

Liječenje neplodnosti provodi se dijagnostičkim i terapijskim postupcima kojima je cilj uspješno ostvarivanje trudnoće uz što prirodniji i manje invazivan pristup koji se temelji na uzročnom (kauzalnom) liječenju. Ponekad je dovoljna jednostavna uputa paru u smislu promjene životnih navika, da se ostvari uspješna trudnoća, dok je ponekad potrebna jednostavna medicinska intervencija u smislu stimulacije ovulacije. Kad jednostavne metode zakažu, prelazi se na potpomognutu oplodnju.

Metode pomognute oplodnje (MPO) koje se danas koriste u našoj zemlji su:

1. Utvrđivanje ovulacije u prirodnom ili stimuliranom ciklusu i tempirani odnos;
ultrazvučno i ponekad hormonski (mjerenjem razine hormona u krvi) se prati razvoj folikula (struktura u jajniku koje sadrže jajne stanice) i određuje vrijeme ovulacije i optimalan dan za odnos.

2. Inseminacija sjemenom partnera u prirodnom ili stimuliranom ciklusu (AIH, eng. Artificial Insemination by Husband/variation Human); najjednostavnija metoda potpomognute oplodnje kod koje se u vrijeme ovulacije sjeme partnera obradi u centrifugi, te koncentrirano, kroz kateter, unese u maternicu. Indikacije za inseminaciju su lošiji nalazi spermiograma, idiopatska (nepoznatog uzroka) neplodnost i udruženi uzroci neplodnosti (ovulacijska disfunkcija i lošiji spermiogram).

Preduvjet za ove dvije metode su prohodni jajovodi što se može utvrditi ispitivanjem prohodnosti jajovoda rentgenskom snimkom (HSG-histerosalpingografija) ili ultrazvučnim pregledom (sono HSG). Za ispitivanje prohodnosti jajovoda potrebno je imati uredne cervikalne briseve. Ukoliko je neplodnost teža i planira se izvantjelesna oplodnja, nema smisla raditi ispitivanje prohodnosti jajovoda. (Obično se u ovoj ranoj fazi „tempiranog odnosa“ ispitivanje prohodnosti jajovoda još ne radi.)

3. Izvantjelesna oplodnja (IVF, eng. In Vitro Fertilization) sa prijenosom svježih ili smrznutih zametaka je metoda kod koje se vaginalnom punkcijom jajnika žene aspiriraju jajne stanice, koje se zatim u laboratoriju oplode (fertiliziraju) sa sjemenom partnera. Ako dođe do oplodnje, najviše 2 zametka se vraćaju u maternicu, a danas se sve više koristi tzv. Single embryo transfer skr. SET i vraća jedan zametak. Ukoliko ih ima više, ostali se kriopohranjuju (zamrzavaju), te se vraćaju u slijedećim ciklusima, ukoliko je prvi bio neuspješan ili par želi još djece. Varijanta izvantjelesne oplodnje je intracitoplazmatsko injiciranje spermija (ICSI, eng. Intra Cytoplasmic Sperm Injection) u slučajevima težih oblika muške neplodnosti prilikom kojeg embriolozi injciraju direktno spermij unutar citoplazme jajne stanice kako bi se povećala mogućnost oplodnje jajne stanice.
Prvi IVF postupak uspješno je napravljen 1978.g.u Velikoj Britaniji, a u Hrvatskoj samo pet godina kasnije u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb.

Uz stimulaciju jajnika u pretilih žena s anovulacijom preporučuje se obavezno redukcija tjelesne težine, a nerijetko i lijekovi za regulaciju glikemije, tj. inzulina (npr. metformin i ostali). Ako konzervativna terapija ne dovede do ovulacije, bolesnicu je moguće operirati i redukcijom tkiva jajnika potaknuti ovulaciju (laparoskopski drilling jajnika).

Postoje i druge metode kao što su inseminacija sjemenom donora, kod teške muške neplodnosti; dobivanje uzorka sjemena aspiracijom testisa ili kirurški, kod teške muške neplodnosti; donacija jajne stanice, kod prijevremene menopauze u žene; surogat majčinstvo, kod ozbiljnih bolesti ili anomalija reproduktivnog sustava žene, itd, ali se neke od njih u Hrvatskoj trenutno ne mogu primijenjivati.

U zaključku, nekoliko je načina kojima se može doći do uspjeha, odnosno rađanja zdravog djeteta. To su:

  • Inseminacija ili IVF/ICSI u potpuno prirodnom ciklusu – može se raditi svaki mjesec
  • Inseminacija ili IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom jajnika (2-6 jajnih stanica) – može se raditi 4-5 puta godišnje
  • IVF/ICSI u ciklusu sa klasičnom stimulacijom jajnika (6-10 jajnih stanica) – može se raditi 2-3 puta godišnje

Odabir postupka ponajviše ovisi o duljini trajanja neplodnosti i dobi žene. Uspješnost postupaka ovisi o puno čimbenika. Uspješnost se može izraziti postotkom ostvarenih trudnoća u odnosu na započeti ciklus, postotkom ostvarenih trudnoća u odnosu na učinjenu aspiraciju oocita, te postotkom ostvarenih trudnoća u odnosu na učinjeni transfer embrija. Danas se sve više koristi „take home baby rate“, koji odražava odnos započetog ciklusa izvantjelesne oplodnje i poroda zdravog novorođenčeta.

Općenito, uspješnost za inseminaciju i IVF/ICSI u prirodnom ciklusu iznosi oko 10-15%, za IVF/ICSI u ciklusu sa blagom stimulacijom 25-30%, a za IVF/ICSI u stimuliranom ciklusu 25-40% po jednom postupku. Međutim, kumulativna (zbrojena) stopa uspješnosti, nakon par pokušaja je uvijek veća i velika većina parova koji se odluče za pomognutu oplodnju će nakon nekoliko pokušaja dobiti dijete.

Većini parova koji se suoče sa dijagnozom neplodnosti nepoznati su fizički, psihološki i financijski zahtjevi koje će liječenje postaviti pred njih, čime savjetovanje neplodnog para postaje važan čimbenik eventualnog konačnog uspjeha. Uloga liječnika time nije samo određivanje optimalnog puta obrade i liječenja neplodnosti, nego i usmjeravanje pacijenata koji se svakodnevno susreću sa osjećajima bijesa, nemoći, krivnje, depresije i pritiskom sredine i obitelji. Osim podrške koju neplodnom paru pružaju njihov obiteljski liječnik, primarni ginekolog i reproduktivni endokrinolog, često je neprocjenjiva pomoć drugih neplodnih parova kroz različite načine razmjene informacija i iskustava npr. na internetskim forumima i sl. Spomenimo za kraj mogućnost liječenja neplodnosti Billingsovom ovulacijskom metodom (BOM) uz pomoć koje se može pomoći neplodnom paru koji je ili isprobao sve ostale mogućnosti ili iz vjerskih ili nekih drugih razloga ne želi koristiti ostale metode potpomognute oplodnje. Radi se o prirodnim metodama praćenja cervikalne sluzi koja na dva načina pomaže neplodnom paru: prepoznavanjem razdoblja najveće plodnosti i s tim u vezi pravovremenim odnosom, te prepoznavanjem nenormalnih promjena cervikalne sluzi što može usmjeriti i olakšati dijagnostiku i liječenje uzroka neplodnosti. Za iste skupine parova može se pokušati u nekim centrima u svijetu i sa prirodnim metodama praćenja menstrualnog ciklusa baziranim na BOM-u, ali proširenom pod imenom Natural Procreative Technology, skr. NaPro tehnologija.

     Naruči se na klinički pregled!

    Pošaljite poruku: