Odvikavanje od sedativa

Brojne psihičke tegobe kod kojih se koriste sedativni lijekovi su sljedeće: tjeskobe, depresije, nagle promjene raspoloženja, psihičke tegobe uzrokovane stresom i apstinencijske smetnje alkoholičara te ovisnika o opojnim drogama. Puno je ljudi upoznato s pozitivnim djelovanjem tih lijekova, manji broj ljudi uzima ih same ili u kombinaciji s drugim sredstvima u svrhu drogiranja.

Od šezdesetih godina 20. stoljeća u medicinskoj su upotrebi sedativni lijekovi. U početku su shvaćeni kao »čarobni lijekovi« za rješavanje životnih teškoća, no to ne mora biti tako – istraživanja su pokazala da je do pet posto osoba koje su koristile benzodijazepine o njima postalo i ovisno. Veliki problem u sklopu ovisnosti o benzodijazepinima je njihova laka dostupnost. Ako ne postoji dobar nadzor, umanjena je ili čak onemogućena liječnička paska nad bolesnikom i njegovom terapijom.

Benzodijazepine dijelimo na visokopotentne kratko djelujući lijekovi, velike učinkovitosti ali s većom opasnošću od stvaranja ovisnosti te niskopotentni, koji imaju dulje i manje intenzivno djelovanje. U manjim dozama ti lijekovi djeluju umirujuće, u srednjim dozama umiruju tjeskobu, a u višim dozama djeluju uspavljujuće.

Pojedini lijekovi su bolji kao sredstvo za uvođenje u san, drugi ne uspavljuju toliko i djeluju povoljno na tjeskobu i uznemirenost. Na žalost, dugotrajnom primjenom pojedini sedativni lijekovi mogu dovesti do neželjenih efekta – lijekovi za spavanje mogu izazvati nesanicu, lijekovi za smirenje mogu izazvati nemir, ako se ne uzimaju svakodnevno ili čak više puta na dan.

To ne znači da te lijekove treba izbjegavati u situacijama kada je to medicinski opravdano, nego je bitno strogo se pridržavati liječničkih uputa. Ti lijekovi mogu biti vrlo učinkoviti, a za organizam dok se kontrolirano rabe nisko su toksični, u toj mjeri da pojedine lijekove mogu koristiti i trudnice.

Česta je situacija da liječnik propiše lijek, navede da ga treba kratkotrajno primjenjivati, a pacijent ga nakon toga, jer se uz lijek osjeća bolje nastavi uzimati po svom nahođenju dulje razdoblje.

Pročitajte više o farmakogenetičkom testiranju i neželjenom učinku lijekova.

Početni pozitivni efekt se s vremenom gubi zbog promjena u kemiji mozga (neurotransmiteri, posebice GABA). Uslijed toga se javljaju tjeskoba, nemir, mišićna napetost, moguće su nagle promjene raspoloženja, zaduha, mučnina i poremećaji spavanja. Ako se jave ti simptomi, ne smije se naglo prekidati lijek, nego se pristupa postupnoj redukciji doze ili ordinira zamjenski lijek. Ako je za isti efekt potrebno sve više lijeka – tada je riječ o povišenoj toleranciji na benzodijazepine.

Kod vrlo visokih doza koje su deset i više puta veće od početne, potrebno je u liječenju primijeniti vrlo specifične lijekove – stabilizatore raspoloženja, antidepresive s anksiolitikom djelovanjem te postupno reducirati benzodijazepin., često uz zamjenu kratko djelujućih s dugo djelujućima. To je potrebno raditi uz liječnički nadzor, jer su apstinencijski simptomi ponekad jako izraženi.

Preporuke bliskih osoba koje koriste lijekove za neke tegobe pa daju "na probu" neki od lijekova ili uzimanje lijekova iz kućne apoteke djece i adolescenata može biti početni korak prema zlouporabi sedativa. Mnogi problemi u braku, obitelji ili poslu su posljedica neprepoznatih psihičkih smetnji.

Prava terapija za pravog pacijenta u pravo vrijeme! Saznajte više!

Miješanje raznih tableta, kombinacija svega s alkoholom ili drugim psihoaktivnim drogama može dodatno zakomplicirati stvari, a pojedine kombinacije mogu biti i jako toksične. Kada se uzimaju medicinski opravdano, nadzirano i prema uputama, ti lijekovi mogu biti vrlo korisni i sigurni. Nekontrolirano uzimanje može dovesti do intoksikacije: poremećena koordinacija pokreta, nerazgovijetan govor, pospanost, promjena stanja svijesti, usporeno i otežano disanje, drhtavica.

Vrlo visoke doze lijeka mogu biti otrovne te je tada nužna hitna medicinska intervencija. Te su krizne situacije posebno česte u osoba s jakom tjeskobom, nakon jakog stresa ili kao posljedica duševnih smetnji te je nakon otrežnjenja nužno provesti psihoterapijsko liječenje, a prema mogućnosti i obiteljsko liječenje.

Ako se razvije tolerancija na visoke doze sedativa, moguće su i teže smetnje ustezanja pri naglom prekidu uzimanja sredstva koje uključuju osjećaj psihičke i fiziološke nelagode, epileptične napadaje, osjećaj slabosti, pojačano znojenje, ubrzani puls, drhtanje ruku, jezika i vjeđa, nesanicu, mučninu i povraćanje, obmane i vizije, nemir, tjeskobu, razdražljivost.

Vrijeme koje je potrebno da bi se osjetile smetnje ustezanja ovise o vrsti sredstva te o tome je li kratka ili duga djelovanja. Mogu se pojaviti u roku dva do tri dana kod sredstva koje se brzo izlučuju iz tijela te mogu trajati danima.

Zbog mogućih komplikacija, odvikavanje od sredstva mora biti postupno i strogo liječnički nadzirano. Osobe koje zlorabe ta sredstva bolje odgovaraju na bolničke programe ako prihvaćaju dugotrajniju grupnu terapiju. Dodatna terapija i lijekovi mogu biti potrebne u osobama s mentalnim poremećajima kao što je depresija.

Personalizirani pristup i individualna terapija su izrazito važni, stoga nam se obratite s povjerenjem i dogovorite termin za pregled.