Relevantne tehnike koštane i mekotkivne augmentacije u usnoj šupljini

Rehabilitacija žvačne funkcije dentalnim implantatima svakodnevna je metoda u našem Dental centru koja objedinjuje kirurške, restorativne i estetske postupke u planiranju i liječenju naših pacijenata. Ugradnja dentalnih implantata omogućila je povratak zubne funkcije, ali i rekonstrukciju izgubljene estetike.

U početku je ugradnja dentalnog implantata bila kirurški vođena tj. s isključivim ciljem da se implantat ugradi potpuno unutar kosti. Ovaj je pristup bio ograničen anatomskim komplikacijama i estetskim kompromisima. Danas je takav pristup napušten te je trenutno restorativni pristup relevantan, a koji podrazumijeva da nam tip i pozicija protetskog rada diktira poziciniranje implantata. Ovaj pristup znači da će se sami dentalni implantati morati često postaviti izvan bioloških granica preostale kosti, jer će restorativno vođeno pozicioniranje implantata često dovesti do perforacije jezične / obrazne koštane ploče. Etabliranjem takvog pristupa razvila se potreba za sve učestalijim “dodavanjem” kosti i mekih tkiva kako bi se osiguralo da ugrađeni implantati budu u potpunosti okruženi koštanim pokrovom u cilju da se postigne dugoročna stabilnost i zdravlje samih implantata.

Uz upotrebu materijala za nadoknadu kosti, tzv. graft materijala, bitno je da implantat ima primarnu stabilnost u fazi zacjeljivanja i osteointegracije. Kako je oseointegracija dinamičan proces koji uključuje zamjenu kosti na kosti implantata ili sučelju presatka, također je neophodno da kirurško mjesto ima dobru vaskularnost kako bi se mogao dogoditi proces pregradnje što daje na važnosti pripreme okolnih mekih tkiva (zubnog mesa).

Postoji mnoštvo materijala koji se koriste za povećanje (augmentaciju) kostiju:

• od korištenja autologne kosti (autotransplantata), tj. kosti pacijenta koja se najčešće uzima s područja donjeg umnjaka ili sa brade
• do ksenograftova tj. kosti životinjskog podrijetla, koja se posebno kemijski obradi kako je naš organizam nebi prepoznao kao strano tijelo. Da bi se pomoglo stabilnosti grafta u vođenoj regeneraciji kosti, koristi se membrana kako bi se spriječilo urastanje epitelnog tkiva u graft materijal.

Autologna kost

Autologna kost je, tradicionalno, "zlatni standard" kosti za povećanje alveolarnih nastavaka čeljusti. Donorsko mjesto su područje oko donjih umnjaka ili kost brade. Mi koristimo tzv. Khoury metodu koja se pokazala odličnom u vidu dugoročne stabilnosti samog presatka. Metoda se sastoji od uzimanje kortikalne ploče iz regije donjeg umnjaka (retromolarna regija) kojom se definira željena širina alveoloranog grebena. Sam postupak provodi se u lokalnoj anesteziji, a oporavak traje oko tjedan dana. Nakon zahvata, dentalni implantati ugrađuju se za 4 mjeseca.

Postupak uzimanja autologne kosti

Autologni blok kosti

Ksenografti

Ksenograft materijali već se neko vrijeme intenzivno koriste kao materijali za augmentaciju. Dostupni su mnogi proizvodi - od rekonstituiranih koralja, preko goveđih i konjskih materijala, do kemijskih prethodnika kostiju. Ti se materijali mogu koristiti u postupcima vođene regeneracije kosti (GBR) i u postupcima augmentacije maksilarnih sinusa. Za GBR, materijal mora biti prekriven membranom, što sprečava urastanje epitela i posljedični gubitak umjetne kosti.

S lijeva na desno: postavljeni implantati uz nedostatak kosti, ksenograft zak nadoknadu volumena kosti, resorptivna membrana za zaštitu i stabilizaciju ksenografta

Autologni mekotkivni transplantati

Osim potrebe za koštanim nadoknadama u svhu postizanje adekvatne širine i visine kosti za postavu dentalnih implantata posebno mjesto u segmentu estetike i mekotkivne stabilnosti predstavlja augmentacija gingive oko implantata. Bez pripreme same gingive nije moguće postići dugoročno stabilan i predvidljiv estetski rezultat. To je zahvat koji rutinski rabimo prilikom svake implantacije u području prednjih zuba. Donorsko mjesto za meka tkiva su najčešće tube gornje čeljusti ili tvrdo nepce. Zahvat se izvodi simultano s ugradnjom dentalnog implantata u lokalnoj anesteziji.

Slika mekotkivnog grafta uzetog sa zubi gornje čeljusti

ZAKLJUČAK:

Razvoj materijala i tehnika za augmentacije značajno je povećao sposobnost kirurga da postigne predvidljive rezultate s dobrom funkcijom i estetikom.

U našem Dentalnom centru Specijalne bolnice Sv. Katarina osim visoko educiranog kadra imamo svu potrebnu modernu opremu za provođenje ovakvih zahvata. Također, pratimo sve najnovije trendove u dentalnoj medicini te ih usvajamo kroz individualizirani pristup svakom pacijentu.