Uloga genetičkih čimbenika u razvoju glaukoma
Što je i kako nastaje glaukoma?
Glaukom je sveobuhvatan naziv za skupinu bolesti kojima je zajednička karakteristika propadanje ganglijskih stanica mrežnice, živčanih vlakana vidnog (optičkog) živca i vidnog polja, najčešće uzrokovanih povišenim očnom tlakom unutar očne jabučice. Glaukom je vodeći uzrok sljepoće u svijetu, a očekuje se i porast broja oboljelih zbog globalnog starenja stanovništva.
Unutar oka dolazi do stalne proizvodnje očne vodice, dok se istovremeno održava slobodni protok i odvod očne vodice te sprječava stvaranje povišenog tlaka. Navedeni proces održava očni tlak stabilnim. U slučaju zastoja u odvodnji očne vodice, dolazi do povećanja tekućine te, posljedično, do povećanja očnog tlaka koji dovodi do oštećenja očnog živca. Normalne vrijednosti očnog tlaka u zdravoj populaciji kreću se od 10-21 mmHg. U slučaju dugotrajno povišenog očnog tlaka, svaki mmHg povećava rizik od razvoja glaukoma za 10%. Ove promjene uzrokuju oštećenje očnog živca poznatog pod imenom glaukomska optička neuropatija, a time i nepovratan gubitak vida zbog oštećenja živčanog tkiva.
Koji su simptomi glaukoma i kako se glaukom liječi?
Simptomi glaukoma se obično razvijaju polako tijekom mjeseci ili godina. Gubitak vida se najčešće događa tako sporo da ga možda nećete ni primijetiti, sve dok ne dođe do težeg oštećenja vida, dok se u nekim slučajevima simptomi događaju iznenada. Zato se glaukom često naziva i „tihim kradljivcem vida“ pa preventivno djelovanje ima iznimno važnu ulogu u ranom prepoznavanju i dijagnostici glaukoma, čime se gubitak vida može usporiti ili pak spriječiti.
U uznapredovalom glaukomu mogući su zamagljen vid, glavobolja, bol u očima, mučnina, ispadi u vidnom polju u obliku nedostatka dijela vidnog polja, prstenovi u duginim bojama, razlijevanje svjetla i sl.
Trenutno dostupne terapije glaukoma temelje se na medikamentoznom liječenju koje za cilj ima smanjenje povišenog očnog tlaka, a potom na laserskom i operativnom liječenju. Otkrićem velikog broja gena čije se patogene varijante povezuju s rizikom za nastanak glaukoma, omogućuje se bolje razumijevanje bolesti na molekularnoj razini, pravovremena dijagnostika i liječenje, što će u budućnosti omogućiti nove terapijske opcije poput genske terapije.
Kada i kod koga se glaukom najčešće javlja?
Glaukom predstavlja heterogenu skupinu bolesti koje se dijele prema vremenu nastanka na glaukom ranije dobi do 40. godine života (urođeni, razvojni, juvenilni i pigmentni glaukom, glaukomi u sklopu sistemskih sindroma) i glaukom odrasle dobi iznad 40. godine života.
Iako se glaukom može razviti u bilo kojoj životnoj dobi, najčešće se javlja u odrasloj dobi iza 40. godine života. Primarni glaukom otvorenog očnog kuta je najčešći glaukom odrasle dobi s glavnim obilježjima kao što su povišeni očni tlak i progresivna optička neuropatija. U 30% oboljelih očni tlak nije povišen, a to je tzv. podvrsta glaukoma poznata pod imenom normotenzivni glaukom.
Genetička podloga za razvoj glaukoma
Unazad desetak godina, značajno se povećalo razumijevanje genetičke podloge za razvoj glaukoma, što je uvelike doprinijelo razumijevanju nastanka bolesti. Glaukom ranije dobi najčešće se nasljeđuje po tipu autosomno dominantnog i recesivnog nasljeđivanja, dok glaukom u odrasloj dobi ima multifaktorijalnu etiologiju te je njegov nastanak posljedica interakcije brojnih genetičkih i okolišnih čimbenika.
Glaukomi s nastankom u ranijoj dobi se dijele na primarni kongenitalni (urođeni) glaukom, razvojni, juvenilni i pigmentni glaukom. U ovoj skupini glaukomskih bolesti, dovoljna je mutacija jednog gena da bi se razvila klinička slika. U primarnom kongenitalnom glaukomu, većina oboljelih ima dokazanu povezanost s pet genskih lokusa: GLC3A, GLC3B, GLC3C, GLC3D, GLCRE te s mutacijama gena CYP1B1, LTBP2, TEK i ANGPT1. Razvojne anomalije prednjeg dijela oka obično su glavni razlog povišenog očnog tlaka te se u većini slučajeva nasljeđuju autosomno recesivno. U razvojnim glaukomima, koje karakteriziraju razvojne anomalije struktura prednjeg dijela oka (šarenice, očnog kuta, rožnice, leće), u većine oboljelih nasljeđivanje genskih mutacija je autosomno dominantno i povezano s brojnim sistemskim sindromima. S nastankom ovih glaukoma, dokazana je povezanost gena PITX2, FOXC1 i PAX6. Juvenilni glaukom otvorenog kuta se prezentira između 3. i 40. godine života. U odnosu na glaukom u odrasloj dobi, ovaj ima više vrijednosti očnog tlaka, brže napreduje i lošije reagira na antiglaukomske lijekove. Radi se o autosomno dominantnom nasljeđivanju te je dokazana povezanost ovog glaukoma s mutacijama gena MYOC (u 8 do 63% slučajeva), EFEMP1 i THBS1. Sindrom raspršivanja pigmenta je pojava odlaganja pigmenta šarenice u anatomskim strukturama oka (rožnica, leća, očni kut), što posljedično može dovesti do povišenja očnog tlaka i razvoja pigmentnog glaukoma u čak 50% slučajeva i to obično u trećem ili četvrtom desetljeću, češće u muškaraca. Utvrđena je povezanost pigmentnog glaukoma s mutacijama gena PMEL, GSAP i TYR po tipu autosomno dominantnog nasljeđivanja, iako je ono najvjerojatnije multifaktorijalno i pod utjecajem okolišnih čimbenika. Kratkovidnost i intenzivno vježbanje su također poznati čimbenici rizika za razvoj ove bolesti.
U odrasloj dobi osnovna podjela glaukoma je na glaukome otvorenog i zatvorenog kuta te pseudoeksfolijativni glaukom. Primarni glaukom otvorenog kuta je kompleksna nasljedna bolest u kojoj je identificirano čak 127 genskih lokusa koji, u interakciji s okolišem, dovode do nastanka bolesti. Mutacije gena MYOC, OPTN i TBK1 dovode do pojave bolesti u 5% slučajeva. Pseudoeksolijativni sindrom je sistemski poremećaj uzrokovan odlaganjem fibrinskog materijala u brojnim organskim sustavima, koji u 50% slučajeva dovodi do razvoja glaukoma te može dovesti do razvoja Alzheimerove bolesti, cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti te gubitka sluha. U ovom tipu glaukoma dokazana je povezanost s mutacijama gena LOX1, čiji proteinski produkt igra ključnu ulogu u elastogenezi, tj. sintezi elastina i kolagena, važnih sastojaka fibrinskog materijala. Primarni glaukom zatvorenog kuta je glaukom obilježen povišenim očnim tlakom zbog nemogućnosti otjecanja očne vodice, a zbog zatvorenog očnog kuta. Ova vrsta glaukoma je češća u starijoj dobi, dalekovidnih osoba i osoba ženskog spola. Osam genskih lokusa je povezano s razvojem ovog glaukoma. Geni PLEKHA7, EPDR1 i FERMT2 igraju ulogu u staničnom povezivanju, dok su ostali geni uključeni u sintezu kolagena ili proteina stanične membrane.
Klinički pristup glaukomskom bolesniku
Klinički pristup glaukomskom bolesniku je unaprijeđen zahvaljujući novim spoznajama dobivenim genetičkim istraživanjima, omogućujući personalizirani pristup dijagnozi, procjeni rizika, praćenju i liječenju. U dijagnostici je moguće testiranje sveobuhvatnim glaukomskim panelima i poligenski izračun rizika za razvoj bolesti. Novija istraživanja ukazuju na nove mogućnosti liječenja temeljene na mutacijama gena poput MYOC, OPTN i TBK1, dok su u tijeku klinička ispitivanja genske terapije i za druge glaukomske lokuse.
U Centru za oftalmologiju Specijalne bolnice Sv. Katarina moguće je napraviti cjelokupnu glaukomsku dijagnostiku (kompletni oftalmološki pregled, mjerenje debljine rožnice te pregled očnog kuta i pozadine oka, mjerenje očnog tlaka, optičku koherentnu tomografiju (OCT) za analizu vidnog živca, testiranje i analizu vidnog polja). Osim toga, provodimo i genetički test cjelogenomskog sekvenciranja koji omogućuje analizu oftalmološkog panela gena. Ovaj panel sastoji se od ukupno 438 gena povezanih s različitim bolestima oka, uključujući monogenetske uzroke glaukoma.
Zapamtite, s razlogom se kaže da je glaukom „tihi kradljivac vida“! Stoga, reagirajte na vrijeme i dogovorite pregled već danas! Javite nam se s povjerenjem na telefon +385 1 2867 400 ili putem e-maila info@svkatarina.hr.
Autori bloga:
Dr. sc. Tamara Knežević, dr. med., specijalist oftalmolog
Petar Brlek, dr. med., specijalizant medicinske genetike