Kronične komplikacije šećerne bolesti

Dugim trajanjem  šećerne bolesti nastaju promjene na endotelu velikih (makroangiopatija) i malih  (mikroangiopatija) arterija. Konačna posljedica nastalih promjena u krvnim žilama je njihovo suženje i otežan protok krvi. Neovisno o kojem se tipu šećerne bolesti radi  zajednički je nazivnik hiperglikemija, a endotel krvnih žila nema sposobnost inhibicije preuzimanja glukoze u hiperglikemiji. Duljina trajanja šećerne bolesti bitan je rizik, neovisno o dobi bolesnika i zato je bitno otkriti šećernu bolest što ranije. Makrovaskularne komplikacije uključuju  dijabetičku bolest srca, moždano-žilne i periferne vaskularne bolesti.  Mikroangiopatske promjene zahvaćaju male krvne žile mrežnice oka, bubrega i živaca. Na pogoršanje makroangiopatije značajno utječu povišene masnoće u krvi (LDL- kolesterol i trigliceridi), a na pogoršanje mikroangiopatije utječe povišeni krvni tlak.  Neprijeporno je da osobe sa šećernom bolešću trebaju uz dobru regulaciju glikemije moraju imati regulirane masnoće i krvni tlak uz obvezatno nepušenje. Srčano-žilne i moždano-žilne bolesti su uzroci smrti u više od 70% bolesnika s tipom 2 šećerne bolesti. Arterijska hipertenzija važan je čimbenik rizika od srčano-žilnog pobola i smrtnosti. Kod otkrića šećerne bolesti tipa 2 hipertenziju ima 79% bolesnika. Hipertenzijom u šećernoj bolesti smatra se vrijednost krvnog tlaka >130/80 mmHg, a kad je prisutna proteinurija ciljna vrijednost je <125/75 mmHg. U liječenju hipertenzije preporuča se smanjiti tjelesnu težinu ukoliko je povišena, smanjiti unos soli, te uzimati do 5 g dnevno, redovitu tjelovježbu, barem 30 minuta žustre šetnje svakodnevno. U osoba sa šećernom bolešću česta je izolirana arterijska hipertenzija, a zbog autonomne neuropatije manje je snižavanje tlaka  tijekom noći i time se povećava rizik od cerebrovaskularnog inzulta. Važno je učiniti 24 h Holter krvnog tlaka kako bi se dobio uvid u varijabilnost krvnog tlaka i odabrali primjereni antihipertenzivi. Često je potrebito primijeniti više lijekova za postizanje dobre regulacije krvnog tlaka.

 Srčano-žilne bolesti su dvostruko, pa čak i četverostruko češće u osoba sa šećernom bolešću, posebno u žena. Koronarne arterije su krvne žile koje opskrbljuju krvlju srčani mišić.  Zbog aterosklerotskog procesa (stvaranja masnih naslaga u stjenkama srčanih arterija)  dolazi do smanjenja protoka krvi i smanjenja opskrbljenošću srčanog mišića (miokarda) i tako nastaje ishemijska bolest  srca. U ishemijskoj bolesti srca dolazi do nerazmjera između potrebe srčanog mišića za kisikom i mogućnosti dopreme kisika suženim koronarnim arterijama. Klinički znakovi ishemijske bolesti srca su: angina pektoris, akutni infarkt miokarda, poremećaji srčanog ritma i provođenja, zatajivanje srca i iznenadna smrt. Angina pektoris je tipična ishemijska ili angiozna bol (stenokardija) koju bolesnici opisuju kao stezanje u prsištu ili težinu izazvanu naporom, uz olakšanje u mirovanju. Bol je lokalizirana ispod prsne kosti i širi se u donju čeljust, lijevu ruku, vrat, leđa. Bol se može pojačati nakon obilnih obroka, emocionalnog stresa i na izlaganje hladnoći.  Infarkt miokarda  (tzv. srčani udar)nastaje zbog naglog smanjenja koronarnog protoka krvi kao posljedice začepljenja koronarne arterije trombom, a koja je prethodno sužena aterosklerozom.  Najčešći simptom u akutnom infarktu srca je jaka bol iza prsne kosti sa širenjem u vrat, lijevo rame i ruku koja traje dulje od 30 minuta. U bolesnika sa šećernom bolešću bol je blaža ili izostaje, a bolesnici se mogu žaliti na zaduhu, osjećaj slabosti, znojenje, mučninu, povraćanje Koronarna bolest u osoba sa šećernom bolešću često nema simptome  primjerice bolove  tzv. "tiha ishemija" pa se govori o tihoj epidemiji nijeme ishemije. Većina smjernica preporučuje da se u osoba sa šećernom bolešću koje imaju i druge rizične čimbenike koronarne bolesti (hipertenzija, dislipoproteinemija, albuminurija, pušenje) učini ergometrija i, ako je ona pozitivna, koronarografija. Simptomatska koronarna bolest u bolesnika od šećerne bolesti u pravilu višežilna. Ishodi revaskularizacije (tromboliza, perkutana revaskularizacija balonskom intervencijom i  postavljanje metalnih potpornica, kirurško postavljanje premosnica) u osoba sa šećernom bolešću su nešto manje učinkoviti nego u osoba s normalnom tolerancijom glukoze. Bolje prognoze daju potpornice koje otpuštaju lijekove.  Iako je bolest srca u šećernoj bolesti u pravilu posljedica ishemije i hipertenzije danas znamo da je moguća disfunkcija i zatajivanje srca koje se najprije iskazuje kao dijastolička disfunkcija neovisno o ishemijskoj bolesti srca. To se tumači mikrovaskularnim promjenama i može se govoriti o dijabetičkom srcu.

Moždano-žilna bolest zahvaća krvne koje opskrbljuju mozak i kad dođe do prekida cirkulacije nastaje cerebrovaskularni incident (tzv. moždani udar) koji se događa 2 puta češće osobama sa šećernom bolešću koje imaju povišeni krvni tlak u usporedbi s osobama koje imaju samo povišeni krvni tlak.

Jednom godišnje treba pregledati noge radi prosudbe  cirkulacije i detekcije periferne vaskularne bolesti.

Simptomi periferne vaskularne bolesti su: bol, parestezije, trnci, slabost u nogama, grčevi, otok. Bol je najvažniji simptom i obično se pojavljuje u stopalima ili prstima. Bol se može pojaviti iznenada i upućuje na emboliju arterija.

Eu Logo
ESIF Logo
Hamag-Bicro Logo
Politika privatnosti | Korištenje kolačića