Tumori štitnjače

Tumori štitnjače su novotvorine podrijetlom od stanica unutar štitnjače.

Pregledom vrata ultrazvukom u većine ljudi pronaći će se u štitnjači više čvorova, veličine od nekoliko milimetara, pa sve do nekoliko centimetara. Procjenjuje se da u Hrvatskoj 33% žena i 20% muškaraca imaju čvorove u štitnjači, a u dobi iznad 50 godina starosti ti postoci su još viši. Na sreću većina tih čvorova su dobroćudni kao npr. koloidne ciste, folikularni adenom, ili adenom Hürthleovih stanica, a tek manji broj su zloćudni tumori: papilarni, folikularni, medularni i anaplastični karcinom. Od 100 000 stanovnika 3-4 oboljet će od karcinoma štitnjače. Rak štitnjače javlja se najčešće u dobi od 30-45 godina života, tri puta češće u žena nego li u muškaraca. Rizični čimbenik za nastanak karcinoma štitnjače je dugotrajno i/ili često izlaganje ionizirajućem zračenju u području vrata, posebice u mladosti. Medularni karcinom uzrokuje i genetsko opterećenje. U ranim fazama nastanka karcinoma štitnjače nema znakovitih simptoma, a rastom i širenjem tumora nastaju znakovi upozorenja: zadebljanje ili čvorovi u štitnjači prepoznatljivi na dodir, poteškoće pri gutanju i disanju, povećani limfni čvorovi na vratu, promuklost, bol u vratu koja se širi u zglob donje čeljusti i sve do ušiju, suhi kašalj. Pregled štitnjače ultrazvukom uz ciljanu citološku punkciju pomoći će u postavljanju dijagnoze. CT (kompjuterizirana tomografija) i NMR (nuklearna magnetska rezonancija) pomoći će u ocjeni proširenosti tumora u okolna tkiva. Odredit će se TSH, T3 i T4, koji su obično su granicama normale. Kalcitonin je povišen kod medularnog karcinoma. Kod dobroćudnih tumora kirurški se odstrani jedan režanj štitnjače, a kod zloćudnih cijela štitnjača. Mjesec dana nakon totalnog odstranjenja štitnjače zbog papilarnog ili folikularnog karcinoma radi se scintigrafija cijelog tijela radioaktivnim jodom 131 radi uništenja eventualno preostalog tkiva štitnjače i moguće zaostalih metastatskih stanica. Nakon toga uvodi se doživotno nadomjesna terapija hormonom levotiroksinom u dostatnoj dozi s ciljem da TSH bude niži kako bi se izbjegla stimulacija ponovnog stvaranja tumora. Bolesnici s papilarnim i folikularnim karcinomom ako se na vrijeme otkrije tumor imaju jako dobro prognozu. Medularni i anaplastični karcinomi štitnjače liječe se, uz kiruršku terapiju, i vanjskim zračenjem i kemoterapijom, a imaju lošiju prognozu. Zbog jake prokrvljenosti štitnjača je često sijelo sekundarnih ili metastatskih karcinoma: pluća, dojke, jednjaka, melanoma.

Eu Logo
ESIF Logo
Hamag-Bicro Logo
Politika privatnosti | Korištenje kolačića