Bolesti i ozljede meniska

Koljeno je najveći i najkompliciraniji zglob u čovječjem tijelu. 

To je zglob između bedrene kosti (femura),  goljenične kosti (tibije) i ivera (patele). Iver je pridružena kost koja se nalazi  u tetivi četveroglavog mišića natkoljenice.  Funkcija koljena je  omogućavanje pokreta, ali i prenošenje težine tijela prema stopalima tijekom hoda.  Zglobna tijela bedrene kosti  su konveksna dok su zglobna tijela goljenične kosti uglavnom ravna. 

Na taj načinpovećana je  pokretljivost koljena, ali i značajno smanjena stabilnost Kako bi se povećala stabilnost koljena,a  opterećenje koje se prenosi na potkoljenicu bilo što manje, potrebno je da dodirne plohe budu što veće i sukladne.  Zbog toga  je velika važnost na pravilnoj funkciji stabilizatora koljenskog zgloba. Stabilizatore dijelimo na aktivne i pasivne,. Aktivni stabilizatori su mišići koji ujedno i pokreću zglob. 

Pasivni stabilizatori su ligamenti, zglobna čahura i menisci.  Najvažniji ligament koljena su prednji i stražnji ukriženi ligament, te unutarnji i vanjski postranični ligament.  Ivera stabiliziraju  patelarni ligament, te medijali i lateralni retinakl. Menisci su vezivnohrskavične polumjesečaste tvorbe. 

U koljenu imamo unutarnji (medijalni) i vanjski (lateralni) menisk.  Menisci imaju važne fukcije u koljenskom zglobu.  Smanjuju neskladnost zglobnih tijela čime  osiguravaju jednakomjernu raspodjelu sile. Sudjeluje u razmazivanju sinovijalne tekućine, i  imaju zadaću elastičnih ublaživača (amortizera)  čime absorbiraju udarce i sprečavaju posljedične ozljede. Prilikom različitih pokreta u zglobu, oni se pomiču prema naprijed i prema natrag. Na taj način menisci  olakšavajući klizanje zglobnih ploha , ali i izbjegavaju biti uklješteni između kostiju. 

Menisci preuzimaju otprilike 50 posto opterećenja  koje se prenosi kroz ispruženi koljenski zglob i oko 85 posto pri savinutom koljenu. Određene kretnje u koljenu mogu oštetiti meniskus. Karakterističan mehanizam ozljede je rotacija i savijanje natkoljenice u odnosu na potkoljenicu stabiliziranu na podlogu. Obično su to brze i nenadane kretnje, kada aktivni stabilizatori ne uspiju  stabilizirati koljeno, pa zglobne plohe vrši snažan pritisak na sam menisk.  Prilikom takvog pokreta pacijenti navode da ih je nešto zaboljelo ili pecnulo sa unutarnje ili vanjske strane koljena. 

Koljeno može zaostati blokirano ukoliko puknuti menisk spriječi klizanje zglobnih ploha. Uobičajno unutar 24 sata od ozljede slijedi oteklina koljena. Ozljedu potvrđujemo kliničkim pregledom, a po potrebi i  magnetskom rezonancijom koljena. Ukoliko menisk nije uklješten između zglobnih površina liječenje se može započeti neoperacijski što uključuje fizikalnu terapiju, rasterećenje i lijekove za smanjenje boli. Operacijsko liječenje ovisi o veličini i vrsti puknuća, mjestu puknuća te dobi bolesnika. 

Operacija se izvodi artroskopski i  trebala bi biti što poštednija. U većini slučajeva oštećeni dio meniska se odstrani što se naziva meniscektomija. U slučaju djelomičnog ili potpunog uklanjanja meniska, smanjuje se kontaktna površina i raste opterećenje. Djelomična meniscektomija (samo 10 posto površine meniska) rezultira 65% povećanjem opterećenja na mjestu kontakta Iz toga razloga kada je to moguće menisk je potrebno sašiti. Na žalost manje od  25% ozljeda meniska je pogodno za šivanje.  

Najpogodnije za šivanje su manja, svježa uzdužna puknuća smještena na dijelu meniska uz zglobni čahuru, kod mlađih pacijenata, a  osobito ako se izvode zajedno sa rekonstrukcijom prednje ukrižene sveze.  Šivanje meniska je tehnički zahtjevan postupak koji produljuje operacijski zahvat, zahtijeva poznavanje nekoliko različitih tehnika šivanja meniska i specijalan operacijski instrumentarij.

Polica privatnosti | Korištenje kolačića