Ozljede prednjeg ukriženog ligamenta koljena

Funkcija koljena je omogućavanje pokreta, ali i prenošenje težine tijela prema stopalima tijekom hoda. Zglobna tijela u području koljena kombinacija su konveksne zglobne površine bedrene kosti i gotovo ravne zglobne površine goljenične kosti. Na taj načinpovećana je  pokretljivost koljena, ali i značajno smanjena njegova stabilnost. Kako bi se povećala stabilnost koljena velika je važnost ispravne funkcije stabilizatora koljena.

Stabilizatore dijelimo na aktivne i pasivne. Aktivni stabilizatori su mišići koji su među najjačima u ljudskom tijelu te ujedno i pokreću zglob. Pasivni stabilizatori su: ligamenti, zglobna čahura i menisci.  Najvažniji ligamenti koljena su: unutarnji i vanjski postranični ligament te  prednji i stražnji ukriženi ligament. Prednji i stražni ukriženi ligamenti unutar koljena tvore strukturu koja ima oblik slova x, otuda  i naziv ukriženi ligamenti. Ozljeda ukriženih ligamenata, a osobito prednjih ukriženih ligamenata  je dosta česta pogotovo kod osoba koje se bave nogometom, košarkom ili skijanjem. Očekuje se godišnje oko 30 ozljeda na 100 000 stanovnika.  Prednja ukrižena sveza koljenskog zgloba primarno je  zadužena  za sprječavanje prekomjernih  prednjih pomaka potkoljenice u odnosu na natkoljenicu, a ujedno je  važna  za sprječavanje prekomjerne rotacije potkoljenice.

Zbog toga ozljeda i  gubitak funkcije  prednjeg ukriženog  ligamenta značajno utječe na pravilnu pokretljivost i na stabilnost koljenskog zgloba. Akutne ozljede prednjeg ukriženog ligamenta  često su rezultat pretjerane rotacije ili pretjeranog ispružanja  (hiperekstenzije)  koljena. Ozlijeđena osoba  obično opisuje kako je čula da joj je prilikom ozljede u koljenu nešto puklo, a koljeno  “pobjeglo”. Nakon toga  slijedi bol te ubrzo  naticanje koljena. Često su uz prednji  ukriženi ligament ozlijeđene i druge strukture u koljenu. Nakon ozljede koljeno ostaje nestabilno, boli i onemogućuje sportski trening ili fizički posao. Dijagnoza puknuća prednjeg ukriženog ligamenta postavlja se na temelju poznavanja i razumijevanja bio mehaničkih elemenata ozljede nakon detaljnog opisa tegoba i mehanizma ozljede.

Bitni su podaci o jačini i smjeru sile koja je djelovala na koljeno u trenutku ozljede, slušnom osjetu pucanja, nemogućnosti za daljnje aktivnosti odmah nakon ozljede te  brzom naticanju koljena.  Klinički pregled uključuje testove za procjenu stabilnosti koljena. U svrhu potvrde dijagnoze kod nejasnih slučajeva radi se magnetska rezonancija koljena. Magnetska rezonancija (MR) koljena je neinvazivna pretraga za dobivanje kvalitetnih podataka o stanju svih struktura  koljenskog zgloba. Nakon utvrđivanja vrste i veličine ozljede, slijedi odluka o daljnjem liječenju. Potrebno je naglasiti da na žalost prednja ukrižena sveza ne može samostalno zacijeliti.  Liječenje mora biti individualizirano i prilagođeno pacijentu. Od neobične važnosti je uspostavljanje dijaloga između liječnika i ozlijeđene osobe. Najvažniji  čimbenici koji utječu na odluku su dob ozlijeđene osobe, motivacija, nivo i vrsta tjelesne aktivnosti kojom se ta osoba želi baviti, stupanj nestabilnosti koljena i stanje ostalih koljenskih struktura. Liječenje može biti operacijsko i konzervativno.

Konzervativno, odnosno ne operacijsko liječenje sastoji se u jačanju muskulature i  poboljšanju propriocepcije (osjeta položaja u prostoru) koljena.  Na taj način pokušava se mišićima, aktivnom stabilizacijom koljena, nadomjestiti nedostatak  važnog pasivnog stabilizatora kao što je prednja ukrižena sveza. Treba naglasiti da se jačanjem muskulature koja djeluje na koljeni zglob ne može postići rotacijska stabilnost koljena  koju mu osiguravaju ukriženi ligamenti. Osobe s gubitkom prednje ukrižene sveze brže razvijaju degenerativne promjene zgloba i značajno su podložnije ponovnim ozljedama koljena.  Iz toga razloga  u mlađih i  motiviranih osoba, a osobito sportaša kako profesionalnih tako i rekreativnih predlaže  se operativni zahvat. Operativni zahvat sastoji se u rekonstrukciji prednje ukrižene sveze. Studije iz početka 90-tih godina ukazivale su da je potrebno odgoditi operacijski zahvat prednjeg ukriženog  ligamenta nekoliko tjedana od ozljede zbog bojazni da će se izgubiti pokretljivost koljena.


Zbog toga se prvo radila artroskopija  i „čišćenje“ koljena, a potom nakon nekoliko tjedana rekonstrukcije prednjeg ukriženog ligamenta. Razvojem precizne dijagnostike (MR koljena),  operacijske tehnike i poslije operacijske rehabilitacije sve više prevladava mišljenje da rekonstrukciju prednje ukrižene sveze nije potrebno odgađati ili raditi u tzv. „ dva akta“. Na taj način se izbjegavaju dva operacijska zahvata, gubitak vremena u čekanju drugog operacijskog zahvata te moguće dodatne ozljede zbog nestabilnosti koljena tijekom čekanja drugog operacijskog zahvata. Sama operacijska tehnika unazad dvadeset godina značajno se izmijenila.

Čitava operacija izvodi se artroskopski, pri čemu se koljeno ne otvara, već  se operacijski zahvat može izvršiti kroz dva do tri mala reza od nekoliko milimetara. Tijek operacije prati se na monitoru  te  ukoliko želi  bolesnik  može gledati operaciju i komunicirati s operaterom. Za rekonstrukciju se koristi dio tkiva ozlijeđene osobe (presadak). Najčešće se koristi dio tetiva mišića stražnjeg dijela natkoljenice ili središnji dio ligamenta patele istog koljena. Takav presadak se može fiksirati potpuno resorptivnim materijalom koji se s vremenom polako resorbira tj. rastopi unutar organizma nakon što presadak zaraste.Za potpuno sraštanje presatka potrebno je nekoliko mjeseci i prije tog vremena nije dopušteno veće opterećenje koljena. Pravilna postoperativna rehabilitacija je složena i iznimno važna za potpun oporavak i uglavnom traje 5 do 6 mjeseci po operacijskom zahvatu.

Polica privatnosti | Korištenje kolačića