Sindrom smrznutog ramena

UKOČILO VAM SE RAME?

Sindrom smrznutog ramena, ukrućeno rame ili adhezivni kapsulitis nazivi su za bolest ramena nedovoljno poznatog uzroka koju karakteriziraju bolnost i  gubitak pokreta zahvaćenog ramena u svim smjerovima. Sindrom rezultira postupnim ograničenjem pokreta u ramenom zglobu. Postoje dva osnovna oblika bolesti. Jedan oblik bolesti razvija se bez poznatog uzroka i ne može ga se dovesti u vezu s nekom drugom poznatom bolešću. 

Češće je vezan uz žene te  peto i šesto desetljeće života.  Drugi oblik bolesti vezan je uz neke druge bolesti kao što su šećerna bolest, bolesti štitne žlijezde, karcinom pluća, tuberkuloza, infarkt miokarda, stanja nakon amputacije dojke te ozljede ramena. 

Tijekom bolesti zglobna čahura ramena se skuplja i postaje zadebljana, a time  sve  manja i ne elastičnija. U početku se bolesnici žale na bol u ramenu i sama bol ograničava pokrete. Nakon nekoliko mjeseci u tzv. “fazi smrzavanja” bolesnici navode  jaku bolnost i značajni gubitak pokreta. Slijedi tzv.  “faza ukočenja”  kada rame postaje gotovo potpuno ukočeno,  ali se bolnost smanjuje. To traje sljedećih nekoliko mjeseci potom čega slijedi spontani oporavak. U završnoj fazi bolesti kroz 6-9 mjeseci pokreti u ramenu se postupno vraćaju, a bol  nestaje.

Najvažniji korak u liječenju je točna i pravodobna dijagnoza. Liječenje se uglavnom sastoji od uporne i dugotrajne fizikalne terapija uz nadzor fizioterapeuta ili samostalno kod kuće. Kako bi bolesnici mogli uz manje bola napraviti veći opseg pokreta prije vježbi razgibavanja preporuča se područje ramena ohladiti trljajući ledom kroz nekoliko minuta.  Za ublažavanje boli moguća je lokalna primjena kortikosteroida u zglob ramena te primjena nesteroidnih antireumatika. 

Lokalnu primjenu kortikosteroida u rameni zglob potrebno je ograničiti na najviše tri injekcije godišnje zbog mogućeg štetnog djelovanja. U slučaju jako bolnih te tvrdokornih slučajeva preporuča se  operacijsko liječenje.  Ono se sastoji od manipulacija ramena u općoj anesteziji i/ili kontroliranim artroskopskim opuštanjem zglobne čahure s ciljem postizanja što veće gibljivosti.  Time liječenje nije završeno. Čak je i tada potrebna dugotrajna fizikalna terapija ne bi li se povratila funkcija ramena. Fizikalna terapija je ono bez čega nema povratka funkcije ramena u ovom oboljenju. 

Sve ostalo, poput tableta, injekcija, ili operacije, samo je pomoćno sredstvo. Upoznati bolesnika s prirodom bolesti od najveće je važnosti. Učinak liječenja može se postići samo uz maksimalno strpljenje liječnika, bolesnika i fizioterapeuta. Manji dio  bolesnika, unatoč poduzetom liječenju,  nažalost nikad ne postigne potpuni oporavak funkcije ramena.

Polica privatnosti | Korištenje kolačića