11. ISABS konferencija u Splitu: Epigenomika kao mogući odgovor na najopakije bolesti čovjeka

Raul A. Urrutia: Epigenomika je nada u raniju dijagnozu raka gušterače
Nastavak znanstvenog programa „11th ISABS Conference on Forensic and Anthropologic Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine" (www.isabs.hr) u organizaciji Međunarodnog društva za primijenjene biološke znanosti (eng. ISABS) u utorak 18. lipnja 2019. godine, posvećen je ulozi epigenomike u dijagnostici i liječenju nekih od najopakijih bolesti kod čovjeka, kao što je rak gušterače.
Jednostavnim riječima, epigenomika se temelji na proučavanju nasljednih varijacija u aktivnosti gena, za razliku od genomike koja promatra građu gena. Time se kroz epigenomski pristup otvaraju mogućnosti djelovanja na aktivnost gena kroz nove terapijske mete i pametne lijekove.
O ovoj temi, na primjeru raka gušterače, drugoga dana 11. ISABS konferencije u Splitu je govorio profesor Raul A. Urrutia s američkog Medical College of Wisconsin. Stoga smo kratko porazgovarali s njim.
ISABS: Danas ste održali izlaganje na temu epigenomike raka gušterače. Znamo da se radi o velikom zdravstvenom problemu.
Urrutia: „Zaista, rak gušerače je po svojoj prirodi vrlo agresivna i smrtonosna bolest, a jedan od problema je što se izuzetno brzo širi po organizmu i daje brojne metastaze, čak i u ranoj fazi bolesti. Pristup liječenju se u bitnome razlikuje u SAD i Europi – u europskim zemljama se prvo ide na kirurško liječenje, pa se tek zatim primjenjuje kemoterapija (tzv. neoadjuvantna terapija). U SAD-u smo pokazali da je suprotnim pristupom, odnosno primjenom kemoterapije prije kirurškog liječenja, u 90% slučajeva moguće pretvoriti ne-operabilni u operabilni rak gušterače. To je izuzetno veliki uspjeh, budući da se radi o jednoj od najproblematičnijih bolesti koje postoje."
ISABS: Što je novost kod epigenomskog pristupa?
Urrutia: „ Iako postoje brojni tipovi i podtipovi raka gušterače, različitog stupnja agresivnosti, klasičnim genomskim pristupom ih je nemoguće diferencirati. Za većinu mutacija koje oni nose, osim BRCA-1, pokazalo se da nisu pogodne kao terapijske mete. Epigenomika je, stoga, daleko važnija u smislu nastanka raka gušterače i njegove heterogenosti. Epigenom se pokazao kao krajnji efektor genomskih mutacija, što je omogućilo da, nakon identificiranja prve skupine epigenomske molekularne „mašinerije", pokušamo lijekovima ciljati tu istu molekularnu mašineriju. Taj terapijski pristup bi se nazivao „epigenomskom terapijom" ili „kemogentičkom terapijom" , zbog toga što umjesto zamijene jednog „bolesnog" gena možemo blokirati čitav signalni put. Danas sam, primjerice, prezentirao dokaze da je moguće epigenomskim pristupom, prevesti najagresivniji oblik raka gušterače u manje agresivan. Ovo su prvi pokušaji epigenomske terapije, stoga treba imati na umu da se radi o izuzetno teškoj i ozbiljnoj bolesti s petogodišnjim preživljenjem manjim od 10% unatoč svim naporima i uloženim financijskim sredstvima. No, iako smo tek na početku istraživanja moguće terapijske primjene, rezultati su za sada obećavajući."
ISABS: Može li epigenomika pomoći bržem otkrivanju raka gušterače?
Urrutia: „ Trenutno su u SAD-u kliničke smjernice takve da je svaka osoba koja boluje od raka gušterače prikladan kandidat za genetičko testiranje. Upravo smo proveli retrospektivnu studiju u kojoj smo sekvencirali DNA 550 pacijenata koji su oboljeli od raka gušterače, kada smo utvrdili da su čak 20% njih bili nositelji patogenih mutacija povezanih s razvojem bolesti na genima koji daju predispoziciju za razvoj raka. Naravno da nije moguće testiranje i probir čitave opće populacije, ali trenutno razmatramo probir npr. kod žena koje imaju rak jajnika i BRCA mutaciju jer se zna da imaju predispoziciju razviti i rak gušterače."
ISABS: Je li moguće govoriti o osjetljivosti i pouzdanosti takvih testiranja u svrhu rane dijagnostike?
Urrutia: „Jedino testiranje u svrhu rane dijagnostike koje, za sada, pruža nadu je analiza slobodne cirkulirajuće tumorske DNA, odnosno tzv. tekuće biopsije, na čemu trenutno radimo. Valja imati na umu da se radi tek o počecima, ali svakako smo predani borbi protiv raka gušterače i vjerujem da ćemo u budućnosti biti sve uspješniji."
Predavanje
Raul A. Urrutia održao je jedno u nizu predavanja kojima su objašnjene molekularne osnove epigenetičke kontrole. Profesor Urrutia fokusirao se na epigenetičku regulaciju modifikacijom kromatinskih kompleksa. Predavanje je bilo podijeljeno u dva dijela pri čemu se u prvom dijelu osvrnuo na ulogu remodulacije nukleosoma te istaknuo kako je taj dio regulacije "all about moving". Pokretljivost dobivena remodeliranjem nukleosoma važna je zbog postizanja optimalnog stupnja kondenzacije DNA u svakom trenutku. U drugom dijelu predavanja istaknuo je karakteristike enzima za modifikaciju kromatografija, imajući na umu oznake koje konstruiraju epigenetički kod, odnosno "It's all about marks." Naglasio je kako nasljedne epigenetičke oznake sačinjavaju epigenom, dok nenasljedne promjene spadaju u procese dinamike kromosoma.
***
„11th ISABS Conference on Forensic and Anthropologic Genetics and Mayo Clinic Lectures in Individualized Medicine" (www.isabs.hr) u organizaciji Međunarodnog društva za primijenjene biološke znanosti (eng. ISABS), održava se od 17. do 22. lipnja 2019. godine u Splitu, a riječ je o jednom od najprestižnijih znanstvenih okupljanja ove godine. Na konferenciji će sudjelovati preko 600 sudionika iz 45 zemalja diljem svijeta. Podatak da je od osnivanja ISABS-a do danas službenu web stranicu ISABS-a (www.isabs.hr) posjetilo više od milijun posjetitelja te je u radu kongresa sudjelovalo 6 000 znanstvenika i 600-tinjak pozvanih predavača iz više od 70 država svijeta, jasno govori o snazi ovog hrvatskog znanstvenog branda, prepoznatog u čitavom svijetu.