Izbornik

Koljeno me više ne boli želim što prije na trening

Dorotea Cvetković (16) prvakinja je Hrvatske u tae kwon dou. Trenira taj sport već devet godina i ne može zamisliti život bez njega. Do sada nije propustila ni jedno važno natjecanje, a prošla godina bila joj je jedna od uspješnijih u karijeri. Sve je išlo sjajno do lanjskog listopada. Tada je otišla u Novu Gradišku na prvi kvalifikacijski turnir za juniorsko svjetsko prvenstvo. Umjesto pobjede koju je žarko željela i plasmana na prvenstvo, zadobila je tešku ozljedu koljena zbog kojeg je morala predati borbu i oprostiti se od svjetskog prvenstva. Magnetskom rezonancijom utvrđeno je da su Dorotei potrgani ligamenti koljena te joj je puknuo menisk. Morala je na hitnu operaciju, a trenutno je u procesu rehabilitacije te će se uskoro vratiti treninzima.

Fizikalna terapija počela je isti dan nakon operacije

DR. ROD: POTPUNI OPORAVAK ZA PET MJESECI
Hrvatsku tae kwon do prvakinju operirao je ortoped dr. Eduard Rod.
– Tijek operacije u potpunosti je prošao uredno. Isti dan počela je fizikalna terapija. Sedmi tjedan nakon operacije bolesnica je hodala bez pomoći ortoze za koljeno i štaka. Postoperacijski tijek prolazi bez komplikacija. Potpun oporavak i neograničeno bavljenje sportom očekuje se pet mjeseci nakon operacije – pojašnjava dr. Eduard Rod.

Pozitivan stav i ljubav prema sportu ono su što 16-godišnju sportašicu tjera da svlada i najteže vježbe nakon operacije. Posjetili smo Doroteu tijekom rehabilitacije, a pauzi od vježbanja prisjetila se dana kada se ozlijedila.

NEIZDRŽIVI BOLOVI
– Bila sam u borbi i vodila s devet razlike. I onda sam napravila udarac tijekom kojeg mi se zarotiralo koljeno i samo je popustilo. Pala sam na pod, ne vjerujući da je ozljeda, mislila sam da sam se u nešto udarila, ali zapravo su mi puknuli križni ligamenti. Odmah sam ustala, pošpricala koljeno sprejem i htjela dovršiti borbu. Nastavila sam se boriti i kada sam stala na tu, lijevu nogu, jednostavno sam propala i jako me zaboljelo – priča Dorotea. Kaže kako je tada ustala čak i treći put. Ali, bol ju je presjekla. Vjeruje da je to bio trenutak kada joj je puknuo i menisk, ali ona ga pamti po tome što je morala predati borbu za koju se dugo spremala i naporno trenirala. Dani nakon toga bili su jako teški.
– Boljelo me jako, no plakala sam zbog toga jer sam znala da je ovo teška ozljeda i da ću morati propustiti svjetsko prvenstvo, a to mi je bila velika želja – kaže aktualna hrvatska tae kwon do prvakinja. Još joj je sve
teže palo jer se ozlijedila samo tri dana prije 16. rođendana te upravo tako pamti te dane prije operacije.
– Dan prije rođendana napravili smo magnetsku rezonanciju i shvatili da mi je sve popucalo te su mi rekli da moram na hitnu operaciju. Tražili smo gdje me mogu što prije operirati te su u Poliklinici “Sv. Katarina” rekli da operaciju mogu obaviti već sljedećeg jutra – prisjeća se.

PODRŠKA RODITELJA
Operacija je uspješno obavljena u Poliklinici “Sv. Katarina”, a Dorotea se sjeća samo da je rođendan provela na operacijskom stolu. Kaže da su joj bolnički dani bili pozitivni jer je osoblje poliklinike vrlo pristupačno i nije imala osjećaj da je u bolnici.
– Svi su me uzdizali da ne potonem. Bili su mi velika podrška u tim trenucima – kaže Dorotea, koja ipak kao najveću podršku ističe svoje roditelje. Nije joj bilo lako, no oni su je psihički dizali. Najviše ju je brinulo hoće li se ikada vratiti sportu. Hoće li moći trenirati kao prije, natjecati se, ući u borbu i biti uspješna kao prije. No, bojala se i da više nikada neće moći u potpunosti stati na lijevu nogu te hoće li uopće moći hodati.

– Svega me je bilo strah. Nisam znala što me čeka. No, sada, nakon devet tjedana rehabilitacije, jedino o čemu razmišljam je hoću li se opet moći boriti te hoće li mi opet sve puknuti u borbi. A prije nikada nisam razmišljala o ozljedama – kaže nam zabrinuto Dorotea, koja ipak ne gubi nadu i vjeruje da će jednog dana doći i na svjetsko prvenstvo.

POZITIVAN STAV
Prve sate terapije doživjela je jako emotivno. Plakalo joj se gotovo svaki put kada nešto nije mogla napraviti, no uz pomoć fizioterapeuta Mire Jamnića uspjela je prebroditi strah i počela odrađivati sve vježbe.
– Nije uobičajeno da pacijent nakon ovakve ozljede i operacije počne trčati, no Dorotea je u devetom tjednu nakon operacije stala na traku za trčanje i počela trčati. Zaista se trudi i odlično joj ide – pohvalio je Doroteu fizioterapeut Jamnić. Pred njom je još nekoliko mjeseci terapije i onda se vraća treninzima, prema procjenama već u travnju.

– Dan po dan mišići su mi ojačali, jer su nakon ozljede i operacije atrofirali, i svaki dan vidim napredak, što me tjera da idem dalje. Na početku nije bilo nikakva napretka, stalno me sve boljelo, ali nastavila sam vježbati. I evo, nakon nekoliko tjedana došlo je do pomaka. Koljeno me više toliko ne boli i mogu izvesti mnogo više vježbi nego prije tri tjedna – optimistično govori 16-godišnjakinja koja se nada da će nakon povratka treninzima otići na nekoliko natjecanja kako bi mogla zaokružiti ovu uspješnu sezonu.
Eu Logo
ESIF Logo
Hamag-Bicro Logo
europski strukturni i investicijski fondovi
Politika privatnosti | Korištenje kolačića
Dogovorite pregled