Osteopenija i osteoporoza

Kost je izrazito dinamičko tkivo koje je tijekom cijelog života neprekidno izloženo procesima pregradnje, ovisno o okolnostima u kojima se nalazi. Građena je od čvrstog mineralnog dijela, izgrađenog od kalcija i fosfata, uklopljenog i povezanog organskim matriksom koji u najvećoj mjeri čini kolagen.

U kostima nalazimo dvije vrste stanica koje imaju važnu ulogu: osteoblaste  (stvaraju i izlučuju organski matriks) i osteoklaste (imaju ulogu u razgradnji kosti). Njihova funkcija je pod utjecajem hormona (vitamin D, paratireoidni hormon i kalcitonin), kao i nekih citokina (IL-1, IL-6, TNF-α). 

Najučestalije kronične bolesti kostiju

Osteopenija i osteoporoza predstavljaju najučestalije kronične, progresivne i multifaktorske bolesti kostiju. Karakterizirane su smanjenjem količine i gustoće koštanog tkiva uz poremećaj koštane arhitekture s povećanjem rizika nastanka prijeloma, posebno u području kralježnice, kuka i zapešća.

Oba klinička entiteta predstavljaju bolesti starije populacije, dominantno žena, a značajan su uzrok nastanka sindroma kronične koštane boli, invalidnosti i nepokretnosti. Gubitak koštane mase započinje već između 20. i 30. godine života, a čimbenici kao što su genska struktura pojedinca, rana menopauza, manjak tjelesne aktivnosti, prehrana s niskim udjelom kalcija i vitamina D, primjena nekih lijekova (kortikosteroidi, lijekovi za smanjenje želučane kiselosti), pušenje, alkoholizam i restriktivne dijete, često značajno pridonose ranijem nastanku ovih poremećaja.

Čimbenici koji mijenjaju koštani metabolizam

Smatra se da udio prevalencija osteopenije iza 50. godine života iznosi oko 30 – 35 %, dok je prevalencija osteoporoze oko 6 %. Postoje brojni etiološki čimbenici koji mijenjaju koštani metabolizam, a najvažniji su manjak hormona estrogena (postmenopauzalna osteoporoza), smanjenje aktivnosti osteoblasta u starijoj životnoj dobi (senilna osteoporoza), primjena lijekova (kortikosteroidi, lijekovi za izmokravanje) pojačana funkcija štitnjače (hipertireoza), pojačana funkcija doštitnih žlijezda (hiperparatireoidizam), bolesti hipofize, smanjena funkcija jajnika, anoreksija nervoza, manjkava prehrana, nedostatak vitamina D, kronično zatajenje jetre, kronični alkoholizam, kronična bubrežna bolest, reumatoidni artritis, zloćudne bolesti itd.

• Postmenopauzalna osteoporoza (tip I) nastaje zbog nedostatka hormona estrogena kod žena i hormona testosterona kod muškaraca, a javlja se najčešće iza 60. godine života, i to otprilike 5 puta učestalije kod žena. Niska razina estrogena i testosterona pojačava aktivnost citokina, koji potiču osteoklaste na razgradnju kosti.

• Senilna osteoporoza (tip II) nastaje u starijoj životnoj dobi (obično iza 60. godine života), a javlja se kao posljedica fiziološkog smanjenja funkcije osteoblasta. Osobe koje boluju od senilne osteoporoze često imaju pridruženu i postmenopauzalnu osteoporozu
  

Simptomi

Oboljeli se žale na bolove u kostima, osobito u donjem dijelu leđa, koji nastaju kao posljedica oku nevidljivih prijeloma, često bez ikakvog povoda. Vrlo često se javljaju prijelomi natkoljenične kosti, podlaktice i kralježnice, nekada na minimalnu traumu ili pritisak. Upadljiva je smanjena visina oboljele osobe s razvojem deformiteta kralježnice (pogrbljeno držanje), ograničenje opsega kretnji u zglobovima te napetost i bolnost mišića.

Dijagnostika i liječenje

Dijagnostički postupak sastoji se iz specijalističkog pregleda, laboratorijskih i hormonskih pretraga, mjerenja gustoće kostiju (denzitometrija) te drugih pretraga prema indikacijama i komplikacijama.  Liječenje osteoporoze provodi se povećanim unosom kalcija i vitamina D, povećanjem opsega fizičke aktivnosti i medikamentozno.