Psihičke smetnje u post- covid 19 sindromu
Brojne studije pokazuju da koronavirusna bolest 2019. (COVID-19) ima višeorgansku patologiju koja uključuje mozak i živčani sustav.
Nekoliko studija je također prijavilo akutne psihijatrijske simptome kod pacijenata s COVID-19. Sve veći broj studija sugerira da psihijatrijski deficiti mogu potrajati nakon oporavka od primarne infekcije.
Studije izvještavaju o anksioznosti i/ili depresiji, simptomima ili dijagnozama posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP), kognitivnom deficitu. Pacijenti se žale na kronični umor te poremećaj spavanja.
Općenito, preživjeli od COVID-19 izloženi su riziku od psihijatrijskih posljedica.
Najčešće je opisivana depresija i/ili anksioznost. Najizraženija je u pacijenata koji su se oporavljali od teškog COVID-19. Trajanje hospitalizacije u korelaciji sa simptomima depresije kao i sa ozbiljnosti početne bolesti.
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je zabilježen u skupinama pacijenata, s rezultatima u rasponu od 6,5% do 42,8% uključenih pacijenata. Studije su provedene ubrzo nakon otpusta iz bolnice do 6 mjeseci nakon otpusta, gdje je dio ispitanih još imao ove simptome. Prethodna psihijatrijska anamneza ili prošli traumatski događaji povećavaju rizik od PTSP-a (retraumatizacija).
Simptomi opsesivno-kompulzivnog poremećaja javljali su se u 20% ispitanika. Svi znakovi OKP poboljšali nakon 1 do 3 mjeseca praćenja.
Povećana je učestalost psihotičnih dijagnoza nakon COVID-19 u usporedbi s kontrolnim skupinama. Pojedine studije ukazuju i na povećanu učestalost bolesti ovisnosti.
Kognitivna oštećenja su isto često opisivana u više od 25% populacije pacijenata. Rezultati praćenja se kreću od odsustva kognitivnih oštećenja nakon 4 mjeseca praćenja do izvješća o 78% pacijenata kod kojih je došlo do oslabljenog učinka na barem jednoj kognitivnoj domeni 3 mjeseca nakon kliničkog oporavka. Prijavljeni deficiti bili su problemi koncentracije, deficit kratkoročnog pamćenja, opći gubitak pamćenja kao i specifičan pad pažnje.
Psihijatrijski simptomi koji se opisuju, mogu mjesecima nakon infekcije utjecati na kvalitetu života.
Osobe s preprekama u pristupu zdravstvenim radnicima ili nedostatka prijevoza, skrbi o djeci ili plaćenog bolovanja mogu se suočiti s dodatnim izazovima kada im je potrebna zdravstvena skrb. Telemedicinski posjeti mogu biti korisni za takve pacijente koji žive u ruralnim područjima s pristupom širokopojasnoj mreži. Udruge za podršku pacijentima izrazile su zabrinutost da su neka stanja nakon COVID-a bila pogrešno dijagnosticirana ili pogrešno pripisana psihijatrijskim uzrocima, osobito među osobama koje pripadaju marginaliziranim ili ranjivim skupinama. Osjetljivost i svijest o stigmi, dovršetak potpune kliničke procjene i održavanje stava empatije i razumijevanja mogu pomoći u rješavanju ovih problema.
Integrativni pristup u Post-covid ambulanti u multidisciplinarnom timu rješava brojne izazove dijagnostike i terapije kao i poboljšanja kvalitete života.
Literatura:
Schou TM, Joca S, Wegener G, Bay-Richter C. Psychiatric and neuropsychiatric sequelae of COVID-19 - A systematic review. Brain Behav Immun. 2021;97:328-348. doi:10.1016/j.bbi.2021.07.018
Evaluating and Caring for Patients with Post-COVID Conditions: Interim Guidance https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/hcp/clinical-care/post-covid-management.html Last Updated June 14, 2021