Doc. dr. sc. Tomislav Bulum za Reviju HAK o utjecaju dijabetesa na vožnju

Doc. dr. sc. Tomislav Bulum za Reviju HAK govori o utjecaju dijabetesa na vožnju, rizicima u prometu te važnosti prevencije i moderne terapije.

Jesu li vozači s dijabetesom opasnost za sebe i druge sudionike u prometu, može li se šećerna bolest spriječiti ili odgoditi promjenom načina života te koliko pacijentima pomažu suvremena tehnologija i moderni lijekovi - teme su o kojima je naš doc. dr. sc. Tomislav Bulum, dr. med., specijalist interne medicine, endokrinolog i dijabetolog, govorio za Reviju HAK.

„Dijabetes tipa 2, koji čini oko 90% svih slučajeva dijabetesa, usko je povezan s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću. Taj se oblik dijabetesa može prevenirati pravilnom prehranom, redovitom tjelesnom aktivnošću i kontrolom tjelesne mase. Dijabetes tipa 2 razvija se postupno, najčešće zbog inzulinske rezistencije, odnosno smanjenog odgovora tijela na inzulin“, istaknuo je doc. dr. sc. Tomislav Bulum.

Glavna prevencija dijabetesa tipa 2 temelji se na zdravoj prehrani (smanjen unos šećera i bijelog brašna, odabir cjelovitih žitarica) te redovitoj tjelesnoj aktivnosti (najmanje 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno). Gubitak samo 5–7% tjelesne mase može značajno smanjiti rizik od razvoja bolesti. Za razliku od toga, dijabetes tipa 1 autoimuna je bolest koja se trenutačno ne može spriječiti, iako su u tijeku istraživanja imunoloških terapija s ciljem odgode njezina razvoja.

Kada je u pitanju sigurnost vožnje, dijabetes na nju utječe zbog naglih promjena razine glukoze u krvi, pri čemu najveći rizik predstavlja hipoglikemija (niska razina šećera), osobito kod osoba na inzulinskoj terapiji ili određenim lijekovima. Simptomi hipoglikemije, poput zbunjenosti, drhtavice i pospanosti, mogu dovesti do smanjene koncentracije, usporenih reakcija za volanom, pa čak i gubitka svijesti. Najčešći uzroci hipoglikemije tijekom vožnje su preskakanje obroka, predoziranje lijekom, pojačani fizički napor ili konzumacija alkohola.

Iako ne nastupa naglo poput hipoglikemije, hiperglikemija (povišena razina šećera u krvi) također može narušiti sposobnost vožnje, uzrokujući umor, slabiju koncentraciju i zamagljen vid, a u težim slučajevima i poremećaj svijesti. Kronične komplikacije dijabetesa, poput dijabetičke retinopatije i oštećenja vida, otežavaju prepoznavanje prometnih znakova i prepreka, dok oštećenje živaca u nogama (neuropatija) može smanjiti reflekse i usporiti reakciju pri kočenju, pojašnjava doc. dr. sc. Bulum.

Više pročitajte u članku objavljenom u Reviji HAK ili na revijahak.hr