Kada se javiti u Ambulantu za liječenje boli?

Najčešće postavljana pitanja

1. Tko radi u Ambulanti za liječenje boli?

Najčešće radi specijalist anesteziolog. Naime, u Republici Hrvatskoj ne postoji u ovom trenutku subspecijalizacija iz liječenja boli, iako u svijetu (osobito u SAD-u) postoji. U RH najčešće se liječenjem boli bave anesteziolozi.

2. Tko se može liječiti u Ambulanti za bol?

Može se liječiti svatko tko ima bolne senzacije u jednom ili više predijela tijela. Pritom moramo razlikovati akutnu (unutar mjesec dana) i kroničnu (dulje od 3 mjeseca, najčešće više od 6 mjeseci) bol. Zašto? Zato jer najčešće nedovoljno i/ili neadekvatno tretirana akutna bol može prijeći u kroničnu bol, koja onda predstavlja značajan problem bolesniku kod normalnog funkcioniranja u dnevnom životu, a često mu remeti i noćni odmor.

3. Moram li prije pregleda imati učinjenu neku dijagnostičku metodu?

Većina bolesnika koji dođu na prvi pregled u Ambulantu za bol ima neki tip dijagnostičke pretrage (RTG, MSCT, MR) ili je već obavila pregled drugog specijalista (ortoped, neurokirurg, fizijatar i sl.). Ono što je ovdje bitno naglasiti jest da je moguće doći s tegobama i na pregled u naš Centar za anesteziologiju, gdje će liječnik specijalist napraviti klinički pregled i odlučiti je li potrebno napraviti neku prvu dijagnostičku pretragu ili dodatno proširiti dosadašnju dijagnostičku obradu.

4. Mora li me uputiti liječnik specijalist ili specijalist obiteljske medicine?

Ponekad se dobije preporuka od drugih specijalista radi konzultacija o promjeni analgetske terapije. Moguće je da osobe već imaju prepisanu analgetsku terapiju, ali nisu zadovoljni s njome pa se mogu obratiti u naš Centar za drugo mišljenje.

5. Kako izgleda jedan tipičan pregled u Ambulanti za liječenje boli?

Liječnik specijalist najčešće započinje razgovor s bolesnikom i uzima medicinske podatke koji se nazivaju anamneza (dosadašnje bolesti, klinička slika, dosadašnje liječenje, karakter boli, trenutačna analgetska terapija, moguće nuspojave i alergije na neke lijekove i sl.). Nakon razgovora se obično učini klinički pregled i razni testovi koji kliničaru potvrđuju moguću radnu dijagnozu. Poto, se bolesniku objašnjavaju uzročno-posljedično njegove tegobe i izrađuje mogući plan liječenja, bilo da on podrazumijeva minimalno invazivno liječenje i/ili uzimanje lijekova na usta.

6. Koja su najčešća bolna stanja koja se mogu liječiti u našoj Ambulanti za bol?

Najčešća stanja koja se liječe, a koja ujedno prevladavaju u općoj populaciji, su akutni i kronični bolni sindromi uzrokovani degenerativnim promjenama na kralježnici (lumbago, kronični lumbosakralni sindromi, lumboišialgije, kronična vratobolja, akutni i kronični cervikobrahijalni sindromi), zatim mnoga stanja uzrokovana tzv. miofascijalnim tegobama (tenzijske glavobolje, bolovi  jednog ili više mišićnih skupina i sl.), a koji se klinički mogu manifestirati udaljenom boli eng.reffered pain)  – to znači na primjeru tenzijske glavobolje da osoba ima stezajuću bol u glavi koja ga remeti tijekom dana, a da uzrok toj glavobolji nije u predjelu glave nego u predjelu mišića vrata i gornjeg ramenog obruča pa je bol udaljena. Osim navedenog, najčešće se javljaju bolesnici koji su već učinili pregled u drugoj Ustanovi te traže drugo mišljenje.

7. Koje metode liječenja postoje?

Najčešće primjenjujemo minimalno invazivne metode liječenja koje se mogu provoditi ambulantno i nakon kojih bolesnik može ići kući. Navedene metode podrazumijevaju blokove - bilo zgloba, tetive, živca ili spleta živaca - pod kontrolom ultrazvuka (nema štetnog zračenja). Pritom liječnik specijalist određuje, ovisno o težini tegoba i kliničkih simptoma, što je najbolje u tom trenutku primijeniti za svakog bolesnika individualno. Osim navedenih tegoba, moguće je koristiti i metode liječenja uz pomoć akupunkturnih iglica kojima se dominantno rješavaju tegobe uzrokovane miofascijalnim sindromom,a ta se metoda liječenja zove suho igličarenje (eng. dry needling).

8. Što je to blokada ili blok?

To je najčešće korišten pojam u liječenju boli. Ujedno i najviše nepravilno korišten pojam.

Pod pojmom blok ili blokada podrazumijeva se navođeno plasiranje kombinacije lokalnog anestetika i kortikosteroida (uz pomoć ultrazvuka ili RTG uređaja) u određeni zglob, okolno vezivo s ili bez zahvaćanja tetive/a, pojedinačni živac ili splet živaca te u mišiće. Pod pojmom blok/blokada ne podrazumijevamo davanje intramuskularnih injekcija kombinacije nesteroidnog protuupalnog lijeka i kortikosteroida, kako se najčešće kolokvijalno misli.

9. Koliko može trajati blok?

U većini slučajeva kada je blok uspješno izveden i data je primjerena kombinacija lijekova, očekuje se dugotrajno poboljšanje i smanjenje simptoma. Ovdje je bitno naglasiti da u većini slučajeva blok ili blokada ne dovodi do značajnog izlječenja podležeće bolesti te nije zamjena za provođenje drugih metoda liječenja. Najčešći primjer jest sindrom smrznutog ramena, gdje se uspješnom blokadom odmah mobilizira bolno rame, ali se nakon toga bolesnik upućuje na provođenje ciljanje fizikalne rehabilitacije radi dodatnog učinka u liječenju, koje do tada nije bilo moguće zbog vrlo naglašene bolne komponente. Jednako vrijedi i za akutne bolne sindrome u slabinskom dijelu kralježnice.

Cilj bloka jest primarno analgetski, tako da se smanji upala i posljedična bolnost u jednom ili više dijelova tijela.

10. Koliko može trajati liječenje?

Odgovor nažalost nije lagan. To ovisi o težini kliničkih simptoma te duljini trajanja bolnog sindroma. Akutni slučajevi, kada se vrlo rano prezentiraju, imaju ponekad bolju mogućnost liječenja u odnosu na dugotrajnije, kronične tegobe. Idealno je da se jednim blokom uspije smanjiti za više od 50% bolesnikovih tegoba, međutim, ponekad je potrebno ponoviti blok još jednom ili dva puta u razmaku od tjedan do mjesec dana. Liječenje akupunkturnim iglicama obično zahtijeva češće dolaske i dugotrajnije liječenje te je idealan izbor za bolesnike koji iz osobnih razloga ili zbog medicinske opravdanosti ne smiju uzimati određene lijekove.

11. Koji su najčešći blokovi koji se mogu učiniti?

Najčešće se rade blokovi na slabinskom dijelu kralježnice za određene bolne sindrome, potom se rade blokovi na ramenom zglobu -bilo na samom zglobu, burzama ili okolnim mišićima i tetivama, bilo da se blokira živac koji inervira rameni zglob. Također, blokovi lakatne regije (medijalni i lateralni epikondilitis ili nazvani golferski i teniski lakat) te blok medijalnog živca kod izraženih simptoma karpalnog kanala. Potom blokovi zgloba kuka kod uznapredovalih bolesti zgloba kuka s izraženom bolnom komponentnom te bolovima u koljenskom zglobu (tu je moguće aplicirati lijek u sami koljenski zglob, ali i u tri okolna živca koji značajno smanjuju bolnu komponentu). Također, za tenzijsku glavobolju, kada je indicirano, može se blokirati pretežito senzorni živac okcipitalni živac koji prenosi bolne podražaje prema naprijed i čime se može značajno smanjiti glavobolja.

12. Mogu li nakon toga ići kući?

Da. Većina blokova se radi ambulantno, što podrazumijeva da se nakon vremenskog perioda od 30 min do 60 minuta steknu uvjeti za ići kući.

13. Moram li dobiti kortikosteroide?

Kortikosteroidi su lijekovi s vrlo izraženim protuupalnim djelovanjem i, posljedično, analgetskim te su stoga sastavni dijelovi liječenja. Kortikosteroidi koji se daju su većinom formulacije koju se namijenjene za LOKALNU primjenu te vrlo mali dio lijeka dospijeva u sistemski krvotok, iako je uvijek moguće da su osobe sklonije nuspojavama i razviju kratkotrajne (1-2 dana) nuspojave nakon aplikacije lijeka.

14. Što ako ne želim kortikosteroide?

Tada postoji metoda liječenjem uz pomoć plazme obogaćene trombocitima (eng. Platlet Rich Plasma ili PRP). Pritom se uzima krv bolesnika te se uz specijalni aparat centrifugira, dok se ne dobije plazmatski dio sa trombocitima koji se onda uštrcava u oštećene dijelove tijela. Najčešće se ovakav tretman koristi kod tendinitisa, potrganih tetiva i mišića, boli uzrokovane artritisom ili ozljedom zglobova. Također, pokazao je izniman potencijal u liječenju sindroma karpalnog kanala minimalno invazivnim putem.

15. Je li moguće dobiti drugo mišljenje u vezi analgetske terapije?

Svakako. Postoji vrlo inter-individualan odgovor na liječenje lijekovima. Medicina 21. stoljeća poznaje tzv. farmakogenetsko testiranje, gdje se izuzimanjem i analizom genetskog materijala (uzorak sline s obraza) može točno ocijeniti djelovanje velike većine lijekova u tijelu i izabrati onaj najbolji za svakoga od bolesnika. Naime, postoje osobe koje vrlo loše reagiraju na pojedine lijekove s brojnim nuspojavama za razliku od drugih, a to je upravo zbog postojanja „različitog“ genetskog materijala koji sudjeluju u biotranformaciji i metabolizmu lijekova u jetri.

Farmakogenomsko testiranje je namijenjeno osobama koje uzimaju istodobno više lijekova, osobito onih koji djeluju na središnji živčani sustav (svi poluopioidni i opioidni lijekovi, adjuvansi poput antiepileptika i antidepresiva). Takva vrsta testiranja se radi samo jednom te je valjana cijeli život.