Što trebate znati o genitalnim infekcijama uzrokovanim HPV-om?
HPV-genitalne infekcije su promjene na koži i sluznici uzrokovane humanim papiloma virusom (HPV). Spadaju među najčešće spolno prenosive bolesti i karakterizira ih sklonost recidivima, dugotrajno liječenje i mogućnost povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti. HPV infekcije najčešće se pojavljuju u mlađoj, generativno sposobnoj populaciji, ali se mogu pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.Postoje HPV DNA tipovi niskog rizika, poput tipova 6 i 11, te visokog rizika, poput tipova 16, 18, 31,33 i raznih drugih. HPV visokog rizika može biti značajan faktor u malignoj transformaciji stanica, kao i pojavi maligne bolesti.
Širenje infekcije i klinička slika
Nastanku i širenju HPV-genitalne infekcije pogoduju oštećenja kože, sitne erozije i mikrotraume anogenitalne regije, kao i niski higijenski standardi. Inkubacija HPV infekcija traje od 2 do 9 mjeseci, a ponekad i dulje.
HPV-genitalne infekcije najčešće se manifestiraju kao šiljasti kondilomi (condylomata acuminata), ravni kondilomi (condylomata plana), gigantski kondilom Buschke-Löwenstein i papulosis Bowenoides. Šiljasti kondilomi su najčešći oblik, pojavljuju se na vanjskom i unutarnjem spolovilu muškaraca i žena. Također, postoje latentne HPV infekcije koje mogu biti neprepoznati izvor infekcije.
Dijagnoza i liječenje
Anamneza je ključna za postavljanje dijagnoze. Važno je obratiti pozornost na životne i seksualne navike bolesnika te podatke vezane uz seksualnog partnera. Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju kliničke slike i iskustva terapeuta. Ponekad se koristi premazivanje suspektnih područja octenom kiselinom kako bi se otkrile latentne infekcije.
Danas je neposredna detekcija HPV DNA u uzorku tkiva ili obrisku metoda izbora u dijagnostici HPV infekcija. Hibridizacijski testovi ili metoda lančane reakcije polimerazom (PCR) najčešće se koriste za potvrdu infekcije, međutim, rezultate HPV DNA tipizacije treba oprezno interpretirati jer sam izolat virusa bez ostalih parametara, poput npr, kliničke slike nema veliko praktično značenje.
Trenutno ne postoji specifično protuvirusno liječenje za HPV-genitalne infekcije, no, to ne znači da liječenje ne postoji i da navedene promjene ne treba liječiti! . Liječenje se obično svodina uklanjanje promjena na koži i sluznici koje su znak aktivne infekcije. Najčešće metode uključuju krioterapiju tekućim dušikom, ekskohleaciju, eksciziju, elektrokoagulaciju, termokauterizaciju i lokalnu kemijsku terapiju citotoksičnim sredstvima. Također se koristi imunomodulatorni pripravak imikvimoda (Aldara®) ili sinekatehina (Veregen®).
Cijepljenje protiv HPV-a
Danas se najčešće primjenjuje cjepivo protiv devet najučestalijih HPV tipova (6, 11, 16, 18, 31, 33, 45, 52 i 58). HPV cjepivo predstavlja značajan pomak u prevenciji HPV infekcija,kao i u prevenciji malignihj bolesti opovezanih s HPV. Cjepivo je, prije svega, namijenjeno osobama u dobi od 10-12 godina, ali može se primijeniti i bilo u kojoj odrasloj dobi.
HPV genitalne infekcije su ozbiljno zdravstveno pitanje zbog svoje učestalosti i povezanosti s malignim bolestima. Rana dijagnoza i odgovarajuće liječenje ključni su za smanjenje rizika.. U Specijalnoj bolnici Sv. Katarina posvećeni smo pružanju vrhunske skrbi i informacija o prevenciji i liječenju HPV infekcija. Za više informacija i savjetovanje, obratite nam se s povjerenjem.