Ako ste primijetili da imate značajne probleme s pamćenjem ili s izvršavanjem svojih svakodnevnih obveza i dužnosti, reagirajte na vrijeme.

Što je Alzheimerova bolest?

Demencija (lat. de-bez, mens-um) predstavlja sindrom tj. skupinu simptoma pri čemu dolazi do smetnji pamćenja, ponašanja i sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Jedan je od glavnih uzroka invalidnosti i ovisnosti o tuđoj pomoći kod starijih osoba. Ovisno o uzroku demencije, simptomi se mogu povući (u oko 10% ) i zbog toga je važno istražiti uzrok demencije. Najčešći oblik demencije je Alzheimerova bolest koja je dobila naziv po njemačkom psihijatru i neuropatologu Aloisu Alzheimeru koji je prvi opisao simptome ove bolesti 1906.g. godine. Svjetski dan Alzheimerove bolesti obilježava se svake godine 21. rujna.

Učestalost

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da u svijetu živi preko 50 milijuna osoba s demencijom, uz oko 10 milijuna novooboljelih svake godine. U Hrvatskoj 100 000 osoba boluje od demencije, uz oko 3000 novih slučajeva godišnje. Najnovije procjene govore da će broj oboljelih od Alzheimerove bolesti i drugih oblika demencija do 2040. godine iznositi čak 81 milijun oboljelih radi čega Svjetska zdravstvena organizacija naglašava potrebu ranog prepoznavanja znakova bolesti i adekvatnog liječenja i zbrinjavanja bolesnika. Epidemiološki su utvrđeni mnogobrojni rizični čimbenici za nastanak bolesti pri čemu je dob najznačajniji rizični čimbenik (bolest se najčešće javlja u osoba starijih od 65 godina, na nju otpada >65% staračkih demencija), zatim pozitivna obiteljska anamneza; ženski spol (prije 70. godine života češće obolijevaju muškarci) te trauma glave.

Klinička prezentacija

U prvih nekoliko godina bolest ne mora pokazivati dramatične simptome, dok kasnije bolesnik sve više ovisi o tuđoj pomoći. U nekim slučajevima može biti pokrenuta značajnim životnim događajima, poput odlaska u mirovinu ili boravka u bolnici. Tijek bolesti može se podijeliti u tri stadija: rani, srednji i kasni. Prvi simptom je obično zaboravljivost nedavnih događaja, učestalo postavljanje istih pitanja, zaboravljanje dogovora, zametanje stvari, otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti (kuhanje, vožnja automobila). Donošenje odluka može biti otežano već u ranim fazama bolesti. Tijekom vremena bolesnici postaju dezorijentirani u vremenu i prostoru te više nisu u mogućnosti pronaći put do kuće, imaju poteškoće sa rukovanjem novcem, održavanjem osobne higijene, odijevanjem, kontrolom mokrenja te postaju sve ovisniji o tuđoj pomoći. U kasnijim fazama bolesti javljaju se simptomi poput neprepoznavanja bliskih osoba i znatno otežane verbalne komunikacije. U uznapredovalim fazama bolesnik je potpuno vezan za krevet i ovisan o tuđoj pomoći. Uz kognitivne simptome, prisutni su i psihijatrijski simptomi (sniženo raspoloženje i gubitak interesa za aktivnosti koje su bolesnike nekada veselile, socijalno neadekvatno ponašanje poput uznemirenosti, verbalne i fizičke agresije, razdražljivosti, optuživanja bliskih osoba i promjene ciklusa spavanja) što je najčešći razlog institucionalizacije bolesnika. Bolesnici imaju izražen osjećaj bespomoćnosti i izgubljenosti. Briga o oboljelom od Alzheimerove bolesti u potpunosti mijenja život čitave obitelji, skrbnika i zajednice.

Ukoliko brinete o osobi koja boluje od demencije, niste sami. Ako trebate savjet, pod stresom ste ili imate pitanja, javite se s povjerenjem.

Uzroci nastanka Alzheimerove bolesti

Uzrok nastanka Alzheimerove bolesti još uvijek nije poznat. Nasljedni (familijarni), autosomno dominantni oblik nasljeđivanja s početkom bolesti prije 65. godine života su rijetki (<0,5% slučajeva). Tri su gena povezana uz nasljedni oblik: amiloid prekursor protein (APP) na kromosomu 21, presenilin 1 (PSEN-1), na kromosomu 14 i presenilin-2 (PSEN-2) na kromosomu 1 koji su povezani sa povećanom produkcijom amiloid-ß (Aβ) proteina. Polimorfizam APOE gena pokazuje snažnu povezanost sa kasnijom prezentacijom bolesti, no nije nužno povezan samo uz Alzheimerovu bolest. Postoje dvije neuropatološke značajke u mozgu oboljelih od Alzheimerove bolesti: amiloidni plakovi smješteni ekstracelularno te intracelularni neurofibrilarni snopići. Amiloidni plakovi su većinom sastavljeni od Aß peptida građenih od 40 odnosno 42 aminokiseline (Aß40 i Aß42), dok su neurofibrilarni snopići sastavljeni od hiperfosfoliriranog tau proteina. Ove patološke značajke se počinju nakupljati desetljećima prije pojave prvih kliničkih znakova bolesti.

Postavljanje dijagnoze

Postoji čitav niz uzroka demencije te je zbog toga kod svakog bolesnika nužno učiniti slikovne pretrage mozga (MSCT mozga/MR mozga) kako bi se isključila moguća strukturalna oštećenja (moždani udar, tumorski proces, hidrocefalus, subduralni hematom). Također je potrebno isključiti metaboličke i endokrinološke poremećaje, zbog čega se procjenjuje razina vitamina B12 i hormona štitnjače u krvi. Koriste se i biomarkeri iz cerebrospinalne tekućine, no nisu dostupni u svim centrima i imaju ograničene mogućnosti predikcije tijeka bolesti. Trenutno je kombinacija t-tau, p-tau proteina i Aß42 najpouzdaniji pokazatelj za potvrdu Alzheimerove bolesti (osjetljivost od 95%). Može se koristiti i omjer Aß42/p-tau koji ima prediktivnu vrijednost za razvoj bolesti unutar 10 godina, no specifičnost i osjetljivost su niže (85%). Dijagnoza Alzheimerove bolesti postavlja se na temelju kliničke slike, podataka od obitelji te uz pomoć neurokognitivnog testiranja koji može pomoći u razlikovanju od drugih vrsta demencije (npr. fluktuacije u kogniciji, parkinsonizam, jasne vidne halucinacije i relativna očuvanost kratkotrajnog pamćenja ukazuju na demenciju Lewyevih tjelešaca).

Liječenje

Prevencija u prvom redu obuhvaća opće mjere koje su usmjerene na pravilnu i redovitu prehranu, vježbanje te život bez duhanskog dima i umjerena konzumacija alkohola. Preporuča se mediteranski tip prehrane te konzumiranje dovoljno ribe, posebno lososa, tune ili sardine, voće, povrće. Uz navedeno, ključno je svakodnevno održavanje mentalne aktivnosti mozga kroz socijalnu uključenost svakodnevnim razgovorom, rješavanjem enigmatskih zadataka (npr.križaljke, rebusi, sudoku), igranjem društvenih igara (npr. domino, kartanje, igranje memorijskih igrica sa slikovnim karticama, slagalice), čitanjem, slušanjem radija i gledanjem televizijskih emisija. Bitno je rano prepoznati simptome i pravodobno započeti sa liječenjem jer je djelovanje lijekova učinkovitije u osoba s blagom Alzheimerovom bolesti. Postoje dvije skupine lijekova koje se razlikuju po mehanizmu djelovanja: inhibitori acetilkolinesteraze i blokatori NMDA receptora. Inhibitori enzima acetilkolin-esteraze nadoknađuju nedostatak neurotransmitera acetilkolina u određenim dijelovima mozga i koriste se u ranoj i srednjoj fazi bolesti. Drugu skupinu lijekova predstavljaju NMDA antagonisti koji se koriste u srednjoj i kasnoj fazi bolesti. U slučaju pojave depresivnih, anksioznih i psihotičnih simptoma često je nužno psihijatrijsko liječenje antidepresivima, antipsihoticima ili anksioliticima. Najvažnije je da osoba koja boluje od Alzheimera ima podršku i odgovaraćuju skrb obitelji.

Zaključak

Demencije danas predstavljaju javno-zdravstveni prioritet radi socijalnih i ekonomskih posljedica. Bolest ponekada ostaje neprepoznata, a simptomi se pogrešno interpretiraju kao normalan proces starenja što odgađa postavljanje točne dijagnoze. Potrebno je što ranije prepoznati Alzheimerovu bolest i pravodobno započeti s dostupnim liječenjem čime se usporava progresija bolesti i pogoršanje simptoma. Obratite nam se povjerenjem i dogovorite termin!

Pošaljite poruku: