Sve što trebate znati o regionalnoj anesteziji
Nakon odluke o potrebi za operativnim zahvatom, pacijent razmišlja i o vrsti anestezije.
Dilema opće ili „lokalne” anestezije je uvijek prisutna.
Pacijenti pod pojmom „lokalne” anestezije često misle na sve oblike anestezije koji nisu opća anestezija. Tu se laički svrstavaju i lokalna anestezija (aplikacija anestetika u neposrednoj okolini operativnog polja ), regionalna ( periferni živčani blokovi, regionalna anestezija per se ) i neuroaksijalna ( spinalna, epiduralna ) anestezija.
S pacijentovog stajališta počesto stav ”ne želim biti budan i sve slušati” bude vodilja u razmišljanju o općoj anesteziji kao „spavanju” i „lagodnijem” postupku.
S druge stane regionalnu/neuroaksijalnu anesteziju se često doživljava kao stresnu iz bojazni svjesnosti za vrijeme zahvata i straha „kako ću to podnijeti?”, „što ako me bude boljelo?”...
Neposredno nakon aplikacije regionalne/neuroaksijane anestezije provjerava se metodom osjeta toplo/hladno razina anestezije i operativni zahvat može započeti tek kada anesteziolog da „zeleno” svjetlo. Bolnosti za vrijeme operativnog zahvata ne smije biti, bez obzira na vrstu anesteziološke tehnike koja se primjenjuje.
Regionalna i neuroaksijalna anestezija, same po sebi, ne rade „spavanje”, ali... Suplement ovim vrstama anestezije je počesto postupak sedacije, kojim se smanjuje stres i nelagoda.
Sedacija je postupak koji podrazumijeva davanje lijekova, putem infuzije, koji Vas uvode u stanje nalik drijemanju. Svrha je površne sedacije da se boravak u operacijskoj sali učini lagodnijim ako postoji izrazitiji strah i stres, a da se što više izbjegne sistemska primjena većih doza lijekova ( u svrhu bržeg postoperativnog oporavka).
Opća, neuroaksijalna i regionalna anestezija su složeni anesteziološki potupci. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Osim toga, svi zahvati se mogu izvoditi u općoj anesteziji, a samo pojedini u regionalnoj i neuroaksijalnoj anesteziji.
Ipak, u svakodnevnj anesteziološkoj praksi, regionalna i neuroaksijalna anestezija se općenito smatraju „poštednijima” i manje „agresivnima” od opće anestezije.
Regionalna anestezija podrazumijeva blokadu perifernih živčanih spletova i pojedinačnih živaca.
Neuroaksijalna anestezija uključije subarahnoidalni blok, koji se kolokvijalno naziva i spinalna anestezija, i epiduranu anesteziju.
Ova podjela je važna jer ukazuje na složenost i interreakciju sa fiziologijom i mogućim reperkusijama na sve organske sustave što je anesteziološki postupak kompleksniji.
Glavnina ortopedskih zahvata se može izvoditi u neuroaksijalnoj i/ili regionalnoj anesteziji.
Lijekovi kojim se potiže učinak u regionalnoj/neuroaksijalnoj anesteziji su lokalni anestetici.
Lokalni anestetici, laički bi se moglo reći, privremeno prekidaju provođenje impulsa ( podražaja )kroz živce. Na taj način izazivaju neosjetljivost, obezboljenje i gubitak mogućnosti pokreta anesteziranog područja. Ovisno o vrsti anestetika, dozi i načinu aplikacije, njihovo djelovanje može biti od 1 sat, do čak 12-18 pa i 24 sata ( u u blokovima živaca ).
SPINALNA ANESTEZIJA je najzastupljeniji anesteziološki postupak u ortopedskim operacijama. Ona se može izvoditi za sve operacije ispod razine umbilikusa ( pupka ). Tankim iglama ( koje su tanje od igala za vađenje krvi i postavljanje infuzije ), i uglavnom su tupog vrha, lokalni anestetik se unosi u prostor gdje leđna moždina završava i nastavlja se kao snop živaca – razina ispod drugog slabinskog kralješka ( segment L2-L3, L3-L4 ili L4-L5 ). Ulazi se u prostor gdje su živci bez ovojnice i oplahuje ih tekućina koja se naziva likvor. Kako su tu živci bez ovojnice potrebna je mala količina lijeka i nastup djelovanja, obezboljenje i gubitak osjeta, su gotovo trenutni. Ovisno o duljini predviđenog zahvata, bira se i vrsta i volumen lokalnog anestetika. Spinalna anetstezija stoga može trajati 1-5 sati. Povratak osjeta je postupan. Najprije se vraća osjet u stopalo pa u potkoljenicu i potom u natkoljenicu. Pojava osjeta boli , nakon popuštanja anestezije, je postepena, uglavnom se najprije pojavljuje zatezanje i peckanje kao početak bolnog podražaja i već tada se reagira dodatnim lijekovima protiv bolova.
EPIDURALNA ANESTEZIJA se potiže davanjem lijeka u u epiduralni prostor, prostor ispred subarahnoidalnog ( „spinalnog” ) prostora, gdje živci dobivaju već svoju ovojnicu i stoga se tu primjenjuju 10-tak puta veće doze lijekova nego u spinalnoj anesteziji. Nastup anestezije je odgođen, nije trenutačan. U današnoj anesteziološkoj praksi epiduralna anestezija je sporadična. Češće se koriste metode postavljanja katetera u epiduralni prostor u svrhu analgezije ( obezboljenja ). Najpoznatiji primjer epiduralne analgezije je obezboljenje kod poroda.
Epiduralna anestezija, a i analgezija, u suvremenoj ortopedskoj anesteziji se rijetko primjenjuju.
Moguća primjena je kada se očekuje duži operativni zahvat i u tom slučaju se može koristiti kombinacija spinalne i epidurane anestezije ( CSE ). Međutim kod ekstenzivnijih i prolongiranih zahvata se ipak prednost daje općoj anesteziji u kombinaciji sa perifernim blokovima živaca i poslijeoperacijskim perifernim kateterima.
Najveći naglasak u suvremenim anesteziološkim postupcima, pogotovo u ortopediji i traumatologiji je na PERIFERNE BLOKOVE.
PERIFERNI BLOKOVI podrazumijevaju davanje kratkodjelujućeg i/ili dugodjelujućeg lokalnog anestetika u neposrednu blizinu živčanih spletova i živaca.
U našoj ustanovi se koristi metoda dvostruke provjere, gdje se živac vizualizira pod kontrolom ultrazvuka uz dodatnu kontrolu elektrostimulatora.
Doppler-om se osigurava siguran prolaz pokraj krvnih žila.
Igle koje se koriste za punkciju su atraumatske igle tupog vrha, uz prethodnu subkutanu aplikaciju brzodjelujućeg lokalnog anestetika.
Glavnina primjene perifernih blokova je za obezboljenje, jer pružaju superiornu analgeziju sa minimalnim sistemskim učinkom.
Duljina trajanja perioda bez boli uglavnom je 12-18 sati postoperativno, čak i do 24 sata. Kao i kod spinalne anestezije pojava bolnosti je postepena i kod povratka osjeta, u vrlo ranoj fazi, dodaju se analgetici kako bi se u početku suprimirao bolni podražaj.
Kod složenijih operativnih postupaka i kada se očekuje velika razina bolnosti ( npr. proteza koljena ili ramena ), postavljaju se periferni kateteri čime se omogućuje davanje anestetika kroz nekoliko dana i držanje razine bolnosti ispod 3 na skali od 1-10.
Važnost snažnom pristupu obezboljenju je i u smanjenoj mogućnosti razvoja sindroma kronične boli, čiji razvoj je vjerovatniji ako je postoperativna bol jaka i nedovoljno i neadekvatno kupirana.
Regionalna anestezija je značajna i kao superiorna preemptivna analgezija kojom se smanjuje stresni odgovor na bolni podražaj.
Periferni blokovi se mogu izvoditi i kao anestetski, kao jedini oblik anestezije.
U našoj ustanovi se izvode slijedeći periferni blokovi: interskalenski blok, supraklavikularni blok, aksilarni blok, FICB ( fascia iliaca compartment blok ), femoralni blok, blok aduktornog kanala, poplitealni blok, iPACK blok, gležanjski ( ankle ) blok i blokovi pojedinačnih živaca.
*Uspređujući opću anesteziju i kombinaciju regionalne i neuroaksijalne, poglavito spinalne, anestezije, nedvojbeno je prednost na strani regionalne/neuroaksijalne anestezije u smanjenoj učestalosti velikih perioperativnih komplikacija kao što su duboka venska tromboza i plućna embolija, smanjena je mogućnost respiratornih komplikacija i nedvojbeno je manji gubitak krvi nakon velikih ortopedskih zahvata izvedenih u reginalnoj/neuroaksijalnoj anesteziji.
*Miller anaesthesia, 6th edition
Anesteziološkim prijeoperativnim pregledom Vaš anesteziolog, uvidom u Vaše zdravstveno stanje procjenjuje koji bi anesteziološki postupak bio najbolji za Vas.
Stoga, ukoliko vam je predložena regionalna i/ili neuroaksijalna ( spinalna ) anestezija, nemojte dvojiti, izbor je odličan!