Uspoređujući opću anesteziju i kombinaciju regionalne i neuroaksijalne anestezije, prednost je na strani regionalne/neuroaksijalne anestezije.

Nakon odluke o potrebi za operativnim zahvatom, pacijent razmišlja i o vrsti anestezije. Dilema opće ili „lokalne” anestezije je uvijek prisutna.

Pacijenti pod pojmom „lokalne” anestezije često misle na sve oblike anestezije koji nisu opća anestezija. Tu se laički svrstavaju i lokalna anestezija (aplikacija anestetika u neposrednoj okolini operativnog polja), regionalna (periferni živčani blokovi, regionalna anestezija per se) i neuroaksijalna (spinalna, epiduralna ) anestezija.

S pacijentovog stajališta, često stav ”ne želim biti budan i sve slušati” bude vodilja u razmišljanju o općoj anesteziji kao „spavanju” i „lagodnijem” postupku. S druge stane, regionalnu/neuroaksijalnu anesteziju se često doživljava kao stresnu iz bojazni o svjesnosti za vrijeme zahvata i straha „kako ću to podnijeti“ i „što ako me bude boljelo?”.

Regionalna i neuroaksijalna anestezija  

Neposredno nakon aplikacije regionalne/neuroaksijane anestezije, metodom osjeta toplo/hladno provjerava se razina anestezije i operativni zahvat može započeti tek kada anesteziolog da „zeleno” svjetlo. Bolnosti za vrijeme operativnog zahvata ne smije biti, bez obzira na vrstu anesteziološke tehnike koja se primjenjuje.

Regionalna i neuroaksijalna anestezija, same po sebi, ne dovode do „spavanja”, ali suplement ovim vrstama anestezije je počesto postupak sedacije, kojim se smanjuje stres i nelagoda. Dakle, sedacija je postupak koji podrazumijeva davanje lijekova putem infuzije koji vas uvode u stanje nalik drijemanju. Svrha je površne sedacije da se boravak u operacijskoj sali učini lagodnijim ako postoji izrazitiji strah i stres, a da se što više izbjegne sistemska primjena većih doza lijekova ( u svrhu bržeg postoperativnog oporavka).

Opća, neuroaksijalna i regionalna anestezija su složeni anesteziološki postupci. Svaka od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Osim toga, svi zahvati se mogu izvoditi u općoj anesteziji, a samo pojedini u regionalnoj i neuroaksijalnoj anesteziji. Ipak, u svakodnevnoj anesteziološkoj praksi, regionalna i neuroaksijalna anestezija se općenito smatraju poštednijima i manje agresivnima od opće anestezije.

Regionalna anestezija podrazumijeva blokadu perifernih živčanih spletova i pojedinačnih živaca, dok neuroaksijalna anestezija uključuje subarahnoidalni blok (koji se kolokvijalno naziva i spinalna anestezija) i epiduralnu anesteziju. Ova podjela je važna jer ukazuje na složenost i interreakciju s fiziologijom i mogućim reperkusijama na sve organske sustave što je anesteziološki postupak kompleksniji.

Glavnina ortopedskih zahvata se može izvoditi u neuroaksijalnoj i/ili regionalnoj anesteziji, a lijekovi kojima se postiže učinak u regionalnoj/neuroaksijalnoj anesteziji nazivaju se lokalni anestetici.

Spinalna i epiduralna anestezija  

Spinalna anestezija je najzastupljeniji anesteziološki postupak u ortopedskim operacijama. Ona se može izvoditi za sve operacije ispod razine pupka. Tankim iglama (koje su tanje od igala za vađenje krvi i postavljanje infuzije), uglavnom tupog vrha, lokalni anestetik se unosi u prostor gdje leđna moždina završava i nastavlja se kao snop živaca – razina ispod drugog slabinskog kralješka (segment L2-L3, L3-L4 ili L4-L5 ). Ulazi se u prostor gdje su živci bez ovojnice i oplahuje ih tekućina koja se naziva likvor. Kako su tu živci bez ovojnice, potrebna je mala količina lijeka za gubitak osjeta te je učinak gotovo trenutni. Ovisno o duljini predviđenog zahvata, bira se i vrsta i volumen lokalnog anestetika.

Spinalna anestezija može trajati 1-5 sati. Povratak osjeta je postupan. Pritom se najprije vraća osjet u stopalo pa u potkoljenicu i potom u natkoljenicu. Pojava osjeta boli, nakon popuštanja anestezije, je postepena. Uglavnom se najprije pojavljuje zatezanje i peckanje kao početak bolnog podražaja i već tada se reagira dodatnim lijekovima protiv bolova.

Epiduralna anestezija se postiže davanjem lijeka u epiduralni prostor, prostor ispred subarahnoidalnog ( „spinalnog”) prostora, gdje živci već dobivaju svoju ovojnicu i stoga se tu primjenjuju 10-tak puta veće doze lijekova nego u spinalnoj anesteziji. Nastup anestezije je odgođen, nije trenutačan. U današnjoj anesteziološkoj praksi epiduralna anestezija je sporadična. Češće se koriste metode postavljanja katetera u epiduralni prostor u svrhu analgezije (obezboljenja). Najpoznatiji primjer epiduralne analgezije je obezboljenje kod poroda.

Epiduralna anestezija, a i analgezija, u suvremenoj ortopedskoj anesteziji se rijetko primjenjuju. Moguća primjena je kada se očekuje duži operativni zahvat i u tom slučaju se može koristiti kombinacija spinalne i epiduralne anestezije (CSE). Međutim, kod ekstenzivnijih i prolongiranih zahvata se ipak prednost daje općoj anesteziji u kombinaciji s perifernim blokovima živaca i poslijeoperacijskim perifernim kateterima.

Periferni blokovi  

Najveći naglasak u suvremenim anesteziološkim postupcima, pogotovo u ortopediji i traumatologiji, je na perifernim blokovima. Periferni blokovi podrazumijevaju davanje kratkodjelujućeg i/ili dugodjelujućeg lokalnog anestetika u neposrednu blizinu živčanih spletova i živaca.

U Specijalnoj bolnici Sv. Katarina se koristi metoda dvostruke provjere, gdje se živac vizualizira pod kontrolom ultrazvuka uz dodatnu kontrolu elektrostimulatora. Color doppler-om se osigurava siguran prolaz pokraj krvnih žila. Igle koje se koriste za punkciju su atraumatske igle tupog vrha, uz prethodnu subkutanu aplikaciju brzodjelujućeg lokalnog anestetika. Glavnina primjene perifernih blokova je za obezboljenje, jer pružaju superiornu analgeziju s minimalnim sistemskim učinkom. Duljina trajanja perioda bez boli uglavnom je 12-18 sati postoperativno, pa čak i do 24 sata. Kao i kod spinalne anestezije, pojava bolnosti je postepena i kod povratka osjeta, u vrlo ranoj fazi, dodaju se analgetici kako bi se u početku suprimirao bolni podražaj. Periferni blokovi također se mogu izvoditi i kao anestetski, kao jedini oblik anestezije.

Kod složenijih operativnih postupaka i kada se očekuje velika razina bolnosti (npr. proteza koljena ili ramena ), postavljaju se periferni kateteri, čime se omogućuje davanje anestetika kroz nekoliko dana i držanje razine bolnosti ispod 3 na skali 1-10. Važnost snažnom pristupu obezboljenju je i u smanjenoj mogućnosti razvoja sindroma kronične boli, čiji razvoj je vjerojatniji ako je postoperativna bol jaka te nedovoljno i neadekvatno kupirana.

Uspoređujući opću anesteziju i kombinaciju regionalne i neuroaksijalne, poglavito spinalne anestezije, nedvojbeno je prednost na strani regionalne/neuroaksijalne anestezije u smanjenoj učestalosti velikih perioperativnih komplikacija kao što su duboka venska tromboza i plućna embolija, smanjena je mogućnost respiratornih komplikacija i manji je gubitak krvi nakon velikih ortopedskih zahvata izvedenih u regionalnoj/neuroaksijalnoj anesteziji. Anesteziološkim preoperativnim pregledom, anesteziolog uvidom u vaše zdravstveno stanje procjenjuje koji bi anesteziološki postupak bio najbolji za vas.

U Specijalnoj bolnici Sv. Katarina možete dogovoriti specijalistički pregled u anesteziološkoj ambulanti gdje ćete dobiti odgovore na sva vaša pitanja i nedoumice o vrsti anestezije. Obratite nam se s povjerenjem.

Pošaljite poruku:

Želim primati obavijesti o novostima, pogodnostima i popustima Specijalne bolnice Sv. Katarina.
Korištenjem ovog obrasca prihvaćate da ste upoznati s politikom privatnosti i da prihvaćate prikupljanje i obradu osobnih podataka danih u obrascu bez kojih vaš zahtjev u obrascu ne može biti ispunjen.