Demencije
Demencija je jedan od glavnih uzroka invalidnosti i ovisnosti o tuđoj pomoći kod starijih osoba, a najčešći oblik demencije je Alzheimerova bolest. Tijekom neurološkog pregleda kod bolesnika sa sumnjom na demenciju potrebno je detaljno uzeti anamnestičke podatke te podatke koje daje skrbnik ili drugi članovi obitelji. Rizični čimbenici za nastanak bolesti su dob, pozitivna obiteljska anamneza (nasljeđivanje oba alela za apolipoprotein E), ženski spol te trauma glave.
Simptomi i tijek bolesti
Tijek bolesti može se podijeliti u tri stadija: rani, srednji i kasni. Prvi simptom je obično zaboravljivost nedavnih događaja, učestalo postavljanje istih pitanja, zaboravljanje dogovora, zametanje stvari, otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti (kuhanje, vožnja automobila). Donošenje odluka može biti otežano već u ranim fazama bolesti. Tijekom vremena bolesnici postaju dezorijentirani u vremenu i prostoru te više nisu u mogućnosti pronaći put do kuće, imaju poteškoće s rukovanjem s novcem, održavanjem osobne higijene, odijevanjem, kontrolom mokrenja te postaju sve ovisniji o tuđoj pomoći.
U kasnijim fazama bolesti javljaju se simptomi poput neprepoznavanja bliskih osoba i znatno otežane verbalne komunikacije. U uznapredovalim fazama bolesnik je potpuno vezan za krevet i ovisan o tuđoj pomoći. Uz kognitivne simptome, prisutni su i psihijatrijski simptomi (sniženo raspoloženje i gubitak interesa za aktivnosti koje su bolesnike nekada veselile, socijalno neadekvatno ponašanje poput uznemirenosti, verbalne i fizičke agresije, razdražljivosti, optuživanja bliskih osoba i promjene ciklusa spavanja) što je najčešći razlog institucionalizacije bolesnika.
Uzroci demencije
Postoji čitav niz uzroka demencije te je zbog toga kod svakog bolesnika nužno učiniti slikovne pretrage mozga (MSCT mozga/MR mozga) kako bi se isključila moguća strukturalna oštećenja (moždani udar, tumorski proces, hidrocefalus, subduralni hematom). Također je potrebno isključiti metaboličke i endokrinološke poremećaje, zbog čega se procjenjuje razina vitamina B12 i hormona štitnjače u krvi.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza Alzheimerove bolesti postavlja se na temelju kliničke slike, podataka od obitelji te uz pomoć neurokognitivnog testiranja koji može pomoći u razlikovanju od drugih vrsta demencije (npr. fluktuacije u kogniciji, parkinsonizam, jasne vidne halucinacije i relativna očuvanost kratkotrajnog pamćenja ukazuju na demenciju Lewyevih tjelešaca).
Bitno je rano prepoznati simptome i pravodobno započeti sa liječenjem. Postoje dvije skupine lijekova koje se razlikuju po mehanizmu djelovanja: inhibitori acetilkolinesteraze i blokatori NMDA receptora. Inhibitori enzima acetilkolin-esteraze nadoknađuju nedostatak neurotransmitera acetilkolina u određenim dijelovima mozga i koriste se u ranoj i srednjoj fazi bolesti. Drugu skupinu lijekova predstavljaju NMDA antagonisti koji se koriste u srednjoj i kasnoj fazi bolesti. U slučaju pojave depresivnih, anksioznih i psihotičnih simptoma često je nužno psihijatrijsko liječenje antidepresivima, antipsihoticima ili anksioliticima. Najvažnije je da osoba koja boluje od Alzheimera ima podršku i odgovarajuću skrb obitelji.
Ukoliko ste uočili probleme s pamćenjem ili neke od navedenih simptoma, reagirajte pravovremeno i dogovorite termin za pregled!
