Kile (hernija, bruh) prednje trbušne stijenke

Što ako kvrgu primjećujemo na svom trbuhu ili u preponama?
Najprije, treba razlikovati 2 osnovne mogućnosti. Jedna mogućnost su kile (bruh, hernija) prednje trbušne stijenke, druga su potkožne tvorbe. Ako zamislimo cigleni zid koji oponaša našu stijenku trbušne šupljine, potkožna tvorba bila bi usporediva s neravninom na samoj cigli zalijepljenom žvakaćom gumom ili slično. Kile nastaju tako da zid na određenim mjestima puca, uništava se jedna ili više "cigli" te samim time može doći do "ispupčenja" ograđenog sadržaja kroz zid. Kliničkim je pregledom liječnik često u mogućnosti razlikovati ove dvije situacije, no ukoliko je proces na samom početku i diskretno izražen, ponekad moramo posegnuti za "dinamičkim ultrazvukom" prednje trbušne stijenke koji briljantno dijagnosticira problem, čak i točnu problematičnu "ciglu".
Potkožne tvorbe su rjeđi slučaj, većinom su dobroćudne naravi i lako odstranjive minimalno invazivnim kirurškim zahvatima u lokalnoj anesteziji i u sklopu dnevne kirurgije.
Češće ipak nalazimo da se radi o pravoj kili prednje trbušne stijenke. Njih se može sistematizirati i podijeliti na nekoliko načina. Pojednostavljeno rečeno, nastaju na određenim mjestima koje su radi samog anatomsko/embrionalnog razvitka slabija ili na mjestima na kojima su veći svakodnevni pritisci, tj. tlak na stijenku. Primjerice pupak, mjesto kroz koje u našem životu prije rođenja dobivamu hranjive tvari i kisik od majke, obzirom je "naknadno zatvorena cigla", uvijek ostaje potencijalno kritično za razvoj kile. Dječje pupčane kile čak se smatraju fiziološkom varijantom u prvim godinama života, nakon čega se ipak jačanjem mišića prednje trbušne stijenke očekuje njihovo zatvaranje. Isto tako, u preponskim regijama postoje kanali kroz koje se u fetalnom razvoju kod muškaraca iz trbušne šupljine u mošnje spuštaju testisi, zajedno sa sjemenovodima, pratećima žilama i živcima. Kod žena se umjesto ovih struktura u tzv.preponskom kanalu nalaze ligamenti koji povezuju maternicu i kožu stidne regije. Ove strukture, iako zatvorene nakon embrioloških procesa, predstavljaju trajnu "slabu kariku" naše trbušne stijenke. Svakodnevni napori, jaki trzajevi tijelom, ponavljana sportska naprezanja, dizanje teških tereta ili pak druga stanja koja podižu tlak u trbušnoj šupljini (npr. kronična opstipacija, pretilost, trudnoća) mogu ugroziti integritet stijenke i tada se kroz "napuklu ciglu" ispupčuje najprije sloj potrbušnice, a potom i sadržaj trbušne šupljine. Obzirom da većinu volumena naše trbušne šupljine ispunjavaju crijeva, ona su uz tzv. trbušnu maramu najčešći sadržaj kile. Tamo su obavijena ispupčenom potrbušnicom koja formira strukturu nazvanu "kilnom vrećom". Važno je upozoriti da se kroz relativno malu "rupu u cigli" (zvanu i "vrat kile") može ispupčiti velika kilna vreća, a što je taj nesrazmjer veći - veća je i mogućnost da se sadržaj vreće više ne može spontano vratiti, već dolazi do tzv. inkarceracije, tj. uklještenja. U uklještenju dolazi do jakog pritiska na žile uklještenih struktura te do prestanka normalne opskrbe krvlju. Svako tako ugroženo tkivo može odumrijeti, a crijevo je ne samo izrazito osjetljivo na prekid dotoka krvi, već ukoliko dolazi do njegova odumiranja i pucanja, dolazi do prolijevanja crijevnog sadržaja te mogućeg razvoja upale potrbušnice i sepse. ZATO JE VRLO VAŽNO NA VRIJEME POTRAŽITI LIJEČNIČKO MIŠLJENJE te kirurški popraviti kilu ukoliko je ista identificirana. Spontano izlječenje kile nije čak niti virtualna mogućnost te se svaki bruh može samo i jedino povećavati s vremenom, različitim stopama brzine. Proces je neminovan i nemilosrdan, jedino je njegova brzina relativno nepredvidiva i ovisi kako o našim individualnim genetskim sklonostima slabosti vezivnog tkiva, tako i o životnim navikama.
Ne odgađajte pregled! Rezervirajte termin odmah!
Kako izgleda popravak kile?
Kile se popravljaju u sklopu dnevne-minimalno invazivne kirurgije, osim u slučaju vrlo razvijenih destrukcija prednje trbušne stijenke i gigantskim dimenzijama kile ili u slučajevima uklještenja. Kod takvih je bolesnica/bolesnika nužna hospitalizacija, ponekad i hitni kirurški zahvat te planirana moguća resekcija crijeva.
U svim pravovremenim operacijama, zahvat se izvodi u dnevnoj bolnici s otpustom na kućnu njegu istoga dana. Ovisno o pojedinom slučaju, ali i želji bolesnika, moguće je zahvat raditi u općoj, regionalnoj ili lokalnoj anesteziji. Operacija se provodi u ultimativnim aseptičnim uvjetima i sterilnosti.
Ako govorimo o preponskoj kili, zlatni standard predstavlja tzv. netenzijska hernioplastika, tj. popravak uz pomoć tzv. mrežice, čime se stopa recidiva (ponovnog povratka) hernije posljednjih desetljeća spustila s 10% na manje od 1%. Suprotno čestoj laičkoj pretpostavci, sama mrežica ne služi kao "ono što drži kilu", već svojim "pametnim sastavom" potiče proizvodnju i uraštanje vlastitog novog vezivnog tkiva u samu mrežicu. U slučajevima pupčane i epigastrične (kila smještena između pupka i donjeg kraja prsne kosti) popravak se vrši ili direktnim prešivanjem defekta stijenke nakon oslobađanja kilne vreće (osiguravanja da je sadržaj kile "slobodan") ili uz dodavanje i protetskog materijala (mrežice) čije je postavljanje indicirano samo kod većih defekata. Laparoskopski pristup na hernije (kile) prednje trbušne stijenke kroz nekoliko manjih uboda s uvođenjem radnih instrumenata "kroz trbuh" rezerviran je većinom za popravak obostranih preponskih i recidivnih hernija.
U svakom slučaju, najvažnije je kilu popraviti dok nije prevelikih dimenzija, a proces stvaranja novog vlastitog veziva jest upravo to - proces koji traje nekoliko tjedana. Iako će koža kroz 14 dana potpuno zarasti i odstranit će se šavovi s nje, unutrašnji proces novog osnaženja zida je nešto sporiji, radi čega treba kroz više tjedana izbjegavati postoperativne napore.
U Specijalnoj bolnici Sv.Katarina raspolažemo potrebnom dijagnostikom (vrhunski dinamički UZV), potrebnim znanjem, ali i najsuvremenijim vrstama mrežica za popravak hernija.
Javite nam se s povjerenjem i dogovorite pregled!