Bubnjić je tanka membrana koja razdvaja vanjsko i srednje uho.

Bubnjić prenosi i amplificira zvuk u obliku vibracija koje se prenose dalje na slušne košćice i u unutarnje uho. Njegova cjelovitost omogućava nam dobar sluh, a istovremeno čuva od infekcija.

Perforacije bubnjića mogu biti posljedica infekcije, traume ili mogu biti posljedica ranije operacije bubnjića. Perforacije mogu biti akutne ili kronične, a simptomi variraju ovisno o veličini, poziciji i pridruženim patološkim stanjima srednjeg uha. Većina perforacija dijagnosticira se otoskopskim pregledom, po mogućnosti endoskopom ili mikroskopom. Rutinska audiometrijska procjena sluha neophodna je u početnoj obradi perforacije prije bilo kakvog pokušaja rekonstrukcije bubnjića.

Potreban Vam je pregled specijalista otorinolaringologa? Nemojte čekati! Dogovorite pregled već danas!

Perforacije bubnjića
Slika 1. Perforacija bubnjića

Infekcija je jedan od glavnih uzroka perforacije bubnjića. Akutna upala srednjeg uha može uzrokovati puknuće bubnjića i najčešće zacijeli nakon izliječenja infekcije. S druge strane, kronična upala srednjeg uha s perforacijom može biti povezana s kroničnim iscjedkom iz uha ili kolesteatomom i takve upale neće zacijeliti bez kirurške intervencije. Traumatske perforacije nastaju od udaraca u uho, jakog atmosferskog nadtlaka, izlaganja pretjeranom pritisku vode (npr. kod ronilaca) i nepravilnih pokušaja uklanjanja voska ili čišćenja ušiju. Trauma od pamučnih štapića relativno je čest uzrok perforacije.

Jedini simptom perforacije bubnjića može biti gubitak sluha zbog smanjene sposobnosti vibracije bubnjića te posljedičnog lošijeg provođenja sluha na slušne košćice. Perforacije povezane s infekcijom mogu se manifestirati curenjem iz uha ili bolovima (otalgija). Ako se ne liječe mogu dovesti i do opasnih komplikacija kao što su upala moždanih ovojnica, aspces mozga, gluhoća, paraliza ličnog živca i druge. Cilj medicinske terapije perforacija je kontrola infekcije i iscjedka iz uha. Neke često propisivane kapi za uši nose rizik od ototoksičnosti te ih treba izbjegavati kod perforacije (kapi za uši koje sadrže gentamicin, neomicin sulfat ili tobramicin). Ponekad je potrebno uključiti u terapiju i sistemski antibiotik kako bi se zaustavila infekcija.

Manje akutne perforacije najčešće zacijele same od sebe. Ukoliko perforacija perzistira dulje od tri mjeseca smatra se kroničnom i potrebno je kirurško liječenje. Operacija rekonstrukcije bubnjića naziva se miringoplastika, odnosno timpanoplastika ukoliko je potrebna intervencija i na slušnim košćicama. Vlastitim hrskavičnim ili vezivnim tkivom rekonstruira se bubnjić, a ukoliko je potrebna rekonstrukcija košćica ista se može učiniti u istom aktu bilo modernim titanskim protezama ili pak remodeliranjem vlastitih košćica, ovisno o defektu.

U Specijalnoj bolnici Sv. Katarina sve operacije bubnjića i srednjeg uha izvodimo najmodernijim endoskopskim minimalno invazivnim pristupom sa vizualizacijom u 4K tehnologiji, po čemu smo jedinstveni u Hrvatskoj i regiji. Dok je kod klasičnih mikroskopskih pristupa za rekonstrukciju bubnjića u velikoj većini slučajeva potrebno učiniti rez ispred ili iza uha, endoskopskim pristupom ulazimo direktno u zvukovod. Time se izbjegava vanjski rez i posljedični ožiljak, bolovi su manji, a rezultati zbog superiornije vizualizacije uspješniji.

Javite nam se s povjerenjem i dogovorite termin za pregled.

Pošaljite poruku: