Poremećaji temporomandibularnog zgloba (TMD)

Do poremećaja temporomandibularnog zgloba (žvačni zglob) dolazi kada se naruši normalna pokretljivost zglobnih tijela unutar samog zgloba. Do toga dolazi uslijed lokalne ozljede tkiva (npr. udarac), pojačanog emocionalnog stresa (pojačana aktivnost žvačnih mišića), akutnih ili kroničnih upalnih promjena unutar zgloba ( npr. reumatoidni artritis), bruksizma i raznih drugih stanja.
Više o bruksizmu pročitajte u sljedećem blogu.
Točno postavljanje dijagnoze te liječenje temporomandibularnih poremećaja vrlo je kompleksan proces koji obuhvaća klinički pregled i eventualno radiološke pretrage magnetnom rezonancijom.
Najčešći simptomi su:
1. Bol koja se najčešće javlja ispred uha, povezana je sa žvakanjem i može se javiti jednostrano ili obostrano, a vrlo često je opisivana kao duboka bol koja se širi prema uhu, sljepoočnici, vratu i ramenima.
2. Zvukovi kod pomicanja zgloba (žvakanja) u obliku pucketanja i krckanja;
3. Ograničenost pokreta, tj. ograničeno otvaranje i zatvaranje usta te povremena zakočenost zgloba kod uznapredovalih stadija bolesti.
Nakon postavljanja dijagnoze o disfunkciji TM zgloba provodi se terapija najčešće uz lijekove (u akutnoj fazi) i fizikalnu terapiju. U akutnoj fazi ordiniraju se mišićni relaksansi i/ili anksiolitici uz protuupalne tzv. nesteroidne lijekove (npr. Normabel tablete + Ibuprofen). Rijetko se primjenjuju steriodni lijekovi tipa deksametazona kako bi se aktivno djelovalo na upalno zbivanje unutar zgloba. Uz lijekove provode se fizikalne vježbe otvaranja usta i povećanja pokretljivost zgobnih tijela.
Nakon smirivanja akutne faze izrađuju se stabilizacijske udlage (nešto poput prozirnih aparatića za zube, tzv. alignera) koje dovode gornju i donju čeljust u položaj koji omogućava relaksaciju zglobnih prostora i tako omogućava smirivanje upalnih zbivanja unutar samog TM zgloba. Navedene terapijske opcije spadaju u skupinu konzervativnih terapijskih opcija.
Kirurške opcije obuhvaćaju tzv. lavaže TM zgloba, a cilj im je kirurškim putem “isprati upalu” iz zglobnih prostora.
Nove tehnologije poput primjene matičnih stanica pokazuju obećavajuće rezultate u sanaciji kroničnih problema unutar TM zglobova i trenutno se intenzivno izučavaju.
Zaključno možemo reći da je kod problema temoromandibularnih zglobova ključna pravovremena postava dijagnoze i čim raniji početak aktivnog rješavanja nastalog problema konzervativnim putem jer je tada najveća uspješnost terapijskih opcija dok kirurško rješavanje ostaje za najteže slučajeve.
U Sv. Katarina Dental Centru su nam pravovremena postava dijagnoze te rješavanje problema prioritet kod zahtjevnih postupaka.