Nespušteni testis ili kriptorhizam kod djece se najčešće dijagnosticira odmah nakon rođenja tijekom rutinskog pedijatrijskog pregleda.

Tijekom trudnoće testisi se kod dječaka formiraju unutar trbuha. Prije rođenja, testisi se spuštaju u mošnje (skrotum) kroz preponski (ingvinalni) kanal. Ako testis ne dosegne skrotum, a nalazi se u području preponskog kanala naziva se nespušteni testis ili retencija testisa. U slučaju da testis ostane u trbušnoj šupljini, to stanje nazivamo kriptorhizam (od grčkih riječi: κρυπτός, kryptos, skriven, i ὄρχις, orchis, testis). Jedan ili oba testisa mogu biti nespuštena.

Kada se pojavljuje i koji su uzroci nespuštenog testisa ili kriptorhizma? 

Uobičajeno, testisi počinju svoj razvoj u trbušnoj šupljini i spuštaju se niz preponski kanal u mošnje oko sedmog do devetog mjeseca trudnoće. Ako se u tom razdoblju, tj. u trećem tromjesečju testis ne spusti u mošnju dijete će se roditi s nespuštenim testisom. Ako se dijete rodi prijevremeno, veća je vjerojatnost da testisi neće biti spušteni. U nekim slučajevima, testisi se mogu spontano spustiti tijekom prvih nekoliko mjeseci nakon rođenja.

Kriptorhizam može biti uzrokovan višestrukim čimbenicima, uključujući:

  • Hormonski poremećaje – nedostatak hormona poput testosterona može spriječiti spuštanje testisa.
  • Genetski čimbenici – mutacije ili poremećaji u genima povezani s razvojem reproduktivnog sustava.
  • Vanjski čimbenici - izloženost pesticidima ili endokrinim disruptorima tijekom trudnoće,  dijabetes, pretilosti ili  upotreba određenih lijekova majke.

Koja je učestalost nespuštenih testisa?

Učestalost nespuštenih testisa pri rođenju kod dječaka rođenih u terminu je 1- 4% . Kod prijevremeno rođenih dječaka, učestalost je znatno viša i iznosi 20-30%. Do 6. mjeseca života testisi se spontano spuštaju u oko 70–80 % slučajeva pa nakon tog razdoblja oko 1% dječaka će imati nespušteni testis.

Kako se dijagnosticira nespušteni testis kod djece? 

Nespušteni testis kod djece se najčešće dijagnosticira odmah nakon rođenja tijekom rutinskog pedijatrijskog pregleda. Liječnik palpacijom (opipavanjem) ispituje mošnju kako bi utvrdio nalaze li se oba testisa u njoj. Ako se jedan ili oba testisa ne mogu napipati može se posumnjati na nespušteni testis, a u tom slučaju se može učiniti sljedeće:

  • Praćenje kroz vrijeme - u mnogim slučajevima testis se može spontano spustiti u prvih 3 do 6 mjeseci života. Ako se testis ne spusti do 6 mjeseci, preporučuju se daljnja obrada i liječenje.
  • Ultrazvuk (UZV) - može pomoći u lociranju testisa koji nije opipljiv, osobito ako je u preponskom kanalu. Međutim, nije dovoljno precizan za testise koji se nalaze u trbušnoj šupljini.
  • MRI ili CT (rjeđe) – koriste se ako testis nije pronađen ultrazvukom.
  • Laparoskopija – minimalno invazivan zahvat kojim se kroz malu kameru u trbuhu izravno traži testis. Može biti indicirana umjesto UZV-a i MR-a kada se testis ne palpira u preponskom kanalu te je istovremeno dijagnostička i terapijska metoda.

Može li nespušteni testis biti stečen? 

Nespušteni testis može biti stečen, a to znači da je testis bio normalno spušten u mošnju nakon rođenja te da se kasnije povukao natrag i više se ne može trajno opipati u mošnji.

Razlozi za stečeni nespušteni testis mogu biti:

  • Brži rast djeteta, posebno dužina tijela u odnosu na duljinu sjemenovoda može uzrokovati povlačenje testisa prema gore.
  • Priraslice ili ožiljci nakon npr. operacije preponske kile ili prethodne orhidopeksije.
  • Hormonalne promjene u djetinjstvu ili pubertetu.
Liječenje ovisi o dobi djeteta i položaju testisa.png

Kako se liječi nespušteni testis? 

Liječenje nespuštenog testisa ovisi o dobi djeteta i položaju testisa. Cilj liječenja je spustiti testis u mošnju kako bi se osigurala normalna funkcija i smanjio rizik od komplikacija, poput neplodnosti i malignih bolesti.

Mogući postupci u liječenju nespuštenog testisa su:

  • Praćenje (kod novorođenčadi) – ako je dijete mlađe od 6 mjeseci, često se preporučuje praćenje bez intervencije jer se testis kod mnogih dječaka mogu spontano spustiti u tom razdoblju.
  • Hormonska terapija (rjeđe) – ponekad se koristi HCG (humani korionski gonadotropin) ili GnRH (engl. gonadotropin releasing hormon) kako bi se potaklo spuštanje testisa. Uspjeh je ograničen i metoda se danas koristi rijetko.
  • Orhidopeksija – kirurški zahvat koji je ujedno najčešći i najučinkovitiji način liječenja. Preporučuje se između 6. i 12. mjeseca života, a najkasnije do 18 mjeseci.
  • Laparoskopska orhidopeksija - koristi se kada testis nije moguće pronaći palpacijom. Omogućuje lociranje i spuštanje testisa uz minimalno invazivan zahvat.

Što je orhidopeksija i koje su prednosti ovog zahvata? 

Orhidopeksija je kirurški zahvat kojim se nespušteni testis spušta i učvršćuje u mošnju. To je najčešći i najučinkovitiji način liječenja nespuštenog testisa. Zahvat se provodi u općoj anesteziji. Tijekom zahvata kirurg pronalazi testis, spušta ga kroz preponski kanal i pričvršćuje ga unutar mošnje kako bi ostao na mjestu. U slučaju da se testis nalazi visoko u trbušnoj šupljini koristi se laparoskopska orhidopeksija  za lociranje i spuštanje testisa.

Orhidopeksija bi se trebala napraviti između 6. i 12. mjeseca života, a najkasnije do 18. mjeseca. To je ključno razdoblje jer se tada može spriječiti oštećenje tkiva testisa koje može utjecati na plodnost i povećati rizik od raka testisa, torzije testisa i spriječiti moguće probleme sa samopouzdanjem u kasnijem djetinjstvu ili pubertetu.

Prednosti orhidopeksije su očuvanje plodnosti (testis moraju biti u mošnji gdje je temperatura niža kako bi se normalno razvijale muške spolne stanice), smanjen rizik od raka testisa (nespušteni testis ima veći rizik za razvoj tumora, a spuštanjem se taj rizik smanjuje I olakšava se rana detekcija), prevencija torzije testisa (kirurškim fiksiranjem testis se ne može uvrnuti, čime se sprječava hitno stanje koje može dovesti do gubitka testisa), estetski psihološki razlozi (prisutnost oba testisa u mošnji doprinosi normalnom izgledu i samopouzdanju) te lakše kliničko praćenje (spušteni testis se lako pregledava tijekom redovitih pregleda).

Zahvat je siguran, a komplikacije su rijetke. Djeca se obično brzo oporavljaju, a bolovi su blagi i lako se kontroliraju. Preporučujemo da nam se obratite u naš Centar za dječju kirurgiju gdje će naš iskusni tim detaljno procijeniti stanje Vašeg djeteta. Na temelju pregleda i dijagnostičkih postupaka, utvrdit ćemo je li potrebno operativno liječenje te Vam pružiti sve potrebne informacije o daljnjim koracima. S nama je vaše dijete u sigurnim rukama. Stoga, obratite nam s povjerenjem i dogovorite termin!

Pošaljite poruku: