Anomalije građe i položaja maternice

Vrste anomalija genitalnog sustava

Prema mjestu, anomalije mogu biti:

• anomalije vulve ili stidnice
• anomalije himena ili djevičnjaka
• anomalije vagine ili rodnice
• anomalije uterusa ili maternice
• anomalije jajovoda i jajnika

Prema nastanku, anomalije dijelimo u dvije skupine:

• urođene anomalije
• stečene anomalije

Najčešći uzroci anomalija genitalnog sustava

Najčešći uzroci urođenih anomalija su rana embrionalna oštećenja u kombinaciji s nasljednim ili slučajno nastalim kromosomskim aberacijama. Uzroci stečenih anomalija mogu biti posljedica zahvata poput npr. kiretaže, endometritisa s razvojem priraslica, npr. Ashermanova sindroma, intrauterinih mioma, endometralnih polipa itd.

Već u petom tjednu embrionalnog života počinju se iz tzv. Mullerovih kanala razvijati ženski spolni organi - i to iz gornjih dijelova jajovodi, iz srednjih dijelova, koji se normalno spajaju oko 12.-og tjedna embrionalnog života, maternica, a iz donjih dijelova rodnica i vanjski spolni organi.

Anomalije maternice

Anomalije maternice nalazimo u oko 1% žena. Prema Američkom društvu reproduktivne medicine, eng. The American Society of Reproductive Medicine (ASRM), anomalije maternice dijele se u šest skupina ili tipova:

• aplazija ili ageneza maternice – kad se maternica uopće ne razvija
• unicornis ili jednoroga maternica – nastaje formiranjem samo jednog Mullerovog kanala
• didelphys ili dvostruka maternica – oba Mullerova kanala razvijena, ali se ne spoje
• bicornis ili dvoroga – spoje se samo gornji dijelovi Mullerovih kanala, ima oblik srca
• septus ili arcuatus – dvije Mullerove cijevi se spoje, ali na mjestu spajanja ostane pregrada, lat. septum
• anomalije koje nastaju zbog uzimanja dietilstilbestrola (DES) tijekom fetalnog života

Anomalije maternice najčešće su udružene s ostalim anomalijama ženskog spolnog i/ili mokraćnog sustava. Često se otkrivaju slučajno kod dijagnostičkih i terapijskih postupaka jer ne moraju izazivati smetnje, ali mogu biti uzroci infertiliteta, spontanih pobačaja, nenormalnih položaja čeda, komplikacija u porođaju itd. U pravilu se liječe ako prave smetnje.

Položaj maternice

Normalni stav ili lat. positio maternice je u sredini male zdjelice, i to tako da je dno u visini tzv. terminalne linije, a vrat maternice u visini tvz. interspinalne linije. Ispred maternice se nalazi mokraćni mjehur, a iza rektum, tj. završni dio debelog crijeva. Kad govorimo o položaju maternice, uzimamo u obzir tri termina, tako da osim stava ili lat. positio, određujemo i nagib ili lat. versio maternice prema rodnici te pregib tijela maternice prema vratu maternice ili lat. flexio. Fiziološki položaj maternice je anteverzija i antefleksija (AVF), dakle maternica je nagnuta lagano prema gore i naprijed. U otprilike 20% žena je nagnuta prema dolje i natrag, tzv. retroverzija-fleksija (RVF). No, to nije nikakva bolest već prirodno stanje koje uglavnom ne izaziva smetnje.

slika 1. Anteverzija (lijevo) i retroverzija (desno)

Položaj maternice se može mijenjati tijekom života. Fiziološki uzrok promjene položaja maternice je primjerice trudnoća, a patološki uzrok mogu biti priraslice u kombinaciji s upalama, tumori, endometrioza i dr. Česti su uzroci stečenih retroverzija u poslijeporođajnom razdoblju, u 2-3. tjednu babinja, naročito ako se žena napreže, ne odmara dovoljno te prerano i dugo hoda i stoji na nogama prije nego što se maternica vrati u svoj fiziološki položaj.

Simptomi poremećaja položaja maternice

Simptomi poremećaja položaja maternice su vrlo raznoliki, od nikakvih, pa do bolova u donjem dijelu leđa, bolova prije i za vrijeme trajanja menstruacije, do bolnih spolnih odnosa, a ponekad i smetnji pri mokrenju ili defekaciji. Ipak, bitno je naglasiti kako su uzroci bolnih spolnih odnosa češće infekcije, ranice, nedovoljna vlažnost rodnice i, naravno, psihološki razlozi različitog podrijetla, no nikako se ne smiju zanemariti kod bolnih snošaja ili tzv. dispareunije.

Dijagnoza anomalija maternice

Dijagnoza anomalija maternice postavlja se detaljnim pregledom i dodatnim metodama. 2D ultrazvukom se otkrivaju promjene u veličini i položaju maternice, kao i eventualni patološki uzroci poput tumora, cisti, mioma i sl. Danas je neizostavan i 3D ultrazvuk za analizu građe genitalnih organa, što je posebno važno kod anomalija. Dodatno se mogu koristiti i histerosalpingografija (HSG) s unošenjem kontrasta vaginalnim putem, a danas sve više ultrazvučnim praćenjem (sono HSG) i sve manje rengenskim praćenjem. Histeroskopija je endoskopska metoda, ali kako je to metoda kojom se maternica gleda iznutra, prikladna je kod npr. pregrada u materištu, kako za dijagnostiku, tako i za liječenje. Laparoskopija je također endoskopska metoda kojom se pregledavaju trbušni organi uz pomoć optike, čime se mogu vidjeti anomalije maternice, priraslice i sl.

Liječenje anomalija maternice

Terapija anomalija maternice ovisi o uzroku i kliničkoj slici. Kod asimptomatskih oblika liječenje nije potrebno. Ukoliko su kod npr. anomalija položaja maternice smetnje toliko izražene da ih žena ne može izdržati te ometaju njezin svakodnevni život, u obzir dolaze različiti kirurški zahvati kojima se maternica vraća u normalan položaj. Može se pokušati i manualna repozicija ili repozicija uz upotrebu pesara. Pesari su (najčešće) plastični prstenovi koji se postavljaju u rodnicu. Na kraju, savjetujemo da se kod bolova u maloj zdjelici najprije isključe ostali mogući uzroci boli, a tek onda da se ista pripiše anomaliji položaja maternice.