Obiteljska hiperkolesterolemija - genetički poremećaj metabolizma lipida

Svima nam je poznato da se često govori kako povišene vrijednosti masnoća u krvi imaju i gensku komponentnu te kako nije sve vezano isključivo uz prehranu i stil života. Uistinu, postoje genske bolesti koje imaju poremećeni metabolizam masti. Daleko najčešći uzrok hiperkolesterolemije je vezan uz stila života i nezdrave navike (sjedilački način života, neadekvatna prehrana, debljina), ali ne trebamo zaboraviti da nije uvijek samo to.

Obiteljska hiperkolesterolemija je genetički poremećaj metabolizma lipida uzrokovan mutacijom gena za receptor lipoproteina male gustoće (LDL), što dovodi do povišenih vrijednosti LDL („lošeg kolesterola„) u krvi. Poznato je preko 1000 mutacija ovog gena. Bolesnik može biti heterozigot (oštećen jedan alel) ili homozigot (kada su oba alela oštećena). Heterozigoti s ovom mutacijom su učestali u općoj populaciji (1:500), dok su homozigoti rijetki (1:1 000 000). Zbog povećane koncentracije kolesterola u krvi, oboljele osobe podložne su ranijem nastanku ateroskleroze te imaju povišen rizik za kardiovaskularne bolesti.

Sada kada smo osvijestili koliko su heterozigoti zapravo česti, moramo se zapitati mislimo li dovoljno često na njih i otkrivamo li ih i liječimo na vrijeme? Obiteljska hiperkolesterolemija je obično asimptomatska te često ostaje neprepoznata bolest. Međutim osobe s neprepoznatom obiteljskom hiperkolesterolemijom dožive neki kardiovaskularni događaj već u mlađoj životnoj dobi. Heterozigoti razvijaju posljedice povišenog LDL-a (najčešće ateroskleroza) u ranijoj životnoj dobi (oko 30. do 40. godine života), dok se kod homozigota komplikacije javljaju ranije.

Kako ćemo postaviti dijagnozu?

Za početak učinimo laboratorijske nalaze i kontrolu lipidograma. U kliničkom statusu bolesnika nalazimo ksantome (ograničeno žućkasto izbočenje na kožni), ksantelazme (izbočine najčešće u unutarnjem akutu oka) i arcus corneae senilis (naslage kolesterola na vanjskom rubu šarenice oka ) te naslage  kolesterola na tetivama mišića ruku i nogu. U postavljanju dijagnoze pomaže nam iscrpna anamneza (podatak o preboljelim srčanim bolestima te klinički znakovi koronarne bolesti srca, pozitivna obiteljska anamneza o ranoj smrti zbog kardiovaskularne bolesti), povišena koncentracija LDL-kolesterola te neka fenotipska obilježja. 

Procjenjuje se da se heterozigotna obiteljska hiperkolesterolemija javlja u približno 1 na 200 do 1 na  500 osoba te se procjenjuje da u Hrvatskoj do nje boluje oko 15 000 ljudi, a samo 1 % osoba zna za svoju dijagnozu.

Mislim da se nakon ovoga možemo složiti da obiteljska hiperkolesterolemija zapravo i nije rijetka bolest. Na obiteljsku hiperkolesterolemiju treba posumnjati u svakog bolesnika s vrlo visokom razinom LDL –a  više do 5 mmol/L  te kardiovaskularnim događajem u mlađoj životnoj dobi ili kod roditelja u mlađoj životnoj dobi. Postoje dijagnostički kriteriji za postavljanje dijagnoze, primjerice Dutch Lipid Clinic Network Score koji uključuje obiteljsku anamnezu, kliničku anamnezu, klinički pregled, biokemijske vrijednosti LDL –a . Ako ima više od 9 bodova može se  postaviti dijagnoza, a za manje bodova nije sigurna dijagnoza. U takvim slučajevima konačna pouzdana dijagnoza u bolesnika koji se prema kliničkoj slici i razini LDL-kolesterola uklapaju u definiciju porodične hiperkolesterolemije postavlja se analizom DNK. Pronalazak mutacije otvara mogućnost retrogradnog probira u obitelji s ciljem otkrivanja srodnika koji također nose mutaciju i imaju znatan rizik da preuranjeno obole od koronarne bolesti ili infarkta miokarda pa podlegnu ovoj opasnoj bolesti.

U našoj ustanovi dostupno je genetičko testiranje na obiteljsku hiperkolesterolemiju u sklopu kardiometaboličkog panela. U sklopu istoga bolesnici odmah dobiju i nutrigenetičku analizu koja je prvi korak i vrijedan alat u početku liječenja koje svakako mora uključivati promjenu prehrane.

Što kada znamo dijagnozu?

Bolest se liječi lijekovima koji se nazivaju statini. Statini djeluju tako da inhibiraju enzim HMG-CoA-reduktazu  u jetri, što dovodi do povećane proizvodnje LDL receptora. To dovodi do smanjenja ukupnog kolesterola i LDL u krvi. Dijeta, statini, kombinirana terapija (statini i ezetimib) prva su linija liječenja, i to uglavnom u visokim dozama. Nekada ovakav terapijski pristup nije dovoljan pa je uz odavanje maksimalne doze statina potrebno otići i korak dalje. Danas na raspolaganju imamo i PCSK 9 inhibitore i inklisiran koji ometa stvaranje proteina PCSK 9 i tako dodatno pridonosi sniženju LDL –a i zaštiti bolesnika.

Zaključno, nužno je podizanje svijesti o ovoj bolesti boljim probirom te omogućavanjem genske analize bolesnika s porodičnom hiperkolesterolemijom postiže se ranija dijagnoza, bolje liječenje te u skladu s time prevencija pobola i smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti. Stoga nam se javite s povjerenjem!