Sindrom iritabilnog crijeva (SIC) jedan je od najčešćih razloga posjeta gastroenterologu

Da sve bolesti počinju u crijevima, tvrdio je još Hipokrat, ali trebalo je proći gotovo 2500 godina da se počne prihvaćati teza da su „ zdrava crijeva ključ cjelokupnog zdravlja“.

Funkcijske poremećaje probavnog sustava (engl. Functional Gastrointestinal Disorders - FGIDs) čini vrlo široka skupina različitih poremećaja s relativno visokom incidencijom i prevalencijom u razvijenim zemljama svijeta. Očituju se varijabilnom kombinacijom kroničnih ili ponavljajućih simptoma koji se ne mogu objasniti strukturnom i/ili biokemijskom abnormalnošću. Danas se smatra da je riječ o biopsihosocijalnim poremećajima koji su posljedica složenih interakcija između mozga i probavnog sustava, a da pritom ne postoji jasan organski uzrok.

Što je sindrom iritabilnog crijeva?

Sindrom iritabilnog crijeva (SIC); (engl. Irritable bowel syndrome, IBS) najčešći je funkcijski poremećaj probavnog sustava (prevalencija u zapadnim zemljama 8-20%) i jedan od najčešćih razloga posjeta gastroenterologu (50%). IBS se još naziva i BS kolitis, mukozni kolitis, spastično debelo crijevo, živčano (razdražljivo) debelo crijevo ili spastično crijevo. Riječ je o kroničnom gastrointestinalnom poremećaju koji je karakteriziran ponavljajućim abdominalnim bolovima koji popuštaju po defekaciji, promijenjenim ritmom pražnjenja i/ili izgleda stolice. Uz bol, nadutost, nepravilan rad crijeva, proljev ili zatvor, bitno je naglasiti da su između tegoba prisutni i kompletno asimptomatski intervali, a što nije slučaj s drugim patološkim stanjima.

Epidemiologija

Prevalencija IBS-a u svijetu ovisi o naciji, rasi te varira od 2.5% - 37%. U prosjeku 10% - 20% odraslih ima simptome SIC -a. Žene obolijevaju dva do tri puta češće od muškarca. Najčešće se javlja u mlađoj populaciji, 20 - 40 godina starosti. Svega 25% bolesnika obraća se za pomoć liječnicima obiteljske medicine, i to bolesnici u kojih je prisutna intenzivnija bol, duže trajanje simptoma, veća zabrinutost u etiopatogenezi stanja te izraženija psihička komponenta u odgovoru na stres. Ti bolesnici s dominantnim psihološkim problemima su najskloniji dodatnim obradama, uključujući i endoskopiju (oko 25%), te su ujedno i najčešći razlog opetovanog posjeta gastroenterologu.

Simptomi sindroma iritabilnog crijeva

Uobičajeni simptomi su bolovi u trbuhu, nadutost i poremećaji pražnjenja crijeva (zatvor ili proljev). Bolovi se javljaju čak u 86% bolesnika, od čega gotovo polovica ima jake bolove, što može imati značajan utjecaj na kvalitetu života i produktivnost. Uz to je karakteristična distenzija abdomena, učestaliji peristaltični valovi crijeva te oštra, tupa bol spastičnog karaktera, odnosno neugoda u srednjem/donjem segmentu abdomena promjenjivog intenziteta koja popušta nakon defekacije. Odsutnost bolova u trbuhu gotovo uvijek isključuje dijagnozu sindroma iritabilnog crijeva. Ono što je tipično su upravo bolovi promjenjivog karaktera i lokalizacije u abdomenu.

Promjene u funkciji crijeva započinju u adolescenciji ili ranoj mladosti te postepeno napreduju. Često se uz bolove javlja i iregularnost u funkciji crijeva (proljev-konstipacija). U konstipiranih bolesnika stolica je tvrda, kugličasta, uskog kalibra, a mogu se pojaviti i proljevi malih volumena ili postprandijalna dijareja.

Distenzija abdomena, podrigivanje i flatulencija rezultat su povećane količine plina u crijevima. Količina plina koju proizvodimo ovisi o prehrani, aerofagiji (gutanju zraka prilikom jela) i količini samih bakterija u crijevima. Neki ugljikohidrati (šećeri, škrob i vlakna) ne probavljaju se u potpunosti u želucu i crijevima, već ih bakterije u debelom crijevu moraju razgraditi. Tijekom tog postupka stvaraju se plinovi bez mirisa poput ugljičnog dioksida i metana te male količine smrdljivih komponenata poput sumpora. Mnogi ljudi s IBS-om osjećaju da previše često ispuštaju plin ili podriguju. No, većina ljudi kojima smetaju simptomi plina zapravo nemaju više plina u crijevima već su oni osjetljiviji na normalne količine plina, a ta se medicinski povećana osjetljivost naziva „visceralna hiperalgezija“.

Sluz u stolici posljedica je iritacije, mišićnog spazma i autonomne stimulacije, a potrebno je naglasiti da se ne radi o nikakvom upalnom procesu. Od drugih simptoma moguća je pojava žgaravice, mučnine, povraćanja, promjena u motilitetu jednjaka, dismenoreja (bolna menstruacija), dispareunija (bol pri spolnom odnosu), učestalo mokrenje i glavobolje. Uz to mogu biti prisutni i ne gastrointestinalni simptomi: sindrom kroničnog umora, poremećaj temporomandibularnog zgloba i fibromialgija (bolnost tetiva, mišića i susjednih mekih tkiva).

Klinički oblici sindroma iritabilnog crijeva

Ovisno o naglašenosti pojedinih tegoba, sindrom iritabilnog crijeva dijeli se u četiri temeljne skupine:

  • SIC s proljevom (SIC-D, veći dio vremena stolice su proljevaste) → tekuća stolica više od 25% vremena, a tvrda stolica manje od 25% vremena, oko 33% svih slučajeva IBS-a
  • SIC sa zatvorom (SIC – C, veći dio vremena stolice su tvrde) → tvrda stolica više od 25% vremena, a tekuća manje od 25% vremena, oko 20% svih slučajeva IBS-a
  • Miješani oblik SIC-a (SIC-M, izmjena proljeva/zatvora) → i tvrda i meka stolica više od 25% vremena, 33-50% svih slučajeva IBS-a
  • Neodređeni oblik SIC-a (SIC-U, nema prevladavajućeg obrasca stolice), karakterizira ih da pojedinci udovoljavaju dijagnostičkim kriterijima IBS-a, ali njihove crijevne navike ne odgovaraju niti jednoj od ostalih podvrsta
  • Posebnu kategoriju čini postinfektivni IBS, postdivertikulitis IBS gdje promjenom crijevne flore po upotrebi antibiotika dolazi do disbioze (neravnoteže mikrobioma), što se najčešće riješi upotrebom probiotika.
  • SIC kronična i/ ili intermitentna bolest - tegobe su najčešće dugotrajnog (kroničnog) karaktera, često se vraćaju, promjenjivog su intenziteta te traju u ciklusima od 7 do 10 dana.
    • Vrijeme bez tegoba obično traje oko dva mjeseca. U razdobljima kada bolest nije aktivna, osoba se osjeća potpuno zdravo sve do ponovne pojave simptoma koje je nepredvidivo.
    • Kod određenog broja oboljelih (25-30%) simptomi potpuno nestaju nakon razdoblja praćenja 2-7 godina, ali do 50% oboljelih može imati dalje prisutne tegobe.
    • Smatra se da prehrambene navike i stres imaju najveći doprinos povratku bolesti, ali i stanju bez tegoba.

Dijagnostika

Ono što je temelj pri postavljanju dijagnoze iritabilnog crijeva (SIC) je kvalitetna anamneza kojom moraju biti zadovoljeni ranije navedeni kriteriji: bolovi u trbuhu, nadutost te promjene u konzistenciji i/ili frekvenciji stolice. Najbitnije je odmah pri anamnezi i pregledu razlučiti opseg dijagnostičkih pretraga. Iskusan kliničar odmah će razmišljati o širokoj diferencijalnoj dijagnozi, odnosno stanjima koje mogu imati dalekosežnije posljedice. Ta su razmišljanja isključivo vezana uz predominantan simptom - ako se radi o dijarelnom sindromu, onda se prvenstveno treba isključiti celijakija, mikroskopski kolitis, bakterijska/parazitna infekcija i/ili upalna bolest crijeva.

Kod zatvora treba razmišljati o metaboličkim, neuropsihijatrijskim bolestima te karcinomu kolona. To je osobito važno pri prisutnim „alarmantnim simptomima“ u starijih od 45 godina, s krvi u stolici, anemijom, povišenim upalnim reaktantima (CRP i/ili fekalnim kalprotektinom), gubitkom na tjelesnoj težini, bolovima. 

Kalprotektin je protein koji je produkt neutrofila koji se ne razgrađuje u lumenu te je osjetljiv kao marker crijevne inflamacije. On je osobito koristan kao inicijalni test za razlikovanje upalne bolesti crijeva od iritabilnog kolona te znatno pomaže u selekciji bolesnika za potrebitu endoskopsku obradu – kolonoskopiju – koja predstavlja zlatni standard u dijagnostici inflamatornih bolesti crijeva.

Terapija

Iz mnogobrojnih vidljivih čimbenika nije moguće preporučiti jedinstveni tretman koji bi odgovarao svim bolesnicima, nego je nužan individualan pristup kakav njegujemo u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina. Javite nam se povjerenjem i dogovorite termin za pregled gastroenterologa.

Najčešće propisivani lijekovi su spazmolitici koji opuštaju mišiće crijeva i tako uklanjaju bol. Uz to se često koriste simptomatska sredstva za olakšavanje tegoba vezanih uz proljev ili zatvor. Zbog izražene povezanosti mozga i crijeva, u liječenju se mogu primjenjivati i lijekovi koji su prvenstveno namijenjeni liječenju psihičkih poremećaja (antidepresivi). Oni djeluju na prijenosnike živčanih signala iz mozga u crijeva, čime se postiže učinak opuštanja crijevne muskulature i olakšanje tegoba SIC-a. Nekad je potrebito učiniti endoskopsku obradu što ranije i u mlađih bolesnika, ne samo u onih iznad 45 godina, a kako bi se uklonila sumnja na druga patološka stanja, što će u slučaju urednog nalaza u određenog broja bolesnika ostvariti dobar terapijski učinak. U pojedinim slučajevima potrebna je psihoterapija jer su povišena depresija i anksioznost među najznačajnijim čimbenicima koji utječu na pogoršanje simptoma SIC-a.

Ono što bi trebalo prakticirati jest da liječnik komunicira s bolesnikom te da pozorno sluša bolesnikove tegobe, a potom učini obradu koja će bolesnika smiriti i pokazati mu da se ne radi o nekom drugom patološkom zbivanju. Osim toga, iznimno je važno da bolesnik shvati kako su stres i hrana najčešći okidač tegoba te da se njihovim izbjegavanjem, uz lagane sportske aktivnosti i šetnje, može postići stanje prirodne ravnoteže.

Pošaljite poruku:

Želim primati obavijesti o novostima, pogodnostima i popustima Specijalne bolnice Sv. Katarina.
Korištenjem ovog obrasca prihvaćate da ste upoznati s politikom privatnosti i da prihvaćate prikupljanje i obradu osobnih podataka danih u obrascu bez kojih vaš zahtjev u obrascu ne može biti ispunjen.