Što je "upala jajnika"?
Odmah na početku objasnit ćemo zašto navodnici: upala jajnika ili lat. oophoritis se skoro pa nikada ne javlja izolirano, nego se gotovo uvijek radi o upali jajnika i jajovoda (lat. salpingitis) zajedno. Tada govorimo o adneksitisu (lat. adnexitis), jer jajnik i jajovod zajedno čine adneksa. Budući da se uzročnici upale najčešće šire uzlaznim (ascedentnim) putem iz rodnice preko maternice do jajovoda i jajnika, vrlo često se genitalne infekcije preklapaju, pa se tako javljaju pojedinačno, ali i u mogućim kombinacijama: vulvitis (upala stidnice), vaginitis ili kolpitis (upala vagine), cervicitis (upala u području cerviksa ili vrata maternice), endometritis (upala sluznice maternice) i na kraju ranije spomenuti adneksitis (upala jajovoda i jajnika). Jednim imenom sve zajedno nazivamo zdjelična upalna bolest (eng. Pelvic Inflammatory Disease ili skraćeno PID). Prema dostupnoj literaturi, danas se PID javlja s učestalošću od oko 10-20/10000 žena.
Uzroci adneksitisa
Najčešći uzrok adneksitisa ranije je bio gonokok, no danas su to streptokoki, stafilokoki, klamidija, E. coli, ureaplazma, mikoplazma, Candida albicans, citomegalovirus i dr. Često se javlja kod mladih žena, najčešće od 20. do 40. godine života, posebice kod ranog ulaska u spolne odnose, čestog mjenjanja spolnih partnera, nekorištenja zaštite prilikom odnosa, zatim smanjene higijene kako pri spolnim odnosima, tako i inače, korištenja intrauterinih uložaka, u vrijeme i neposredno nakon menstruacije kad je žena prirodno slabije zaštićena, nakon porođaja, u babinju, nakon pobačaja i drugih zahvata u području genitalnog trakta.
Simptomi adneksitisa
Simptomi koji se najčešće javljaju su bol u donjem dijelu trbuha, povišena tjelesna temperatura praćena zimicom i tresavicom, iscjedak iz rodnice, bolni spolni odnosi, ponekad mučnina s povraćanjem i sl. U nekim slučajevima simptomi mogu varirati od minimalnih do jako izraženih pa govorimo o akutnom, subakutnom ili kroničnom adneksitisu, ovisno o jačini i trajanju simptoma. Prema nekim autorima čak 50% adneksitisa ne daje jasnu kliničku sliku, zbog čega ostanu neprepoznati s mogućim kasnijim komplikacijama i posljedicama.
Dijagnoza adneksitisa
Dijagnoza se prije svega postavlja, kao i uvijek u medicini, detaljno i ciljano uzetom anamnezom, pregledom koji uključuje i ultrazvučni pregled, laboratorijskim nalazima krvi i mokraće, a u težim slučajevima i eventualnim kirurškim zahvatom koji ujedno može biti i terapijski (danas uglavnom laparoskopski pristup). Diferencijalno dijagnostički se mora razmišljati i o ostalim mogućim bolestima koje mogu imati sličnu kliničku sliku, kao što su upala slijepog crijeva, izvanmaternična trudnoća, gastroenterokolitisi, upale mokraćnog sustava, kamenci i sl.
Liječenje adneksitisa
Liječenje adneksitisa ovisi o težini kliničke slike. Sastoji se od mirovanja, terapije antibioticima i analgeticima, a kako smo ranije spomenuli, u teškim slučajevima i kirurški. Akutni adneksitis sa teškim simptomima liječi se u bolnici uz intravensku primjenu kombinacije antibiotika, dok se lakši oblici mogu tretirati ambulantno. Idealno bi bilo da se antibiotici daju ciljano prema nalazu antibiograma, što vrlo često odmah na početku nije moguće, pa se bolest empirijski (iskustveno) liječi, a potom se terapija modificira prema antibiogramu. Vrlo je važno da se terapija uzima dovoljno dugo, jer se često dogodi da žene zbog prestanka simptomatologije, misleći da su izliječene, ne provedu terapiju do kraja, što može imati teške posljedice. U terapiju bi trebalo uključiti oba partnera.
Ukoliko se bolest ne prepozna i ne liječi na pravilan način, posljedice adneksitisa mogu biti kronične tegobe sa zdjeličnim bolovima, bolnim spolnim odnosima, a u 12-15% slučajeva moguće su izvanmaternične trudnoće, kao i problemi sa neplodnošću. Prema dosadašnjoj literaturi rizik od neplodnosti nakon jedne epizode PID-a je 15%, nakon dvije 35%, a nakon tri i više čak 55%.
Iz svega navedenog, može se vidjeti kako je vrlo važna edukacija mladih žena da budu svjesne mogućih komplikacija adneksitisa. U svrhu prevencije upale „jajnika“ treba voditi računa o osobnoj higijeni spolnih organa, izbjegavati rizične spolne odnose, koristiti zaštitu prilikom spolnih odnosa, redovito obavljati ginekološke preglede s uzimanjem mikrobioloških (i citoloških) obrisaka kako bi se na vrijeme postavila dijagnoza i liječila eventualna upala, a u slučaju pojave simptoma javiti se obavezno na ginekološki pregled.
Ukoliko ste primijetili neki od ranije spomenutih simptoma ili jednostavno želite obaviti redoviti ginekološki pregled, javite nam se povjerenjem i dogovorite termin u našem Centru za žensko zdravlje.