Uloga ventilacijskih cjevčica u očuvanju sluha kod djece
Serozna upala srednjeg uha kao čest izazov u dječjoj dobi
Serozna upala srednjeg uha najčešći je uzrok gubitka sluha u dječjoj dobi te zahvaća preko 50 % djece i jedno je od rijetkih stanja, kad je sluh u pitanju, kojeg pravovremenim kirurškim zahvatom možemo izliječiti. Radi se o vrsti upale u kojoj se u srednjem uhu zbog loše funkcije Eustahijevih tuba ili pak čestih upala srednjeg uha, nakuplja tekućina. Srednje uho odvojeno je od vanjskog svijeta bubnjićem. Uloga srednjeg uha je maksimalno pojačati i provesti sluh, koji od vanjskog izvora zvuka, preko bubnjića i lanca slušnih koščica dolazi do naše pužnice. U normalnom fiziološkom stanju srednje uho ispunjeno je zrakom te je u toj situaciji provođenja zvuka optimalno. U seroznoj upali uha pak, umjesto zraka, srednje uho biva ispunjeno tekućinom. Ona može biti rjeđa, gušća, prozirna ili mutna, ljepljiva te inflamirana, ovisno o fazi bolesti. U toj situaciji, kada je srednje uho ispunjeno opisanim sekretom, tekućina blokira i vibriranje bubnjića i pomicanje naših slušnih koščica, što sve dovodi do provodnog oštećenja sluha. Osim toga, tekućina je „plodno tlo“ za razvoj infekcija (virusa ili bakterija) te djeca u tim situacijama nerijetko imaju i česte upale uha, pritisak u ušima, nelagodu, a povremeno i vrtoglavicu i smetnje ravnoteže. Razlog nastanka ove bolesti je u tome što su s jedne strane Eustahijeve tube dvije cijevi koje se nalaze u nosu, a služe održavanju ventilacije srednjeg uha, u djece još nedovoljno razvijene, a s druge strane i blokirane nerijetko uvećanom „trećom mandulom“, odnosno adenoidima.
Pravovremena dijagnoza je ključna za očuvanje sluha
Nastalo oštećenje sluha važno je što ranije dijagnosticirati jer takav gubitak sluha kod male djece, u fazi kad je razvoj slušnih puteva jedino moguć, može dovesti da kroničnih problema sa sluhom, zaostajanja u razvoju govora, otežanog izgovaranja pojedinih slova i drugih problema. Također, neprepoznata i neliječena serozna upala srednjeg uha dovodi do kroničnih promjena bubnjića te mogućih nastanaka kroničnih upala, retrakcija i kolesteatoma. Dijagnostika se bazira na pregledu otorinolaringologa, gdje se mikroskopom ili endoskopom pregledaju uši, fiberoskopski se pregleda treća mandula, te potom učini i audiološka dijagnostika. Prije svega, potrebno je učiniti timpanometriju gdje će se pokazati nalaz timpanogram B što označava prisutnost tekućine u srednjem uhu. Ako se radi o djeci starijoj od 4 godine, potrebno je učiniti i audiometriju kako bi se potvrdio i provodni gubitak sluha. Kod manje djece ta pretraga nije potrebna. Otovent baloni, ispiranje nosa te izbjegavanje kolektiva, prva su linija terapije za seroznu upalu uha, međutim, ako i kroz tri mjeseca pratimo iste nalaze, potrebno je kirurško liječenje koje nikako ne bismo preporučili da se dugo čeka ili odgađa upravo iz gore napisanih razloga.
Uloga ventilacijske cjevčice
Nakon malo šireg uvoda, dolazimo i do teme ovog bloga, a to su ventilacijske cjevčice. O čemu se ovdje radi? Naime, cilj operacije je odstraniti opisanu tekućinu iz srednjeg uha te dodatno poboljšati funkciju Eustahijevih tuba. Dok ovo drugo činimo odstranjenjem treće mandule (najčešće u istoj operaciji), tekućinu odstranjujemo miringotomijom. Radi se o zahvatu gdje mikroskopski ili modernije endoskopski, učinimo mali rez na bubnjiću kroz koji počistimo nakupljenu tekućinu te pregledamo srednje uho. Kako bi takav rez vrlo brzo zacijelio, a tekućina se ponovno nakupila, moramo nekako prevenirati njeno ponovno nakupljanje. To se čini postavljanjem ventilacijske cjevčice u bubnjić. Radi se o vrlo malim, plastičnim cjevčicama koje se postave na mjesto ranijeg reza bubnjića, te kroz koje s jedne strane tekućina nesmetano može izlaziti iz srednjeg uha, a s druge strane dobivamo i dodatan kanal ventilacije srednjeg uha. Sve ovo zajedno dovodi do gotovo brzog vraćanja sluha na normalne vrijednosti. Osim toga, one su izvrstan alat za djecu koja imaju česte upale uha jer isto tako preveniraju uopće početak upale. Sam zahvat, iako vrlo delikatan jer se radi o malim vrlo sitnim strukturama, vrlo je brz, te s odstranjenjem treće mandule traje otprilike do pola sata. Izvodi se u općoj anesteziji, te djeca običavaju isti dan ići kući iz bolnice.
Kako postupati nakon zahvata
Nakon postavljanja cjevčice, potrebno je paziti na izloženost uha vodi, osobito pri pranju kose i kupanju u bazenu ili moru. Naime, kako sama cjevčica predstavlja „rupicu“ u bubnjiću, voda nesmetano može ući u srednje uho što bi izazvalo upalu. Opet, ako se i to dogodi, liječenje antibiotikom ili kapima je sve što bude potrebno. Naša preporuka je uvijek kupiti gumene cjevčice ili iste izraditi po mjeri, te ih koristiti pri svakom mogućem kontaktu s vodom. Cjevčice ostaju u uhu otprilike 12 mjeseci od operacije, ponekad i duže. U većini slučajeva potrebna je još jedna manja kraća anestezija da bi se cjevčice izvadile, ali ima i dosta slučajeva kad ispadnu same. Nije rijetko da se serozna upala srednjeg uha vrati nakon što cjevčice maknemo te je iz tog razloga u manje djece ponekad pametno i nešto dulje ih ostaviti u ušima.
U Specijalnoj bolnici Sv. Katarina naš dr. sc. Mislav Malić, dr. med., FEBORL-HNS, specijalist otorinolaringolog, jedini u Hrvatskoj izvodi zahvat postavljanja ventilacijske cjevčice najmodernijim pristupom uz pomoć endoskopa i vrhunske 4K tehnologije, čime je sama operacija još sigurnija, elegantnija i s boljim rezultatima.
Ako ste vi, vaši bližnji ili pak tete u vrtiću primijetili da vam dijete slabije čuje ili ima česte upale uha, javite se u naš Centar za otologiju i otokirurgiju, a kako bismo zajedno na brz i učinkovit način pronašli rješenje i prevenirali posljedice.