Plastika zvukovoda – operacija egzostoza i suženog zvukovoda
Egzostoza vanjskog uha je koštana izraslina zvukovoda nepoznatog uzorka. Takve se lezije češće javljaju kod plivača i ronilaca, a smatra se da hladna voda uzrokuje upalu i povećanu prokrvljenost, što pak dovodi do rasta kostiju. Dijagnoza se postavlja otoskopskim pregledom i povremeno zahtijeva vrlo nježnu palpaciju kiretom s tupim vrhom kako bi se isključile mekotkivne mase. Egzostoze se dijele na blage, umjerene i teške, ovisno o stupnju okluzije.
Bolest u početku uzrokuje zaostajanje vode u uhu nakon tuširanja, kupanja ili pranja kose te osjećaj začepljenosti uha. Uz zadržavanje vode i naknadnu hidrataciju kože ušnog kanala, upale vanjskog uha (upale zvukovoda) postaju sve češće. Budući da infekcijama pogoduje zadržavanje vode u uhu nakon kupanja i plivanja, upala vanjskog dijela uha popularno se naziva i plivačko uho, a nastaje zbog smanjene kiselosti zvukovoda. Konačno, u završnoj fazi bolesti dolazi do potpune okluzije zvukovoda s naknadnim maksimalnim (do 60dB) konduktivnim gubitkom sluha.
Jedino rješenje je operacija - plastika zvukovoda ili meatoplastika - koja se izvodi u općoj anesteziji. Ovisno o veličini samih promjena, egzostoze se mogu odstraniti kroz zvukovod ili rezom iza uške. Koža zvukovoda se odiže i sačuva te se vrlo finom bušilicom koštana izbočenja izbruse, a zvukovod proširi. Ako se radi o obostranim egzostozama, operacija na drugom uhu se vrši obično nakon 6 mjeseci.
