CIN i trudnoća

CIN je skraćenica za Cervikalnu Intraepitelnu Neoplaziju. Cerviks je vrat maternice, epitel površinski sloj stanica vrata maternice, a neoplazija je novotvorina, tj. abnormalan rast stanica. CIN je dakle novotvorina površinskih stanica vrata maternice, a dijeli se u tri stupnja: CIN 1, 2 i 3, ovisno o tome koliku debljinu epitela promjene zahvaćaju. CIN 3 kada promijene zahvaćaju više od 2/3 debljine epitela predstavlja predstadij raka vrata maternice, ali latentni period od CIN 3 do raka maternice iznosi oko deset godina iako su opisani i kraći razmaci. Prema nekim podacima u Europskoj uniji svake godine oboli od raka vrata maternice oko 60 000 žena, a 30 000 ih umre. U našoj zemlji se godišnje dijagnosticira oko 350 žena koje obole od raka vrata maternice. CIN 3 se obično najčešće javlja između 25 i 29 godine života, a rak vrata maternice imeđu 40 i 50 godine života.

Prema novijim klasifikacijama uveden je naziv SIL, skraćenica od Skvamozna Intraepitelna Lezija, pa se CIN 1 svrstava u skupinu LSIL ili eng. Low Squamous Intraepithelial Lesions, tj. intraepitelne lezije niskog stupnja, a CIN 2 i 3 u HSIL ili eng. High Squamous Intraepithelial Lesions.

Učestalost CIN-a u trudnoći se procjenjuje na oko 4-5% kao što je i u općoj populaciji.

HPV (humani papiloma virus) se dovodi u direktnu vezu sa nastankom CIN promjena. To je najčešća spolno prenosiva bolest kod koje većina ljudi nije ni svjesna da ima HPV, a prema istraživanjima oko 80% spolno aktivnih ljudi je imalo ili će imati HPV, ali će se 50-80% poremećaja spontano „izliječiti“ tako da nije potrebno liječiti HPV infekciju nego samo i isključivo posljedice infekcije ukoliko su one nastale. Postoji oko 150 tipova HPV od kojih 40-ak uzrokuje infekcije genitalnog područja, od kojih opet razlikujemo HPV visokog i niskog rizika. HPV infekcija prema dosadašnjim saznanjima ne utječe na trudnoću, kao uostalom ni CIN promjene. Nije pronađena veza između HPV-a i pobačaja, prijevremenog porođaja ili nekih drugih komplikacija u trudnoći.

Dijagnoza se, budući da obično CIN promjene ne pokazuju nikakve simptome, postavlja Papa testom. U ranoj trudnoći je Papa test jedan od pregleda koji se uobičajeno radi, a za određenu populaciju žena i u današnje vrijeme još uvijek je nažalost trudnoća i jedino razdoblje kad se neke žene javljaju na ginekološki pregled, pa je i zbog toga neophodno tada napraviti Papa test.

Papa test je test probira ili eng. screening test kojim se otkrivaju CIN promjene. Naziva se još i VCE obrisak (vagina-cerviks-endocerviks). Američki znanstvenik Papanicolau ga je uveo u praksu i objavio prvu klasifikaciju 1954. godine, te je po njemu i dobio ime. Obrisak se uzima jednostavno na ginekološkom stolu: nakon uvođenja spekuluma ginekolog drvenom špatulom uzima obrisak sa stražnjeg svoda rodnice i rodničkog dijela vrata maternice, potom četkicom iz kanala vrata maternice, a citolog u citološkom laboratoriju promatra i opisuje promjene. Točnost Papa testa je oko 75-80%, a u kombinaciji sa drugim metodama kao što su kolposkopija i biopsija i do 95%.

Kolposkopija je bezbolan pregled vrata maternice sa kolposkopom pod povećanjem nakon premazivanja vrata maternice posebnim kemikalijama kako bi se jasnije uočile promjene vrata maternice. Kolposkopija u trudnoći ima svoje posebnosti, tehnički je zahtjevnija, te je potrebno posebno iskustvo jer mnoge kolposkopske slike u trudnoći su normalan nalaz, iako bi u žena koje nisu trudne mogle izgledati sumnjivo. Svrha eventualne kolposkopije u trudnoći je samo isključiti karcinom. Biopsija se u trudnoći izbjegava i iznimno se radi samo ukoliko postoji ozbiljna sumnja na invazivni rak vrata maternice.

U liječenju CIN-a odlučujemo se i inače za što poštedniji pristup, a u trudnoći posebno. Spontana regresija CIN promjena se i u trudnoći kao i izvan trudnoće javlja kod CIN-a 1 u oko 60% slučajeva, kod CIN-a 2 i 3 otprilike u oko 35% slučajeva. No, to naravno ne smije umanjiti svjesnost o opasnostima dugotrajnog perzistiranja CIN promjena i žena mora biti odgovorna za svoje zdravlje, te redovito dolaziti na kontrolne preglede prema preporuci svog ginekologa. Naravno u slučajevima postojanja CIN promjena prije trudnoće svakako je potrebno razriješiti nalaz prema postojećim dijagnostičko-terapijskim postupnicima, pa se onda odlučiti za trudnoću. U zaključku, ukupno gledajući, prema većini danas dostupne znanstvene literature, 33% svih CIN promjena nakon porođaja perzistira, 64% regredira, a 3% progredira.

Prema suvremenim protokolima trudnice s CIN-om pratimo citološki i samo u sumnjivim slučajevima ev. kolposkopski, svakih 6-8tj, a ukoliko i nakon porođaja na kontrolnim Papa pregledima te promjene traju tretiramo ih dalje prema potrebnim dijagnostičko-terapijskim postupnicima propisanim smjernicama, 8-12 tjedana poslije porođaja.