Što je analna fisura i zašto predstavlja sve češći problem?
Doista je nemoguće nabrojati sve načine na koje stres utječe na naše zdravlje, no u posljednje vrijeme bilježimo iznimnu učestalost jednog od zornih primjera utjecaja stresa u proktologiji – analnu fisuru.
Analna fisura doslovno je "ranica" na samom analnom otvoru koja se uobičajeno manifestira iznimnom bolnošću, osobito tijekom obavljanja velike nužde, a često i pojavom svježe, svijetle krvi na stolici ili toaletnom papiru.
O čemu se zapravo radi i zašto se to sve češće događa?
Anus, tj. zadnji dio našeg probavnog sustava, građen je od nekoliko slojeva tkiva, među kojima se nalaze i dva mišića. Vanjski sfinkter građen je od vrste mišićnih vlakana kojima možemo upravljati dijelom svjesno, odnosno vlastitom voljom. Unutrašnji sfinkter, tj. mišić također je pod kontrolom našeg živčanog sustava, no ne onog voljnog, već tzv. autonomnog, nevoljnog. Potonji je važan u regulaciji mnogih funkcija organizma o kojima uopće ne razmišljamo, a funkcioniraju "same od sebe" (kao što su disanje, kucanje srca, probava i mnoge druge). No, taj sustav direktno odgovara na stanje u kojemu se nalazimo, kao i na cirkulirajuće hormone stresa. Tako kod osoba čiji je karakter sklon perfekcionizmu, napetosti i "multitaskingu", kao i kod onih koje životni ritam jednostavno dovede do toga, unutrašnji sfinkter reagira povišenjem tonusa, tj. on biva tijekom većine dana u "stisnutijem" stanju nego što je to normalno. S obzirom na vrijeme u kojemu živimo, jasno je da se ovakvo stanje i njegove posljedice susreću sve češće.
Povišen tonus sfinktera anusa sam po sebi ne bi predstavljao toliki problem kada ne bi dovodio do ometanja prolaska krvi kroz kapilare koje spajaju krvne žile desne i lijeve strane tijela, u ovom slučaju anusa, a komuniciraju kroz kapilarnu mrežu sprijeda i straga u središnjoj liniji (ako zamislimo anus kao krug sata, na 12 i 6 sati). Na tim tipičnim mjestima tada dolazi do tzv. relativne ishemije, tj. nedovoljne prokrvljenosti pa sluznica "puca" pri svakodnevnim zahtjevima koji su stavljeni pred nju – defekaciji (obavljanju velike nužde).
Najprije nastaje akutna fisura, točno poput akutne ranice - porezotine, koja karakteristično može toliko boljeti da posve onemogućava detaljan pregled bolesnice/bolesnika. Ako ovakvo stanje potraje dulje vrijeme, uz stalno povišen tonus mišića, razvija se kronični oblik fisure kojeg karakterizira manja jačina bolnosti, ali i ireverzibilne promjene koje više nije moguće liječiti konzervativnim, nekirurškim mjerama.
Kako znati radi li se zaista o analnoj fisuri te što napraviti kada se ona dijagnosticira?
Kod pacijenata s gore opisanim simptomima prije svega je nužno isključiti druge moguće uzroke bolnosti i krvarenja na anus. Uzimajući u obzir i druge anamnestičke podatke te evidentirani status na pregledu, eventualno će se indicirati daljnja dijagnostička obrada kako bi se sa sigurnošću isključili ti drugi mogući uzroci, posebice oni tumorski. Ovdje je važno napomenuti kako je moguće postojanje dvije proktološke tegobe istovremeno, a osobito su česte kombinacije hemoroidalne bolesti i akutne fisure.
Kada postaje jasno da se radi o analnoj fisuri, pristupa se liječenju iste, a ono direktno ovisi o tome radi li se o akutnom ili kroničnom tipu fisure te kakav je tonus sfinktera. Klasična konzervativna terapija rezervirana je za akutne fisure, a provodi se dijetetskim mjerama (povećanjem unosa visokokvalitetnih vlakana – optimalno čistog psilijuma), kao i lokalnom aplikacijom masti s medikamentima koji „opuštaju“ mišić – poput diltiazema ili nitroglicerina.
Kada su u pitanju kronične fisure, najčešće je izlječenje moguće jedino operacijskim zahvatom. Ranije često izvođene sfinkterotomije, tj. djelomično presijecanje mišića sve se više izbjegava radi moguće iznimno neugodne posljedice u smislu fekalne inkontinencije. Sukladno tome, sve se češće izvodi samo fisurektomija, tj. otklanjanje samo patološkog tkiva kronične fisure. Kod iznimno povišenog tonusa sfinktera moguće su i aplikacije botulinum toksina, a od iznimne je važnosti i pokušati umanjiti stres i zabrinutost bolesnika, jer je hipertonus direktan odgovor na isto.
Primjena regenerativna medicine u liječenju analnih fisura
Kako regenerativna medicina neumoljivo prodire u sve više područja kirurgije, tako je, srećom, dokazan i dobrotvorni učinak primjene plazme obogaćene trombocitima i u liječenju akutne i kronične fisure. Radi se o minimalno invazivnoj tehnici pri kojoj se iz pacijentove venske krvi procesom centrifugiranja i obrade kroz specijaliziran sustav „izvlači“ dio plazme bogat trombocitima i faktorima koji pospješuju cijeljenje.
Zaključak
Iako je riječ o naizgled banalnoj „ranici“, razina boli i narušavanje kvalitete života koje pacijenti trpe su znatni. Stoga je važno na vrijeme prepoznati simptome i otkloniti sumnju na druge moguće uzroke simptomatologije, kao i krenuti s adekvatnim terapijskim pristupom, uzimajući u obzir specifičnu situaciju svakog pojedinog pacijenta.
Čini se da doista akumuliramo stres više nego ikada prije, ne samo zato što ritam života i količina stresnih podražaja neumoljivo rastu, već i zato što je postalo socijalno nekorektno manifestirati jače emocije „prema van“, što prije nekoliko desetljeća nije bilo toliko izraženo na našim prostorima. Danas smo svi „politički korektni“, a napetosti nikada nije bilo više. Zato volim koristiti analogiju pitanjem: MRŠTITE LI SE NA KRIVOM MJESTU TIJELA? Doista, radi se o sličnom mehanizmu – analna fisura posljedica je aktivnosti mišića na kožu i sluznicu, nepoželjna je poput bora, a opet nemjerljivo bolnija od njih.
Prepoznali ste se u opisanim simptomima te sumnjate na analnu fisuru?
Nemojte se ustručavati i odgađati pregled! Javite nam se s povjerenjem za dogovor termina prvog pregleda proktologa na +385 1 2867 400 ili info@svkatarina.hr i riješite se ovog neugodnog problema na vrijeme.