Vađenje krajnika (mandula) – da ili ne?

Krajnici (mandule, tonzile) se nalaze u grlu, po jedan sa svake strane, loptasta su izgleda te ih sami možemo pogledati kada u ogledalu promatramo naše grlo. Srećom, obrana organizma od infekcije može sasvim normalno funkcionirati i bez krajnika, jer oni ponekad mogu postati više štetni nego korisni. Osim krajnika, postoji i „treća mandula“ koja se nalazi pozadi nosa i koja u dječjoj dobi može izrazito narasti i svojom veličinom onemogućiti disanje na nos.

Za dijagnostiku, liječenje i operacije krajnika i mandula nadležan je otorinolaringolog koji jedini može ispravno procijeniti ima li ili nema potrebe za mogućim uklanjanjem krajnika.

Klinička slika

Problemi s krajnicima počinju najčešće u dječjoj dobi, već oko treće godine života. Osobito su jako izraženi kod djece koja borave u kolektivima, kao što su vrtićka djeca. Streptokokne infekcije se lako šire u takvim prostorima te kod djece koja imaju sklonost za razvoj upala grla može doći do kroničnih problema s krajnicima. Takvi problemi se prepoznaju po čestim upalama grla koje su praćene visokom temperaturom i tipičnim gnojnim (žutim) čepovima na mandulama, a potrebno ih je liječiti antibiotikom. Kada se takve upale zaredaju pa ih u jednoj godini imamo pet ili više, potrebno je ozbiljno razmisliti o operaciji odstranjenja krajnika (tonzila) – tzv. tonzilektomiji. Također, razlog za operaciju su i izrazito uvećani krajnici koji dovode do hrkanja i poteškoća s disanjem ili pak hranjenjem.

Uvećana treća mandula izaziva malo drugačije simptome od upala krajnika, a to su: otežano disanje na nos, hrkanje, curenje iz nosa i česte upala uha koje, ako se ne poduzmu potrebne mjere, mogu dovesti do gubitka sluha. Iako su problemi s krajnicima dominantno vezani uz dječju dob, nisu ih pošteđeni ni odrasli. Neugodni zadah iz usta, česte upale grla, nespecifični bolovi u grlu kao i hrkanje, znakovi su da bi se trebalo učiniti pregled otorinolaringologa.

Pri pregledu djece koja imaju neke od gore opisanih problema, bitno je učiniti cijelu dijagnostiku grla, nosa i uha. Svakako je potrebno napraviti pregled grla i procijeniti veličinu krajnika, ali nikako pregled nije potpun ako se ne učini fiberskopija nosa i grla te adekvatno procijeni veličini i stanje treće mandule. Kod djece s uvećanom trećom mandulom standard bi trebala biti i obrada sluha jer gotovo dvije trećine roditelja djece, kod kojih se obradom dijagnosticira oštećenje sluha, ne primijeti da dijete ima problema sa sluhom.

Operacija odstranjenja krajnika

Sama operacija odstranjenja krajnika i treće mandule je rutinska operacija. Izvodi se u općoj anesteziji i traje 30-45 minuta. Najčešće se ostaje jednu noć u bolnici, iako se može izvoditi i kao jednodnevna kirurgija. Ponekad, ako su problemi dominantno povezani samo s trećom mandulom i ako obrada sluha ukaže na probleme s ušima, u istoj se operaciji postavljaju i cjevčice u uši (kroz bubnjić) kojima se omogućuje poboljšanje sluha.

Zaključno, sva djeca koja imaju probleme s čestim upalama grla, otežanim disanjem na nos, hrkanjem i slično, trebala bi učiniti pregled otorinolaringologa koji će procijeniti ima li potrebe za kirurškim liječenjem. Isto se odnosni i na odrasle koji imaju česte bolove u grlu, upale grla i zadah iz usta. Operacijom krajnika u velikoj većini bolesnika dolazi do potpunog nestanka tegoba, a straha da nešto „gubimo“ ako nemamo krajnika, što je i dokazano brojnim studijama, ne treba biti.

Ukoliko imate neke od spomenutih simptoma, dogovorite pregled u ambulanti Mislava Malića, dr. med., FEBORL-HNS, specijalista otorinolaringologije i saznajte jeste li kandidat za vađenje krajnika (tonzila, mandula).