Tko je podložniji problemima s mokrenjem?

Bubrezi su vrlo sofisticirane tvornice urina koje iz minute u minutu stvaraju urin i time omogućavaju izlučivanje viška tekućine i štetnih tvari iz tijela. Osim toga, bubrezi sudjeluju u regulaciji arterijskog tlaka i koncentracije elektrolita, a važnu ulogu imaju i u metabolizmu vitamina D, kao i stvaranju eritrocita. Mokraćovodi imaju prvenstveno provodnu ulogu te poput vodovodnih cijevi povezuju tvornicu urina – bubrege sa spremnikom urina – mokraćnim mjehurom. Mokraćni mjehur, naizgled običan spremnik, zapravo je prava „zvijezda“ mokraćnog sustava, zahvaljujući prirodnoj sposobnosti da pohranjuje urin vrlo varijabilnog kemijskog sastava. Osim toga, pritisak u mokraćnom mjehuru se vrlo malo mijenja tijekom punjenja, čak i kod velikog volumena napunjenosti, što rezultira time da ne "osjećamo" mokraćni mjehur dok se puni, ne dolazi do vraćanja mokraće u bubrege, niti do nekontroliranog otjecanja urina u fazi punjenja.  Mokraćni mjehur je „junak“ koji uspijeva ostati „neozlijeđen“ kemijskim djelovanjem urina i pojačanim rastezanjem stijenke pri prepunjenosti. U suradnji s neurološkim sustavom koji ih živčano opskrbljuje, mokraćni mjehur i mokraćna cijev funkcioniraju poput švicarskog sata; savršeno usklađeni, omogućuju kontroliranu odgodu mokrenja, ali i potpuno i pravovremeno pražnjenje.

Kao i kod svakog složenog sustava, poremećaji se mogu pojaviti u bilo kojem dijelu mokraćnog sustava, no najčešće se javljaju u donjem dijelu mokraćnog sustava koji uključuje mokraćni mjehur, mokraćnu cijev te muške spolne žlijezde.

Zašto su neke tegobe češće kod žena? 

Određene tegobe su osobito česte kod žena, zbog anatomskih i hormonskih razlika koje ih čine podložnijima određenim bolestima, uključujući uroinfekciju i inkontinenciju urina. Specifičnost ženskog urogenitalnog sustava je kratka mokraćna cijev, zbog čega je olakšano uzlazno širenje bakterija iz rodnice, odnosno debelog crijeva, u mokraćni mjehur. Kao posljedica ulaska bakterija u urin, javlja se upala mokraćnog mjehura kod osjetljivih pojedinaca, naročito kod žena u menopauzi i perimenopauzi uslijed stanjenja sluznice urogenitalnog trakta zbog manjka estrogena ili spuštanja zdjeličnih organa te posljedične inkontinencije urina. Inkontinencija, odnosno nevoljni bijeg urina, sama po sebi ne uzrokuje uroinfekciju, već se ona javlja kao posljedica razmnožavanja bakterija u pomagalima za inkontinenciju kao što su pelene i ulošci, budući da je bakterijski rast olakšan u vlažnim i toplim uvjetima koji su ostvareni unutar tih pomagala. Žene su, zbog veće izloženosti sluznice mokraćnog mjehura vanjskim čimbenicima, također sklonije razvoju intersticijskog cistitisa (kronične upale mjehura) koji se javlja kao posljedica neadekvatne lokalne obrane sluznice mokraćnog sustava od kemikalija iz urina te bakterija koje svakodnevno pokušavaju kolonizirati mokraćni sustav. Najčešće se radi o stanjenju „dragocjenog“ zaštitnog GAG (glikozaminoglikanskog) sloja koji štiti površinu sluznice, s posljedičnim razvojem upale unutar stijenke mokraćnog mjehura. Ovakav neinfektivni oblik upale mokraćnog mjehura nastaje zbog povećane propusnosti sluznice koja pokreće autoimunu upalu u stijenci mjehura te dovodi do promjena na receptorima i lokalnim živčanim vezama. Posljedica je preosjetljivost (hiperestezija), odnosno snižen prag boli mokraćnog mjehura. Drugim riječima, sluznica mokraćnog mjehura se ponaša kao opečena koža, a običan dodir ili istezanje „osjeća“ kao bol. Intersticijski cistitis, prema tome, nije posljedica bakterijske infekcije, već smanjene otpornosti sluznice mokraćnog mjehura na sastavnice urina (otpadne tvari, iritanse i bakterije). 

Kako izgleda klinička slika uroloških tegoba kod žena? 

Najčešće se javlja pritisak ili bol u donjem dijelu trbuha, vrlo često i stalni osjećaj „svjesnosti mjehura“, zatim učestalo mokrenje danju i noću, peckanje prilikom mokrenja, inkontinencija urina, a u težim slučajevima i pojava krvi u mokraći. Krv u mokraći je, u oba spola, uvijek „crvena zastavica“ jer se može pojaviti i kod drugih bolesti urotrakta kao što su primjerice kamenci u urotraktu ili tumori urotrakta, te zahtijeva temeljitu urološku obradu koja često uključuje citologiju urina, cistoskopiju i CT urografiju.

Muškarci: specifičnosti zbog „beskonačnog“ labirinta kanalića unutar muških spolnih žlijezdi (prostate, testisa i epididimisa) 

Muškarci, s druge strane, zbog anatomskog smještaja mokraćne cijevi unutar režnjeva prostate te obilja žljezdanog tkiva premreženog bezbrojnim kanalićima unutar prostate ili testisa, imaju svoj „asortiman“ bolesti i uroloških poremećaja. Bakterijska infekcija nastaje zbog ulaska urina bogatog bakterijama u kanaliće prostate, što rezultira infekcijom i upalom kanalića. Ukoliko se upala kanalića prostate ne liječi pravovremeno i do kraja, može nastati kronična upala prostate. Ovakva upala nastaje u trenucima kada se kanalići prostate začepe gustim upalnim sekretom i ne mogu se drenirati, zbog čega raste tlak u kanalićima, dolazi do pucanja stijenke kanalića i „amputacije“ krvotoka za taj dio prostate. Kao rezultat, onemogućen je dotok krvi s upalnim stanicama u područje upale, čime se otvaraju vrata za daljnje napredovanje infekcije i upalnog procesa. Ukoliko se upala javi u dovoljno velikom broju kanalića, dolazi do otekline prostate sa sužavanjem prostatičnog dijela mokraćne cijevi i otežanim mokrenjem, a aktiviraju se i receptori boli (nociceptori) kao posljedica lučenja upalnih medijatora u tom području. Sličan mehanizam vrijedi i za testise i epididimise, koji su također bogati kanalićima u koje mogu retrogradnim putem ući bakterije iz urina. 

Kakva je klinička slika kod muškaraca?

Klinička slika uroinfekcije kod muškraca uključuje otežano, učestalo i bolno mokrenje, nekad uz bolove u donjem dijelu abdomena, te u predjelu prepona i testisa, odnosno epididimisa. Kod izraženije infekcije javljaju se i sistemski simptomi poput povišene temperature, zimice i tresavice te lošeg općeg stanja, zbog toga što kod muškaraca bakterije lakše ulaze u krv iz kanalića prostate, testisa ili epididimisa i posljedično izazivaju opći upalni odgovor organizma. Kod produljenog trajanja upale, tegobe prelaze u tzv. kronični bolni sindrom zdjelice i javljaju se u obliku podmukle boli u predjelu međice, spolovila ili testisa uz nespecifične i blage tegobe mokrenja koje variraju ovisno o vremenskim uvjetima i općem stanju organizma, odnosno pogoršavaju se tijekom hladnijeg perioda ili u stresnim razdobljima. Razlog pogoršanja je osjetljivost sluznice genitourinarnog trakta (mokraćnog mjehura, prostate, testisa i epididimisa) na hladnoću, budući da se kod snižavanja temperature u zdjelici stežu krvne žile i smanjuje cirkulacija koja doprema imunološke „stanice – policajce“, koji tada otežano dolaze do mjesta zbivanja pa se bakterije lakše razmnožavaju, a u većem broju lakše izazivaju infekciju. Slabija cirkulacija smanjuje i dotok kisika i hranjivih tvari u sluznicu genitourinarnog sustava pa ona postaje propusnija za bakterije, što dodatno pogoduje širenju infekcije. Kod muškaraca se cirkulacija smanjuje i u slučajevima dugotrajnog sjedenja zbog pritiska međice i dna zdjelice te pripadajućih krvnih žila na tvrdu podlogu. Drugi „neprijatelj“ mokraćnog mjehura (i prostate) je stres te pridružena stanja poput neispavanosti i umora, koji uzrokuje porast razine kortizola. Ovaj hormon stresa funkcionira kao imunosupresiv, odnosno slabi imunosnu obranu organizma pa tako i lokalnu obranu unutar urotrakta. Slabija cirkulacija i stres su, dakle, persona non grata za urološke organe, neovisno o spolu.

Što kada mokraćni mjehur radi „prekovremeno“? 

Jedna od „boljki“ urotrakta, koja se javlja kod oba spola, je takozvani prekomjerno aktivni mokraćni mjehur, koji se može javiti kao posljedica:

• iritacije sluznice mokraćnog mjehura kod infekcije, prisutnosti kamenaca ili tumora mokraćnog mjehura
• neurološke ozljede
• ozljede mikrocirkulacije i mikroinervacije mokraćnog mjehura kod šećerne bolesti
• strukturalnih promjena u stijenci mokraćnog mjehura, koje se javljaju kao posljedica dugotrajne opstrukcije mokrenja izazvane najčešće dobroćudnim uvećanjem prostate kod muškaraca. 

Prekomjerna aktivnost mokraćnog mjehura očituje se urgencijom, odnosno iznenadnim naglim nagonom na mokrenje koji se teško suzbija, učestalim dnevnim i noćnim mokrenjem i inkontinencijom urina. U procjeni uzroka, urolog koristi sediment urina, urinokulturu, citologiju urina, dnevnik mokrenja i po potrebi urodinamsku obradu.

A što kada mokraćni mjehur postane žrtva „burnouta“? 

Druga krajnost koja se javlja kod poremećaja funkcije mišića mokraćnog mjehura je retencija (zadržavanje) urina, koja može biti posljedica: 

• opstrukcije izlaza urina iz mokraćnog mjehura kod bolesti prostate, poput dobroćudnog uvećanja, karcinoma prostate ili kod strikture uretre
• nedovoljno aktivnog mokraćnog mjehura koji se javlja kao posljedica stanja kao što su neurološke bolesti i ozljede (uključujući diskopatije i neuropatiju izazvanu šećernom bolesti), dugotrajna kronična opstrukcija ili hiposenzitivni mokraćni mjehur koji je karakterističan za osobe koje kronično prekomjerno odgađaju mokrenje. 

Urodinamska obrada je zlatni standard koji urologu pomaže razjasniti uzrok retencije. 

Koje su mogućnosti liječenja? 

Liječenje specifičnih problema s mokrenjem ovisi o specifičnom problem s kojim se pacijent ili pacijentica susreću, a može uključivati: 

• antibiotsku terapiju (ako je uzrok tegoba infekcija) 
• promjenu životnog stila (prilagodba u prehrani, adekvatni unos tekućine, regulacija stolice, prestanak pušenja i konzumacije alkohola, redovita tjelesna aktivnost i smanjenje stresa)
• bihevioralnu i fizikalnu terapiju (trening mokraćnog mjehura, vježbe mišića dna zdjelice bilo da se radi o kontrakciji ili relaksaciji mišića, magnetoterapija putem magnetske stolice, meditacija, utopljavanje)
• farmakoterapiju koja može biti peroralna (u tabletama) ili u obliku intravezikalnih koktela koji obnavljaju zaštitni GAG sloj na površini sluznice mokraćnog mjehura
• kateterizacija i samokateterizacija
• kirurški zahvati 

Važno je naglasiti kako bi pacijenti koji osjete tegobe s mokrenjem trebali što prije potražiti savjet urologa. Naime, pravovremena dijagnoza i odgovarajuće liječenje značajno smanjuju rizik od komplikacija te poboljšavaju kvalitetu života. 

U našem Centru za urologiju možete obaviti veliki broj dijagnostičko-terapijskih postupaka i kirurških zahvata. Ne odgađajte posjet urologu ako primijetite bilo kakve simptome ili ako želite osigurati optimalno zdravlje urogenitalnog sustava. Javite nam se s povjerenjem već danas!