Riješite se urinarne inkontinencije i poboljšajte kvalitetu svog života!
Što je urinarna inkontinencija i kod koga se javlja?
Urinarna inkontinencija označava svako nevoljno i nekontrolirano otjecanje urina koje može značajno narušiti kvalitetu života osobe koja od nje boluje. Može se javiti kod osoba svih dobnih skupina, no najčešće se pojavljuje kod starijih ljudi. Relativno je čest zdravstveni problem te je prisutna kod 25-40 % žena, manje od 10% muškaraca mlađih od 60 godina i više od 30% muškaraca starijih od 85 godina.
Koji su rizični čimbenici za pojavu urinarne inkontinencije?
Rizični čimbenici za pojavu inkontinencije urina su visoka životna dob, genetska predispozicija, razne bolesti živčanog sustava, srca, pluća i bubrega, šećerna bolest, te operacije i zračenja zdjeličnih organa. Osim toga, urinarna inkontinencija se češće javlja kod trudnica, osoba prekomjerne tjelesne težine, kao i kod pojedinaca koji imaju teškoće sa spavanjem, pražnjenjem mokraće i stolice ili uzimaju određene medikamente poput nekih antidepresiva, antihipertenziva ili alfa blokatora. Pojedini čimbenici, kao što je akutni delirij, uroinfekcije, opstipacija, smanjena mogućnost samostalnog kretanja, prekomjerni unos tekućine i hormonalne promjene na sluznici rodnice koje se pojavljuju u sklopu peri i postmenopauze također doprinose pojavi prolazne inkontinencije urina.
Koji tipovi urinarne inkontinencije postoje?
Postoji više tipova inkontinencije urina, a najčešći su stresna, urgentna i miješana inkontinencija urina, koja predstavlja kombinaciju prvih dviju.
Kod stresne inkontinencije urina se, zbog slabosti mišića i sveza dna zdjelice, javlja bijeg urina kod kašlja, kihanja i fizičke aktivnosti. Javlja se učestalije uz rastuću životnu dob, nakon operacija ili zračenja zdjeličnih organa, kod kronične konstipacije, dugotrajnog teškog fizičkog rada, kod žena nakon poroda, a kod muškaraca nakon radikalnog operativnog liječenja karcinoma prostate.
Urgentna inkontinencija se javlja zbog nekontroliranih kontrakcija mišića mokraćnog mjehura koje se pojavljuju u sklopu sindroma prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura karakteriziranog pojavom urgencije (iznenadnog jakog i neodgodivog nagona na mokrenje), praćene učestalim dnevnim i noćnim mokrenjem te povremeno i inkontinencijom urina. Uzroci urgentne inkontinencije su starenje, učestale upale mokraćnog mjehura, neurološke lezije, dobroćudna hiperplazija prostate, no može se javiti i kod karcinoma mokraćnog mjehura ili kamenaca u mokraćnom mjehuru, stoga je ta stanja vrlo važno isključiti prilikom inicijalne dijagnostike.
Nešto rjeđi tipovi inkontinencije su nesvjesna inkontinencija koja se javlja kod osoba s oslabljenim osjetom mokraćnog mjehura ili kod slabosti uretralnog sfinktera, situacijska inkontinencija - primjerice inkontinencija kod škakljanja ili spolnog odnosa, zatim kontinuirana inkontinencija kod koje urin bježi čitavo vrijeme te funkcionalna inkontinencija koja se javlja zbog nemogućnosti dovoljno brzog odlaska na toalet. Inkontinencija urina može biti i znak kronične retencije urina, odnosno stanja u kojem nije moguće potpuno pražnjenje mokraćnog mjehura pa se pritom zbog prepunjenosti mokraćnog mjehura javlja tzv. prelijevajuća inkontinencija urina, odnosno ischiuria paradoxa.
Kako se postavlja dijagnoza inkontinencije urina?
Dijagnoza inkontinencije se postavlja na temelju kliničke slike i pregleda koji kod žena uključuje i vaginalni pregled radi isključenja prolapsa mokraćnog mjehura, utvrđivanja vaginalne atrofije uslijed manjka estrogena i druge vaginalne patologije. Prilikom vaginalnog pregleda, moguće je učiniti „stres“ test pri punom mokraćnom mjehuru kojim se objektivno utvrđuje postojanje bijega urina tijekom provokacijskog testa, primjerice za vrijeme kašlja ili napinjanja trbuha. Kod muškaraca se u sklopu redovnog pregleda radi i digitorektalni pregled prostate uz mjerenje PSA i UZV izmjeru volumena prostate. Osim urološkog pregleda, u oba spola će urolog preporučiti ispunjavanje dnevnika mokrenja kojim se dobivaju informacije o količini i vrsti unesene tekućine te o količini i raspodjeli izmokrenog urina, dnevnoj količini iskorištenih uložaka ili pelena, kao i o situacijama koje prethode ili se javljaju tijekom epizode inkontinencije urina. Osim toga, urologu su pri dijagnostici na raspolaganju testovi kao što su sediment urina, urinokultura, UZV mokraćnog mjehura uz rezidualni urin te, u odabranim slučajevima, i UZV gornjeg urotrakta, citološka analiza urina, cistoskopija i urodinamsko ispitivanje. Opisane dodatne pretrage su rezervirane za slučajeve koji nisu klinički jasni i kod kojih je potrebno isključiti drugu patologiju urotrakta.
Kako se liječi urinarna inkontinencija?
Liječenje inkontinencije ovisi o uzroku i tipu inkontinencije.
Kod stresne inkontinencije se preporučuju vježbe za jačanje mišića zdjeličnog dna (Kegelove vježbe) u trajanju od minimalno 3 mjeseca. U slučaju neuspjeha ove vrste terapije, optimalno liječenje predstavlja operacija koja varira od minimalno invazivne aplikacije hijaluronske kiseline u mokraćnu cijev do nešto složenijih zahvata poput laparoskopske kolposuspenzije („podizanja vagine“) ili postavljanja mrežice pod uretru vaginalnim putem (miduretralni sling).
Urgentna inkontinencija se inicijalno liječi farmakoterapijom, a u slučaju neuspjeha farmakoterapije, nakon učinjene urodinamske obrade, moguće je operativno liječenje aplikacijom Botox-a u stijenku mokraćnog mjehura ili ugrađivanje sustava za sakralnu neuromodulaciju. U sklopu konzervativnog (neoperativnog) liječenja, kod oba najčešća tipa urinarne inkontinencije preporučuje se promjena životnih navika koja uključuje adekvatni unos tekućine kroz dan, izbjegavanje iritansa mokraćnog mjehura poput ljute i začinjene hrane, alkoholnih, kofeiniziranih i gaziranih pića, citrusa, rajčica i čokolade te pušenja. Osim toga, uputno je po potrebi učiniti korekciju kronične terapije, regulirati stolicu i prakticirati redovitu tjelovježbu. Određene bihevioralne terapije također mogu blagotvorno utjecati na smanjenje simptoma urinarne inkontinencije pa se tako može provoditi trening mokraćnog mjehura kojim voljnom odgodom mokrenja možemo utjecati na učestalost pojave nagona na mokrenje. Također, mogu se koristiti tehnike supresije refleksa mokrenja pritiskom na međicu ili voljnom kontrakcijom mišića dna zdjelice, kao i kognitivna bihevioralna terapija koja uključuje primjenu pravilnih tehnika disanja, mentalnu distrakciju i mindfulness vježbe. U slučaju protrahiranih tegoba, za one koji nisu skloni operativnom liječenju ili prije operativnog liječenja, može se provesti fizikalna terapija koja uključuje vježbe mišića dna zdjelice uz edukaciju i nadzor fizioterapeuta, a može biti potkrijepljena elektrostimulacijom te po potrebi biofeedbackom. Može se provoditi i terapija TENS-om te magnetoterapija na magnetskoj stolici.
Važno je napomenuti da urinarna inkontinencija nije neizbježan dio starenja i da postoji mnogo dostupnih rješenja navedenog zdravstvenog problema. Osobe koje se suočavaju s urinarnom inkontinencijom trebaju se obratiti svom urologu kako bi razgovarali o simptomima i mogućim opcijama liječenja. Razgovor s urologom može pomoći u smanjenju stigme i olakšavanju pronalaska odgovarajuće pomoći. Stoga, nemojte čekati, nema potrebe za sramom! Obratite nam se s povjerenjem na info@svkatrina.hr ili na 01 2867 400 te dogovorite termin pregleda već danas.