Primjena PRP-a u liječenju kroničnih rana
Zacjeljivanje rana kompliciran je proces na kojeg mogu uvelike utjecati komorbiditeti pacijenata, što u nekim slučajevima dovodi do kronične rane koja ne zacjeljuje. Dokazi predstavljeni u medicinskoj literaturi koji podržavaju kliničku upotrebu autologne plazme bogate trombocitima (PRP) u liječenju takvih rana postaju sve uvjerljiviji. Uključeni mehanizmi uključuju složene interakcije između vlastitih trombocita pacijenata, citokina i čimbenika rasta.
Kronična rana se definira kao defekt kožne barijere koji perzistira nakon tri mjeseca od ranjavanja, tj. prekida kontinuiteta kože. To predstavlja veliki terapijski izazov i nije neuobičajeno među pacijentima starije dobi, onih koji boluju od dijabetes melitus-a, ali i onih s vaskularnim poremećajima. Popravak tkiva univerzalni je fenomen u svim višestaničnim organizmima, uključuje višestruke specifične mehanizme kroz različite vremenske tokove. Odstupanje od normalnog fiziološkog tijeka zacjeljivanja može biti posljedica različitih čimbenika, kao što su loša opskrba krvlju, oslabljena imunološka funkcija ili neadekvatan nutritivni status bolesnika. Kronične rane mogu uzrokovati značajno smanjenje kvalitete života bolesnika, a predstavljaju i značajno opterećenje za medicinski sustav.
Plazma bogata trombocitima (PRP) potpuno je autologni proizvod, dobiven iz vlastite krvi pacijenta, koji sadrži visoke koncentracije trombocita i različite faktore rasta povezane s uspješnim cijeljenjem i regeneracijom tkiva. Posebnim protokolom periferna krv pacijenta se centrifugira tijekom 5-6 minuta te se dobivaju razine trombocita 2-5 puta veće nego u normalnoj krvi. Korištenje takvih proizvoda iz plazme prvi su opisali hematolozi 1960-ih i 1970-ih godina, a od tada se koristi u raznim kirurškim i ne-kirurškim područjima, kao što su dermatologija, sportska medicina i ortopedija. Nedavni sustavni pregled i meta-analiza randomiziranih kontroliranih studija pokazali su da terapija autolognom plazmom bogatom trombocitima učinkovito pospješuje zacjeljivanje rana i smatra se održivom opcijom biološke adjuvantne terapije u bolesnika s dijabetičkim ulkusima stopala koji ne zacjeljuju.
Alfa granule koje se nalaze u trombocitima sadrže obilje faktora rasta, kao što su transformirajući faktor rasta B1 (TGF-B1), vaskularni endotelni faktor rasta (VEGF), epidermalni faktor rasta (EGF), inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1), GF (PDGF) izveden iz trombocita i faktor rasta fibroblasta (FGF), za koje se vjeruje da igraju važnu ulogu u mehanizmima djelovanja zacjeljivanja. Nakon njihovog oslobađanja iz alfa granula, brojni polipeptidi i receptori se aktiviraju kako bi pospješili zatvaranje rana, što se postiže poznatim učincima na diferencijaciju i proliferaciju stanica, kemotaksu, sintezu kolagena i angiogenezu. Zbog povećanih koncentracija svih navedenih čimbenika, PRP pospješuje zacjeljivanje rana. Ipak, teško je predvidjeti i identificirati prognostičke čimbenike za cijeljenje rane zbog multifaktorijalne patogeneze i različite etiologije rane. Bolesnici sa šećernom bolešću imaju oslabljenu sposobnost zacjeljivanja i izloženi su riziku produljenog zacjeljivanja rana. Jedna procjena sugerira da će jedan od tri do jedan od svakih pet pacijenata sa šećernom bolešću tijekom života razviti kroničnu ranu koja ne zacjeljuje. Bolesnici koji nemaju dijabetes imaju bolju regulaciju angiogeneze i lokalnog upalnog odgovora u cijeljenju rana, kao i učinkovitiji imunološki odgovor na kolonizirajuće bakterije, s nižim razinama reaktivnih vrsta kisika. Čak i kada kronične rane kod dijabetičara zacijele, postoji rizik od recidiva. U jednoj godini rizik od recidiva je otprilike 40%, a unutar pet godina može biti čak 65%. Identificirani su i neki čimbenici rizika za recidiv dijabetičkog ulkusa, poput onih koji uključuju progresiju neuropatije, infekciju rane, perifernu arterijsku bolest, preulcerativne lezije, glikozilirani hemoglobin veći od 7,5% i drugo.
Ukratko, kronična rana je klinički često iscrpljujuć problem, kako za bolesnike, tako i za liječnike, a u krajnjim fazama može dovesti i do amputacije zahvaćenog ekstremiteta ili drugih sistemnih septičnih stanja.
Specijalna Bolnica Sv. Katarina ponosna je na od ranije dobro uvriježene aplikacije autologne plazme u ortopedskoj kazuistici, a nakon uspješnog početka primjene za analne fisure, širi se i na primjenu PRP-a u terapiji kroničnih rana.
Nakon pregleda specijaliste, ukoliko postoji validna indikacija za primjenu ove vrste terapije u pojedinog pacijenta, ista se primjenjuje u kratkom roku, kao ambulantni, minimalno invazivni zahvat. Nakon vađenja krvi iz vene dobro hidriranog pacijenta, ista se obrađuje tijekom nekoliko minuta, a potom se aplicira oko rane putem šprice i igle.
Smatra se da je u prosjeku potrebno minimalno tri puta ponavljati primjenu PRP-a za kronične rane, s razmakom od nekoliko tjedana između aplikacija. Ipak, postoje kliničke situacije u kojima je broj potrebnih aplikacija manji, ali i veći od prosjeka. Svakako se broj aplikacija odlučuje individualno, u tijeku liječenja, vođeno procjenom adekvatnosti kliničkog odgovora, tj. zaraštanja rane.
Kronične rane neizbježno iznimno umanjuju kvalitetu svakodnevnog života bolesnika. Upravo zato je primjena regenerativne medicine u formi autologne plazme bolesnika, bez ikakvog rizika od odbacivanja ili alergijskih reakcija, kroz ambulantni zahvat uz minimalno boli, visoko obećavajući postupak koji „sve važno za cijeljenje rana” dovodi tim istim ranama lokalno, zaobilazeći probleme neadekvatne cirkulacije i oštećenja perifernih krvnih žila.
Patite od kroničnih rana i želite saznati jeste li kandidat za primjenu PRP-a u njihovom liječenju? Javite nam se s povjerenjem i dogovorite pregled putem obrasca za kontakt, na broj tel.: 01 2867 400 ili e-mail: info@svkatarina.hr.