Intravezikalna botulinska terapija
Što je intravezikalna botulinska terapija?
Botulinum toxin A je provjereno sredstvo u kliničkoj uporabi od 1990. godine. Rutinski se primjenjuje u estetskim tretmanima lica, a također kod čitavog spektra različitih medicinskih indikacija, primjerice blefarospazma i ostalih oblika distonije, žarišnog spazma, migrene, hiperhidroze te u liječenju ostalih medicinskih stanja.
Koje su indikacije za primjenu intravezikalne botulinske terapije?
U uroginekologiji i urologiji, terapija Botulinum toxin A se koristi kod sljedećih poremećaja mokraćnog mjehura:
- Idiopatske prekomjerne aktivnosti mokraćnog mjehura sa simptomima urinarne inkontinencije, hitnosti i učestalog mokrenja u odraslih bolesnika kod kojih nema adekvatnog odgovora na liječenje antikolinergičkim lijekovima ili koji ne podnose takve lijekove.
- Urinarne inkontinencije u odraslih s prekomjernom neurogenom aktivnošću detruzora nastalom kao posljedica neurogenog mokraćnog mjehura uslijed stabilne supcervikalne ozljede leđne moždine ili multiple skleroze.
Kako se izvodi intravezikalna botulinska terapija?
Kod zbrinjavanja urinarne inkontinencije, Botulinum toxin moraju primjenjivati liječnici koji imaju iskustva u procjeni i liječenju disfunkcije mokraćnog mjehura (npr. specijalisti uroginekolozi i urolozi).
Prije injiciranja potrebno je primijeniti ili intravezikalnu instilaciju razrijeđenog anestetika (sa ili bez sedacije) ili kratkotrajnu opću anesteziju prema uvriježenoj praksi. Ukoliko se koristi lokalna intravezikalna instilacija anestetika, mokraćni mjehur treba biti dreniran i ispran sa sterilnom fiziološkom otopinom prije idućih koraka u postupku injiciranja. Mokraćni mjehur mora biti instiliran fiziološkom otopinom u dovoljnoj količini kako bi se postigla prikladna vizualizacija za injekcije, ali se mora izbjeći prekomjerna distenzija.
Botulinum toxin (100 ili 200 jedinica razrijeđenih sterilnom fiziološkom otopinom) injicira se u mišić detruzor putem fleksibilnog ili rigidnog cistoskopa izbjegavajući trigonum i bazu. Pitko uvedenom iglom u detruzor, otopina se injicira putem 20-30 injekcija. Nakon injiciranja, fiziološka otopina koja se koristila za vizualizaciju zida mokraćnog mjehura ne treba se drenirati kako bi pacijenti mogli pokazali sposobnost mokrenja prije napuštanja bolnice. Bolesnika se mora promatrati najmanje 30 minuta nakon injiciranja i dok se spontano ne pomokri.
Kada se može očekivati kliničko poboljšanje nakon primjere intravezikalne botulinske terapije?
Kliničko poboljšanje može se očekivati unutar 2 tjedna. Ponovno injiciranje može se razmotriti kada se klinički učinak prethodne injekcije kod pacijenta smanji, obično nakon 6-12 mjeseci, ovisno i o dijagnozi i primijenjenoj dozi, ali ne ranije od 3 mjeseca nakon prethodnog injiciranja u mokraćni mjehur.
