Kako se pripremiti za operaciju?

Kako bi Vaš boravak u našoj bolnici protekao što ugodnije i sigurnije, a predviđeni operativni zahvat uspješno bio  izveden, iznimno ja važno upoznati Vas s  načinom  pripreme za operativni zahvat, osnovnim postupcima anestezije, ndzorom za vrijeme i nakon operacije te mogućim komplikacijama.

PREOPERATIVNA PRIPREMA

Započinje u razgovoru  s  liječnikom naše bolnice kada pacijent donosi odluku o operacijskom  zahvatu, u saglašava termin operacije te dobiva sve potrebne podatke potrebne za kvalitetnu  preoperativnu pripremu.

Ovisno o vrsti operativnog zahvata ,  pacijent dobiva upute o potrebnim laboratorijskim  i dijagnostičkim pretragama koje nužno mora obaviti prije predviđenog operacijskog zahvata, a koji ne smiju biti stariji od 30 dana.

Pacijent ispunjava „Upitnik prije anestezije“  u  koji upisuje podatke o dosadašnjem zdravstvenom stanju,  mogućim  alergijama  i lijekovima koje eventualno uzima.Na osnovi tih podataka liječnik anesteziolog donosi odluku o eventualno potrebnim dodatnim specijalističkim pregledima te dijagnostičkim ili laboratorijskim  pretragama.

PREGLED ANESTEZIOLOGA

Prije prijema bolesnika u bolnicu u anesteziološkoj ambulanti, anesteziolog  obavlja preoperativni anesteziološki pregled te na temelju bolesnikovog zdravstvenog stanja, laboratorijskih i drugih nalaza utvrđuje bolesnikovu  spremnost za predviđeni operativni zahvat.Također upoznaje bolesnika  s vrstama anestezije, njihovim mogućim  rizicima Odabire optimalan  način anestezije koju  bolesnik potvrđuje svojom odlukom.

ANESTEZIJA

Osnovni cilj anstezioloških postupaka je ukloniti bol i nelagodu koju mogu izazvati određeni dijagnostički i terapijski postupci, što se postiže primjenom različitih metoda anestezije i upotrebom  suvremene anesteziloške opreme pomoću koje se dobiva uvid u rad svih vitalnih organa.Time se stvaraju optimalni uvjeti za rad  kirurga i značajno se smanjuje  rizik anestezije.

Dvije su osnovne grupe anestezije: opća  i  regionalna ili lokalna.

OPĆA ANESTEZIJA

Vrsta anestezije koja dovodi tijelo u stanje slično snu,  u kojem bolesnik ne osjeća bol ni druge vanjske podražaje, naziva se opća anestezija.

Opća anestezija započinje uvođenjem  intravenske kanile i davanjem brzodjelujućeg lijeka za uspavljivanje te se nastavlja davanjem  jakih analgetika i drugih potrebnih  lijekova, odnosno anestetika.Takvo se stanje održava tijekom čitavog operacijskog zahvata. Dodatna pomagala kojima se bolesniku osigurava dotok kisika i anestezioloških plinova su: anesteziološka maska koja se stavlja preko nosa i usta, laringealna maska koja se stavlja pred ulaz u dušnik,  ili tubus koji se uvodi u  sam dušnik.

Anestezija se prekida po završetku operativnog zahvata i bolesnik  se budi.Bolesnik  se zatim smješta u sobu za buđenje pod nadzor stručnog osoblja, te se po procjeni anesteziologa, odnosno po uspostavljanju stabilnih vitalnih funkcija i primjene analgetske terapije po preskripciji APS tima,  vraća u svoju bolesničku sobu na odjelu.

LOKALNA ILI REGIONALNA ANESTEZIJA

Lokalna anestezija je vrsta anestezije kod koje se lokani anestetik daje izravno u operacijsko polje ili u blizinu živaca koji inerviraju  to područje.Na taj se način uklanja osjet boli i izbjegava davanje drugih lijekova u krvotok i njihov mogući utjecaj na funkciju čitavog organizma.Bolesnik je za vrijeme operacije u lokalnoj anesteziji u budnom stanju  te mu se na taj način omogućava komunikacija s operaterom te mogućnost donošenje odluka o novon astalim situacijama koje nije bilo moguće predvidjeti prije operativnog zahvata.

Bolesnik  u lokalnoj anesteziji može dobiti blagu sedaciju kako bi ga se uspavalo ukoliko ne želi vidjeti ili čuti što se događa u operacijskoj sali. Ova vrsta anestezije osobito se preporuča bolesnicima starije životne dobi te plućnim i srčanim bolesnicima.

Prednosti ove vrste anestezije su brojne.Mučnina i nadražaj na povraćanje javljaju se  iznimno rijetko tako da bolesnici ubrzo po završetku operacijskog zahvata mogu početi jesti i piti.

Bolesnici svojim ponašenjem  mogu značajno doprinjeti sigurnom tijeku operacije i poslijeoperacijskom oporavku:

Prije predviđenog operacijskog zahvata moraju biti natašte, odnosno ne smiju ništa jesti najmanje šest sati prije zahvata i najmanje dva sata prije ne smiju unositi nikakvu tekućinu.

Preporuča se ne pušiti 1-2 sata prije zahvata .

Lijekove koje su prije zaprimanja u bolnicu uzimali kod kuće, za vrijeme hospitalizacije uzimaju u dogovoru s anesteziologom, odnosno dežurnim  liječnikom.Svakodnevna terapije se u pravilu ne prekida već prema potrebi prilagođava bolesnikovom  trenutnom stanju.Preporuča se svoje lijekove, u originalnom pakiranju donjeti sa sobom u bolnicu.

Ove upute vrijede jednako za opću i regionalnu/lokalnu vrstu anestezije.

TRANSFUZIJA KRVI

U našoj ustanovi posebna pozornost je posvećena  rizicima i komplikacijama kod primjene transfuzije krvnih pripravaka.Također  se uvažava  strah kod bolesnika od primanja tuđe krvi, te se izbjegava  takva primjene transfuzije s  mogućnošću  primjene autologne perioperativne ili postoperativne autotransfuzije gdje bolesnik može mjesec dana prije dogovorenog termina operacije skupljati vlasitu krv u Zavodu za transfuziju, koja će mu se transfunditati nakon operatvnog zahvata,  ili će se krv sakupljati tijekom  zahvata pomoću  posebnog aparata koji omogućuje kasniju transfuziju.

KOJE SU NAJČEŠĆE KOMPLIKACIJE I POPRATNE NUS POJAVE ANESTEZIJE?

Svaki je medicinski zahvat praćen određenim rizicima koji su određeni vrstom i težinom osnovne bolesti, životnom dobi, pratećim oboljenjima, životnim  navikama i brojnim drugim faktorima na koje je bolesnik upozoren  i koji su mu objašnjeni  prilikom pregleda specijaliste anesteziologa.Teže komplikacije za vrijeme anestezije su u pravilu  rijetke, a trajnim nadzorom životnih funkcija za vrijeme anestezije i operacijskog zahvata svaki se poremećaj na vrijeme primjećuje i  liječi.

Opće nuspojave i komplikacije tijekom anestezije mogu biti:

• hematom  na mjestu uvađanja intravenske kanile i drugih katetera
• promijenjeni osjet uslijed ozljede kožnih živaca (koje su kratkotrajne i lako se liječe)
• infekcije kože na mjestima uboda (većinom se uspješno tretiraju i liječe)
• oštečenje mekih tkiva (potkožje, mišić), nadražaj živaca ili vena kao posljedica primjene lijekova prije, za vrijeme i poslije zahvata (najčešće se uspješno liječe)
• ozljda živca s poremećajem  osjeta  i  ispadom senziteta nastalim uslijed pritiska ili istezanja zbog prisilnog položaja neophodnog za zahvat (većinom prolaze spontano nakon nekog vremena)
• mučnina i povraćanje kod primjene anestetika i analgetika
• mogućnost aspracije želučanog sadržaja  u pluća, zbog čega je važnost poštivanja zabrane uzimanja hrane i pića prije operacije
• blaže alergijske reakcije u obliku svrbeža i osipa
• teže alergijske reakcije s otokom dišnih puteva,  zatajivanjem srca i krvotoka, vrlo su rijetke i zahtijevaju  intenzivno liječenje
• stvaranje ugrušaka i začepljenje krvnih žila (embolija pluća, moždani  inzult, infarkt srca).
  

Prilikom ortopedskih zahvata povećana je mogućnost stvaranja ugrušaka, zbog čega se u našoj ustanovi  primjenjuju lijekovi za za
tromboprofilaksu (niskomolekularni  pripravci  heparina) koji se primjenjuju  iniciranjem  pod kožu.


SPECIFIČNE NUSPOJAVE I KOMPLIKACIJE OPĆE ANESTEZIJE

• smetnje gutanja
• promuklost
• oštećenje glasnica uslijed ozljede nakon uvođenja tubusa (većinom su prolazna i ne zahtijevaju liječenje)
• oštećenje zuba, čvrstih nadomjestaka (proteza), sve do gubitka zuba
• zatajivanje srca i krvotoka, iznenadno povišenje tjelesne temperature (hipertermija) uslijed primjene anestetika i drugih lijekova-događa  se izuzetno rijetko i zahtijeva intenzivno liječenje.
• smetnje disanja ili krvotoka, neuobičajeni poremećaji svijesti,pojava grčeva ili pojavaporemećaja osjeta u rukama i nogama
  

POSEBNA POZORNOST POTREBNA JE I NAKON ANESTEZIJE TE JE BEZ ODGAĐANJA POTREBNO OBAVIJESTITI  LIJEČNIKA!

Nakon opće anestezije normalno je da se bolesnik osjeća “omamljeno” ,  pospano i umorno.Ovo stanje, ovisno o dužini i vrsti anestezije može potrajati još nekoliko sati nakon buđenja i ne predstavlja razlog za zabrinutost.Već nakon dva do tri sata, ako se ne javi mučnna ili povraćanje, bolesnik može početi lagano piti tekućinu, a potom  i početi s unosom  tekuće ili kašaste hrane.O unosu  hrane i tekućine bolesnika upoznaje  medicinsko osoblje.

Naša bolnica je opremljena suvremenim aparatima i centralnim monitoringom za kntinuirano praćenje vitalnih funkcija bolesnika u ranoj fazi postoperativnog  opravka, a prema potrebi i tijekom čitavog boravka  radi  sigurnosti  bolesnika.

Ukoliko je bolesnik predviđen za zahvat  po protokolu dnevne bolnice, ili napušta bolnicu nakon 24 sata,  pratnja je dužna osigurati prijevoz do kuće,  te kućnu njegu u vremenu  koje je preporučio liječnik.

Radi naknadnog djelovanja primjenjenih lijekova,  odnosno zbog ograničenef unkcije određenih dijelova tijela uslijed  regionalne anestezije/analgezije, preporuča se da bolesnik tek nakon 24 sata može osobno upravljati osobnim vozilom.