Operacija nestabilnog ramena
Operacija nestabilnog ramena
Rameni zglob je najgibljiviji zglob u tijelu. Zadaća mu je omogućiti najrazličitije položaje šake tijekom svakodnevnih životnih i sportskih aktivnosti. Da bi to bilo moguće evolucija je u području ramena žrtvovala stabilnost u korist pokretljivosti. Pokretljivost ramenu omogućuje obilata zglobna čahura te nesrazmjer između veličine glave nadlaktične kosti i čašice lopatice. To je razlog zbog čega je rame više od ostalih zglobova sklono nestabilnosti.
Ponekad se zglobna tijela ne odvoje potpuno već se razdvoje djelomično i nakon toga se zglob vrati u normalan položaj. To se naziva subluksacija ukoliko nestabilno rame u potpunosti „iskliže“ iz zgloba nastane iščašenje (luksacija) ramena.
Što dovodi do nestabilnosti ramena?
Stabilnost ramena uveliko ovisi o brojnim ligamentima i mišićima koji ga okružuju i daju mu stabilnost prilikom izvođenja pokreta. Nestabilnost ramena je problem koji nastaje kada strukture koje stabiliziraju rame ne mogu zadržati glavu nadlaktične kosti u području ramena.
Iz ovoga je jasno da nestabilnost ramena može nestati ili zbog prevelike sile koja djeluje na rame tzv. traumatskaluksacija ili zbog premale snage stabilizatora ramena tzv. atraumatska luksacija. Kod atraumatske nestabilnosti možemo razlikovati voljnu i nevoljnu nestabilnost. Ukoliko bolesnik može svojevoljno iščašiti rame pomoću stezanja mišića govorimo o voljnoj , a ako se rame iščaši spontano nakon podizanja ruke govorimo o nevoljnoj nestabilnosti.
Smjer nestabilnosti
U većini slučajeva prilikom iščašenja ramena glava nadlaktične kosti se posklizne prema naprijed. Bitno rjeđe mogući su i drugi smjerovi klizanja glave poput stražnjeg, donjeg ili višesmjernog.
Trajanje nestabilnosti
Prema trajanju luksacije dijelimo na akutne i kronične. Akutne su sve luksacije u kojih je glava nadlaktične kosti izvan ramenog zgloba u trajanju do 72 sata. Luksacije ramena koje traju duže od 72 h nazivano kroničnim. Posebno mjesto čine ponavljajuće (rekurentne, habitualna) luksacije u kojih rame isklizi u više navrata. U tom slučaju oštećeni stabilizatori ramena postanu afunkcionalni te određeni pokreti i položaji ruke dovode do iščašenja ramena.
Dijagnoza
Detaljnim opisom tegoba, nastanka tegoba i kliničkim testovima može se orijentacijski utvrditi o kojoj se nestabilnosti radi. U svrhu potvrde dijagnoze koristi se radiološka obrada.
Liječenje
Važnost razlikovanja trajanja luksacije te uzroka prvog iščašenja je velika jer određuje daljnje liječenje.
Akutnu luksaciju ramena treba što prije i što laganije reponirati. Nakon učinjene repozicije, potrebna je imobilizacija u trajanju od 3 tjedna. Imobilizacija može trajati i kraće u starijih osoba zbog sklonosti ukočenju zgloba. U slučaju kroničnih luksacija, trajanja duže od 72 sata, repozicija je teža i češće su komplikacije. U slučaju luksacija ramena koje traju duže od 6 tjedana, neophodna je otvorena repozicija i rekonstrukcija zgloba u općoj anesteziji.
Zaseban problem u liječenju nestabilnosti čine ponavljajuće luksacije ramena. U slučaju ponavljajuće atraumatske nestabilnosti ramena naglasak je na neoperacijskom liječenju. Vježbama jačanja mišića vraćamo snagu, a time i njihovu zaštitnu ulogu u prevenciji ponovnih iščašenja. Proprioceptivni trening služi za ubrzavanje mišićne aktivnosti, naročito refleksa koji štite rame pri iznenadnim pokretima.
Ponavljajuća traumatska luksacija ramena liječi se operacijski. Danas se koriste artroskopske anatomske operacije ramena kojima je cilj vratiti funkcionalnost stabilizatora ramena. Dva mjeseca nakon operacijskog zahvata očekuje se približno normalna aktivna pokretljivost ramena. U slučaju da se radi o sportašu s treningom se može početi 4 mjeseca nakon operacije. Puno opterećenje i kontaktni sport dozvoljeni su 6 mjeseci nakon operacije, a uspješnost operacije je veća od 90%.
Otvorene neanatomske operacije ramena, poput postavljanja koštanih blokova u smjeru iskakanja ramena, potrebno je izbjegavati jer su povezanu kasnije uz ozbiljne komplikacije.
U Specijalnoj bolnici Sveta Katarina moguće je, prema najnovijim smjernicama, izvršiti dijagnostiku i sve vrste operacija potrebnih za zbrinjavanje nestabilnosti ramena. Same stabilizacije vrše se pomoću najkvalitetnijih resorptivnih materijala čija je prednost u tome da se s vremenom u potpunosti razgrade.