Operacija ukočenog palca (hallux rigidus)
Operacija ukočenog palca (hallux rigidus)
Hallux rigidus ili doslovno prevedeno “ukočeni palac” se odlikuje bolovima i ograničenjem savijanju palca prema gore, uz očuvanu mogućnost savijanja palca prema dolje. U podlozi ovog kliničkog entiteta nalaze se degenerativne (artrotske promjene) u području bazalnog (I. metatarzofalangealnog) zgloba palca.
Primarni ili juvenilni haluks rigidus se javlja u mlađih osoba, a u pravilu kao posljedica poremećaja okoštavanja glavice I. metatarzalne kosti, i to u vidu aseptične nekroze ili osteohondritis disekansa. Sekundarni ili adultni multifaktorijalne je geneze, a dominiraju degenerativne promjene.
Prilikom pregleda obično uočavamo izbočinu (egzostozu) s dorzalne strane bazalnog zgloba. Palac je obično ispružen, dorzalna fleksija je izrazito reducirana, a plantarna očuvana. Dijagnozu potvrđujemo RTG snimkama koje pokazuju klasične znakove osteoartritisa: suženje zglobne pukotine, suphondralnu sklerozaciju, te osteofite (osobito dorzalne). U pravilu je liječenje konzervativno, a jedna od učinkovitih mjera i propisivanje obuće s valjkastim đonom koje smanjuju bolnu dorzifleksiju.
U slučaju progresije tegoba pristupa se operacijskom liječenju a najčešći zahvati su keilektomija (odstranjene dorzalnog osteofita i dorzalnog ruba glavice metarzalne kosti), te ukočenje (artrodeza) bazalnog zgloba palca.