Operativni zahvati medijalnog (MCL) i lateralnog (LCL) kolateralnog ligamenta

Funkcija koljenskog zgloba

Funkcija koljena je omogućavanje pokreta, ali i prenošenje težine tijela prema stopalima tijekom hoda. Zglobna tijela u području koljena kombinacija su konveksne zglobne površine bedrene kosti i gotovo ravne zglobne površine goljenične kosti. Na taj način povećana je pokretljivost koljena, ali i značajno smanjena njegova stabilnost. Kako bi se povećala stabilnost koljena velika je važnost ispravne funkcije stabilizatora koljena.

Stabilizatore dijelimo na aktivne i pasivne. Aktivni stabilizatori su mišići koji su među najjačima u ljudskom tijelu te ujedno i pokreću zglob. Pasivni stabilizatori su: ligamenti, zglobna čahura i menisci.  Najvažniji ligamenti koljena su: unutarnji (medijalni) i vanjski (lateralni) postranični ili kolateralni ligamenti te prednji i stražnji križni ligamenti.

Medijalni kolateralni ligament (MCL)

Medijalni (unutarnji) kolateralni ligament (MCL) jedan je od 4 ključna ligamenta odgovorna za stabilnost koljena. Nalazi se s unutarnje strane koljena gdje povezuje distalni dio femura (natkoljenične kosti) s proksimalnom tibijom (goljeničnom kosti). MCL je primarno zadužen za sprječavanje prekomjernih pomaka koljena prema unutra – prilikom djelovanja sile s vanjske strane koljena. Takve situacije se obično događaju u sportovima kao što su kontaktni sportovi, nogomet, košarka, skijanje, itd. Ozljeda MCL je jedna od češćih ozljeda koljena (8% svih atletskih ozljeda koljena), a najčešća ozljeda ligamenata koljena (40%) te se očekuje godišnja stopa od 24 MCL ozljeda na 100 000 stanovnika.

Pročitajte više o sportskim ozljedama i njihovoj prevenciji u BLOGU.

Lateralni kolateralni ligament (LCL)

Lateralni (vanjski) kolateralni ligament (LCL) je također jedan od 4 ključna ligamenta odgovorna za stabilnost koljena. On se pak, za razliku od MCL-a, nalazi s vanjske strane koljena te povezuje distalni femur (natkoljeničnu kost) s proksimalnom fibulom (lisnom kosti). Funkcija LCL-a je pružanje otpora djelovanju sile s unutarnje strane koljena. Najčešći pacijenti su sportaši u određenim sportovima (nogomet, košarka, skijanje, itd.) osobito kad je uz djelovanje sile prisutna i rotacija koljena. LCL ozljeda, zbog kompleksnosti struktura vanjskog dijela koljena, rijetko se javlja kao izolirano oštećenje (<2% ozljeda koljena) obično kod tenisača i gimnastičara, no često se pojavljuje u kombinaciji s ozljedama drugih struktura koljena.

Osjećate li tegobe ili bolove u koljenu? Ne odgađajte pregled! Dogovorite termin odmah!

Anatomija koljena

• Femur – natkoljenična kost
• Patela – iver ili čašica
• Tibija – goljenična kost (veća kost potkoljenice)
• Fibula – manja kost potkoljenice
• Kolateralni ligamenti – čvrsto, elastično vezivno tkivo koje okružuje zglob kako bi mu osiguralo stabilnost
• Križni ligamenti – prednji i stražnji križni ligament u koljenu tvore oblik slova X, a osiguravaju rotaciju stabilnost te sprječavaju prekomjerne pomake potkoljenice u odnosu na natkoljenicu
• Menisci – zakrivljeni hrskavični dijelovi u zglobu koji služe kao amortizeri koji apsorbiraju opterećenje, povećavaju kontakt zglobnih površina itd.
• Mišići – služe dinamičkoj stabilnosti zgloba

Mehanizam ozljede kolateralnih ligamenata

Akutna ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) obično nastaje djelovanjem sile na vanjski dio koljena, osobito pri blagoj fleksiji te vanjskoj rotaciji potkoljenice. Analogno, do ozljede Lateralnog kolateralnog ligamenta (LCL) dolazi prilikom djelovanja sile koja koljeno gura prema van (djelovanje sile na unutarnji dio koljena), pogotovo pri hiperekstenziji i rotaciji potkoljenice. Aktivnosti koje dovode do ozljede postraničnih sveza, a koje su česte u mnogim sportovima su:

• sudar ili direktni udarac u područje koljena
• nagle promjene smjera kretanja
• okretanje sa stopalima čvrsto vezanim za podlogu
• nepravilan doskok
• naglo zaustavljanje nakon sprinta

Takve radnje mogu dovesti do ozljede ligamenta, koja može rezultirati potpunim puknućem (rupturom), djelomičnom rupturom ili lakšom ozljedom (istegnućem) koja ne dovodi do pucanja ligamentarnih sveza. Također, uz ozljedu kolateralnih ligamenata česte su i druge pridružene ozljede poput puknuća meniska, oštećenja hrskavice ili pak ozljeda drugih ligamenata koljena poput rupture prednje ukrižene sveze.

Slika: Mehanizam ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL)

Slika: Mehanizam ozljede lateralnog kolateralnog ligamenta (LCL)

Simptomi ozljede kolateralnih ligamenata

Rani znakovi:

• „zvuk pucanja“ u trenutku ozljede
• koljeno „pobjeglo“ u trenutku ozljede
• jaka bol i nemogućnost nastavljanja aktivnosti nakon ozljede
• brzo oticanje koljena

Kasniji znakovi:

• osjećaj nestabilnosti u koljenu
• bol u području ozljede (medijalno ili lateralno)
• smanjen opseg pokreta
• nemogućnost obavljanja fizičke aktivnosti ili posla

Imate neke od navedenih tegoba? Dogovorite termin za pregled kod naših stručnjaka.

Što napraviti odmah nakon ozljede?

Odmah nakon ozljede, potrebno je smanjiti bol i oticanje u koljenu koristeći R.I.C.E. model koji se može izvoditi u vlastitome domu:

• Odmor (engl. Rest) – potrebno je smanjiti opterećenje na koljeno
• Leđenje (engl. Ice) – potrebno je hladiti koljeno ledenim oblozima svaka 2 sata po 20 minuta kako bi se smanjila oteklina
• Kompresija (engl. Compression) – potrebno je omotati koljeno elastičnim ili drugim zavojem
• Elevacija (engl. Elevation) – u ležećem položaju, potrebno je postaviti jastuke ispod ozlijeđene noge

Kada se obratiti liječniku?

U slučaju traume koja je izazvala simptome ozljede, što prije se javiti liječniku. Kolateralni ligamenti su izrazito bitne strukture u koljenu, s mnogim funkcijama, a pogotovo u osoba koje se žele baviti sportom. Važno je osigurati pravovremenu dijagnozu te adekvatnu terapiju za svakog pacijenta.

Rizični faktori za ozljedu MCL i LCL

• kontaktni sportovi
• ostali sportovi poput nogometa, košarke, skijanja u kojima su česte nagle promjene smjera
• loša kondicija
• neadekvatna sportska obuća i oprema
• promjene podloge (parket, umjetna trava, beton itd.)

Dijagnoza

Priprema za pregled

Prije pregleda ortopeda, važno je da pacijent pripremi odgovore na sljedeća pitanja:

• Kada se ozljeda dogodila?
• Što ste radili kad se dogodila ozljeda?
• Jeste li čuli “zvuk pucanja” u trenutku ozljede?
• Je li koljeno oteklo nakon ozljede?
• Jeste li ikada prije ozlijedili koljeno?
• Jesu li Vam simptomi stalni ili se pojavljuju povremeno?
• Zablokira li Vam ikada koljeno?
• Osjećate li nestabilnost u ozlijeđenom koljenu?

Pregled specijalista ortopedije

Dijagnoza puknuća medijalnog i lateralnog kolateralnog ligamenta postavlja se na temelju poznavanja i razumijevanja biomehaničkih elemenata ozljede nakon detaljnog opisa tegoba i mehanizma ozljede. Bitni su podaci o jačini i smjeru sile koja je djelovala na koljeno u trenutku ozljede, slušnom osjetu pucanja, nemogućnosti za daljnje aktivnosti odmah nakon ozljede te brzom naticanju postraničnih dijelova koljena. 

Klinički pregled uključuje testove za procjenu stabilnosti koljena, testove za otkrivanje ozljeda drugih struktura poput meniska i ukriženih ligamenata, ispitivanje opsega pokreta te procjenu funkcionalnosti cijeloga koljena. Specijalist ortopedije će usporediti funkciju ozlijeđenog i zdravog koljena te donijeti odluku o eventualnim dodatnim dijagnostičkim postupcima.

Radiološka dijagnostika

U svrhu potvrde dijagnoze ozljede MCL i LCL kod nejasnih slučajeva radi se magnetska rezonancija koljena. Magnetska rezonancija (MR) koljena je neinvazivna pretraga za dobivanje kvalitetnih podataka o stanju svih struktura koljenskog zgloba. Nakon utvrđivanja vrste i veličine ozljede, slijedi odluka o daljnjem liječenju.

Slika: Prikaz rupture medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) lijevog koljena na magnetskoj rezonanci (MR)

Slika: Prikaz normalnog medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) lijevog koljena na magnetskoj rezonanci (MR)

Liječenje

Liječenje mora biti individualizirano i prilagođeno pacijentu ovisno o stupnju oštećenja. Od velike važnosti je uspostavljanje dijaloga između liječnika i ozlijeđene osobe. Najvažniji čimbenici koji utječu na odluku su dob ozlijeđene osobe, motivacija, nivo i vrsta tjelesne aktivnosti kojom se ta osoba želi baviti, stupanj nestabilnosti koljena i stanje ostalih koljenskih struktura. Liječenje može biti operacijsko i konzervativno.

Konzervativno liječenje

Konzervativno, odnosno neoperacijsko liječenje sastoji se od nošenja stabilizacijske ortoze te funkcionalne rehabilitacije. Dok se većina ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta može liječiti konzervativno, potpuno puknuće lateralne kolateralne sveze najčešće se mora liječiti operacijski.

Operacijsko liječenje

Operativni zahvat u slučaju rupture medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) indiciran je kod postojanja multiligamentarne ozljede te kod odvajanja distalnog hvatišta ligamenta te njegovog „prebacivanja“ preko obližnjih struktura (tetiva) što onemogućuje cijeljenje ligamenta i konzervativno liječenje.

Puknuće lateralnog kolateralnog ligamenta (LCL) češće je udruženo s drugim ozljedama koljena poput ozljede posterolateralnog kuta (skupina struktura u stražnjem vanjskom dijelu koljena) te uglavnom zahtjeva kirurško liječenje.

Operativni zahvat sastoji se od popravka ozlijeđenog ligamenta ili od njegove rekonstrukcije. Čitavu operaciju moguće je izvesti u spinalnoj anesteziji, pri čemu se koljenu pristupa s medijalne ili lateralne strane.  Za vrijeme operacije, operater popravlja (šiva) ili uklanja oštećeni ligament, dok se za rekonstrukciju koristi tetivni presadak (graft). Takav presadak se može fiksirati potpuno resorptivnim materijalom koji se s vremenom polako resorbira tj. rastopi unutar organizma nakon što presadak zaraste.

Slika: Priprema presatka za rekonstrukciju kolateralnog ligamenta (MCL/LCL)

Rizici operacije

Kao i kod svakog operativnog zahvata, tako i kod rekonstrukcije MCL/LCL postoje rizici poput krvarenja ili infekcije kirurške rane. Drugi rizici kod rekonstrukcije kolateralnih ligamenata mogu biti:

• Bol ili ukočenost koljena
• Loše cijeljenje presatka („novog“ ligamenta)
• Puknuće presatka nakon povratka sportu

Pročitajte kako se pripremiti za operaciju, a za više informacija dogovorite termin za pregled.

Postoperativna rehabilitacija

Pacijent se po završetku operacije premješta na odjel gdje se započinje s fizikalnom terapijom. Zajedno s fizioterapeutom, pacijent ući hodati na štakama i ponašati se s operiranom nogom. Pacijent obično provede u bolnici jednu noć nakon zahvata te se ujutro otpušta iz bolnice nakon previjanja kirurških rana i odrađene fizikalne terapije. Po napuštanju bolnice, uputno je nastaviti rehabilitaciju u našem centru za fizikalnu terapiju. Kako bi osigurali što brži i kvalitetniji oporavak, važno je držati se uputa o previjanju rane, prehrani, fizičkoj aktivnosti itd. Prije povratka normalnim fizičkim aktivnostima, potrebno je napraviti više kontrolnih pregleda na kojima će se ispitati trenutna funkcija zgloba koljena.

Slika: Snimka magnetskom rezonancom nakon operacije medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL)

Bez obzira o kojem se zdravstvenom stanju radi, sigurnost i zadovoljstvo pacijenata glavni su prioriteti u našoj bolnici, stoga nam se javite s povjerenjem.