Basedow-Gravesova bolest
Slično kao i Hashimotova, i Basedow-Gravesova bolest predstavlja kronični, autoimuni poremećaj u kojem dolazi do nenormalne reakcije vlastitog obrambenog sustava na štitnjaču, što u ovom slučaju u pravilu rezultira njenom pojačanom funkcijom. Kod žena se oko 8 puta češće javlja u odnosu na muškarce.
Uzroci Basedow-Gravesove bolesti
Iako temeljni uzrok nije do kraja razjašnjen, smatra se da genetska predispozicija (nosilaštvo određenog HLA genotipa i mutacije niza gena poput CD40, CTLA-4, PTPN22, FCRL3, gena za TSH-receptor itd.), u kombinaciji s poremećajima funkcije upalnih stanica (T-limfocita) i djelovanja vanjskih čimbenika (virusi, trudnoća, psihički stres i primjena nekih lijekova), imaju značajnu ulogu u nastanku ove bolesti.
Simptomi Basedow-Gravesove bolesti
Štitnjača je u cijelosti povećana s prekomjernom proizvodnjom hormona štitnjače T4 i/ili T3, što se očituje ubrzanim radom srca, drhtanjem ruku, pojačanim znojenjem, nemirom i nervozom, nepodnošenjem vrućine, gubitkom tjelesne težine, poremećajem menstrualnog ciklusa, ubrzanom probavom i gubitkom tjelesne težine. Značajan broj oboljelih ima izražene kožne promjene i ispupčenost očnih jabučica. Dijagnostički postupak obuhvaća specijalistički i ultrazvučni pregled štitnjače, određivanje vrijednosti TSH, hormona štitnjače i protutijela te, ponekad, scintigrafiju štitnjače, a moguće je provesti i genetsko testiranje.
.jpg)
Liječenje Basedow-Gravesove bolesti
Principi liječenja Basedow-Gravesove bolesti temelje se na liječenju pojačane funkcije štitnjače, što traje mjesecima, a uključuju lijekove čija je zadaća normalizirati razinu hormona štitnjače u krvi. Također je potrebno napomenuti da u nekih bolesnika dijagnoza Basedow-Gravesove bolesti povlači za sobom povećani rizik za razvoj drugih autoimunih bolesti (celijakija, šećerna bolest tip 1, autoimuna upale jetre, autoimuna anemija, multipla skleroza, reumatoidni artritis itd.).