Metabolički sindrom
Metabolički sindrom predstavlja kombinaciju pet osnovnih rizičnih čimbenika: otpornost tijela na inzulin (inzulinska rezistencija), povišena razina inzulina u krvi (hiperinzulinemija), povišena razina šećera u krvi / šećerna bolest tip 2, pretilost, povišene razine masnoća u krvi (hiperlipidemija) i povišeni krvni tlak (arterijska hipertenzija).
Uzroci i simptomi
Procjenjuje se da oko 25% – 30 % odrasle populacije boluje od metaboličkog sindroma. Iako je osnovni uzrok metaboličkog sindroma nepoznanica, rizični čimbenici poput genske predispozicije, manjka tjelesne aktivnosti (sjedilački način života), nepravilne prehrane s visokom udjelom zasićenih masti i šećera, konzumacija alkohola te starenje i psihički stres imaju značajan utjecaj na njegov razvoj. Osnovni patofiziološki poremećaj je nakupljanje masnog tkiva na prednjoj trbušnoj stijenki koje djeluje kao zasebna endokrina žlijezda (centralni oblik pretilost). Infiltracija masnog tkiva upalnim stanicama dovodi do oslobađanja više vrsta signalnih molekula, tzv. citokina (TNF-α, inhibitor aktivacije plazminogena, leptin, rezistin, IL-6 i CRP) koji imaju značajnu ulogu u procesu inzulinske rezistencije. Potom se javlja niz kompleksnih mehanizama koji se očituju u nepravilnostima stvaranja i lučenja inzulina i inzulinske signalizacije. Inzulinska rezistencija se vremenom pogoršava, javlja se šećerna bolest tip 2, povišenje razine masnoća u krvi (hiperlipidemija), oštećenje stijenki krvnih žila, odlaganje masti u jetru (steatoza), povišenje krvnog tlaka i oštećenja ciljnih organa (prvenstveno krvnih žila srca i mozga, što dovodi do srčanog i moždanog udara). Također dolazi do povišenja razine urata (mokraćne kiseline) uz povećani rizik razvoja tromboze, odnosno začepljenja krvnih žila, a veći je i rizik za razvoj nekih oblika karcinoma i demencije.
Dijagnoza i liječenje metaboličkog sindroma
Dijagnostički postupak započinje specijalističkim pregledom, a uključuje laboratorijske pretrage, genetsko testiranje te ostale dijagnostičke metode koje se koriste prema indikacijama i komplikacijama (npr. EKG, UZV srca, bubrega, jetre i krvnih žila, oftalmološki pregled). Princip liječenja metaboličkog sindroma temelji se na promijeni životnog stila, prvenstveno prehrambenih navika, pojačanju tjelesne aktivnosti i medikamentoznom liječenju. Gotovo uvijek je potreban multidisciplinarni pristup koji uključuje timski rad liječnika različitih medicinskih specijalnosti (endokrinolog, kardiolog, nefrolog, oftalmolog, kirurg), nutricionista i kineziologa.