Guša (struma)

Termin guša (struma) označava povećanje volumena štitnjače. U općoj populaciji je možemo naći s učestalošću i do 25 %, s time da je i do 4 puta učestalija kod žena u odnosu na muškarce. U 50 % osoba se može naći čvorasti oblik guše. Nastanak guše povezan je najčešće s manjkom unosa joda u organizam. Uvođenjem jodiranja kuhinjske soli (u našoj zemlji od 1953. godine) incidencija gušavosti je značajno reducirana, ali nije u potpunosti iskorijenjena. Danas je poznato da osim nedostatka joda, postoje i drugi čimbenici koji potenciraju gušavost (tzv. strumogeni čimbenici).

Čimbenici koji potenciraju gušavost

Strumogeni čimbenici:

• prirođeni genski poremećaj nakupljanja joda unutar stanica štitnjače
• primjena lijekova (preparati sulfonilureja, fenobarbiton, amiodaron, rifampicin, soli litija)
• sva stanja u kojima dolazi do stimulacije receptora za TSH na stanicama štitnjače (autoimuni poremećaji štitnjače, stanja koja izazivaju porast razine TSH (tumori hipofize i hipotalamusa)
• upale štitnjače
• granulomatozne bolesti (sarkoidoza, tuberkuloza)
• spojevi iz hrane poput cijanoglukozida i tioglukozida (osobito ih nalazimo u kupusnjačama)
• smanjeni unos selena

Oblici guša/struma

Kod nodularne guše treba misliti i na postojanje cisti i adenoma te zloćudnih tumora štitnjače i metastaza tumora u štitnjači (posebno ako se radi o jednočvorastoj štitnjači). Razlikujemo difuzni oblik guše (bez čvorova) i već spomenuti, nodularni oblik. Prema hormonskom izražaju, guša može biti eutireotična (nalazimo uredne vrijednosti hormona štitnjače), hipotireotična i hipertireotična (nalazimo povišene, odnosno snižene vrijednosti hormona štitnjače). Posebni anatomski oblik je tzv. retrosternalna guša koja ima tendenciju rasta iza prsne kosti.

Simptomi guše

Guša se obično prezentira bez ikakvih simptoma, iako tegobe često ovise o njenoj veličini i postojanju pritiska na lokalne anatomske strukture. Oboljeli se mogu prezentirati zadebljanjem ili deformacijom prednjeg dijela vrata, nelagodom u vratu, osjećajem gušenja, kašljem, otežanim disanjem ili promuklošću.

Dijagnoza i liječenje

Najvažniji dijagnostički elementi su specijalistički i ultrazvučni pregled, dok ostale dijagnostičke metode uključuju scintigrafiju štitnjače, a rijetko kada snimanje CT-om ili MR-om (isto je potrebno pri planiranju operativnog zahvata kod bolesnika s velikim gušama ili sumnje na širenje guše u prsnu šupljinu). Ako je indicirano, potrebno je provesti i citološku punkciju. Također je potrebna laboratorijska evaluacija TSH radi procjene funkcije štitnjače i, ponekad, protutijela.

Kod liječenja uvijek treba težiti otkrivanju uzroka gušavosti i njegovoj eliminaciji. Guše koje ne uzrokuju tegobe i ne predstavljaju kozmetski defekt ne zahtijevaju liječenje. Ako je indicirano, guše liječimo hormonima štitnjače, operativnim zahvatom ili primjenom radioaktivnog joda te tireostaticima i radioaktivnim jodom ako se nađu „topli/vrući“ čvorovi.