Mikrovaskularne komplikacije
Mikrovaskularne komplikacije su: retinopatija, neuropatija i nefropatija
Dijabetička retinopatija je jedan od vodećih uzroka slabog vida i sljepoće koja je 25 puta češća u osoba sa šećernom bolešću nego u općoj populaciji. Važno je znati da mikroangiopatija mrežnice u šećernoj bolesti počinje prije pojave klinički vidljivih znakova bolesti promjenama u strukturi i funkciji malih krvnih žila mrežnice (retine) na očnoj pozadini gdje se stvara slika onoga što gledamo. Prema suvremenoj klasifikaciji klasifikaciji dijabetička retinopatija dijeli se neproliferativnu i proliferativnu dijabetičku retinopatiju te dijabetičku makulopatiju. U neproliferativnoj dijabetičkoj retinopatiji imamo promjene na kapilarama mrežnice zbog kojih one postaju propusne, stvaraju mjehurićasta proširenja stijenki krvnih žila (mikroaneurizme) koje mogu prsnuti i tada se vide u mrežnici točkasta, mrljasta krvarenja i edem, tvrdi i meki eksudati. Proliferativna dijabetička retinopatija je kasni stadij bolesti u kojem zbog obliteracije (začepljenja) malih krvnih žila nastala ishemijska područja, a kao reakcija na ishemiju rastu nove nepravilne, krhke žile (neoaskularizacija) i iste su sklone pucanju i propuštanju tekućine. Tijekom rasta novostvorene žile postupno se uvećavaju i granaju, a vezivo koje ih obavija umnaža se i stvara fibrovaskularne membrane koje se šire uz površinu mrežnice ili izdižu u staklovinu. Zbog krhkoće svojih stijenki novostvorene krvne žile pucaju i izazivaju pritom krvarenje u mrežnici ili u staklastom tijelu. Kad se dogodi krvarenje u staklastom tkivu vid naglo oslabi. Vezivno tkivo uraslo u staklovinu postepeno se steže uzrokuje distorziju mrežnice i kidanje krvnih žila s obilnim krvarenjem, a može izazvati i trakcijsko odignuće mrežnice (ablacija retine) što rezultira sljepoćom. Vrlo je česta komplikacija ishemije mrežnice refraktorni sekundarni neovaskularni glaukom.
Dijabetička makulopatija je poseban oblik retinopatije u kojem patološke mikrovaskularne promjene zahvaćaju područje žute pjege, funkcionalno najvažnijeg dijela mrežnice na stražnjem polu oka. To je mjesto najveće oštrine vida koje nam omogućava razlučivanja detalja kod čitanja, gledanja televizije. Promjene se mogu razviti u bilo kojem stupnju dijabetičke retinopatije. Zbog oštećenja u području makule krvne žile postaju propusne i nastane bubrene (edem) makule i nastanu simptomi slabljenja vida u koji se idoživljavaju kao zamagljenje, iskrivljenost slike i teškoće gledanja noću. Dijabetička makulopatija glavni je uzrok gubitka oštrine vida i sljepoće osoba oboljelih od šećerne bolesti.
Retinopatija ne čini zamjetljive smetnje vida sve dok nije jako uznapredovala. Pravodobna fotokoagulacija laserom retine još uvijek je osnovna metoda liječenja dijabetičke retinopatije. Pravovremenim liječenje laserom učinkovit je način težeg oštećenja vida. Početne stadije dijabetičke retinopatije bolesnik ne prepoznaje pa je od velike važnosti utvrđivanje i redovito praćenje početnih reverzibilnih promjena čije se daljnje pogoršanje može spriječiti kontrolom promjenjivih rizičnih čimbenika (glikemije, krvnog tlaka, masnoća, nepušenja). Kompletan oftalmološki pregled uključuje: utvrđivanje oštrine vida, mjerenje očnog tlaka, te pregled prednjega i stražnjeg segmenta oba oka nakon proširenja zjenica pomoću kapi za širenje zjenica. Bolesnicima tipa 2 prvi oftalmološki pregled radi se kod otkrića bolesti jer bolesti može već dulje vremena trajati ( 20% bolesnika ima retinopatiju kod otkrića bolesti). Nema li znakova dijabetičke retinopatije pregled se ponavlja jedan puta godišnje, a ukoliko se nađu promjene oftalmolog će odrediti vrijeme novog pregleda kako bi se pravovremeno započelo liječenje laserom ili lijekovima. Bolesnici s tipom 1 šećerne bolesti prvi pregled oftalmologa trebaju obaviti pet godina nakon otkrića šećerne bolesti. Žene sa šećernom bolešću koje planiraju trudnoću preporučuje se da oftalmološki pregled učine prije začeća, tijekom trudnoće u prvom trimestru te šest mjeseci nakon porođaja. U trudnica s gestacijskim dijabetesom ne postoji povećani rizik od razvoja dijabetičke retinopatije pa nisu nužni redoviti oftalmološki pregledi.
