Dijabetičko stopalo
Pod dijabetičkim stopalom podrazumijevaju se promjene koje nastaju međusobnim djelovanjem dijabetičke angiopatije (mikroangiopatije i makroangiopatije) i neuropatije.
Kao rezultat tih procesa nastaju deformacije, vrijedovi (ulkusi) i gangrena stopala koja završava gubitkom (amputacijom) noge kao konačnim ishodom. Šećerna bolest najčešći je uzrok netraumatskih amputacija nogu. Dijabetički ulkus (vrijed) kritičan je središnji događaj kaskade sindroma dijabetičkog stopala i od tuda uzrečica "nema ulkusa, nema amputacije. Prevladava li loša cirkulacija razvija se ishemijski oblik: defekt kože i vrijed koji su bolni, a može se razviti odumiranje tkiva i nastanak suhe gangrene. Prevladava li oštećenje živaca nastati će neurotrofička vrijed koja u pravilu nije bolna a defekt je obično opsežan i bezbolan.
Zbog neuropatije i mala trauma npr. uzrokovana neudobnom obućom, hodanjem bez obuće ili pak akutna ozljeda mogu pogodovati nastanku kroničnog vrijeda. Gubitak osjeta, deformiteti stopala i smanjena pokretljivost zglobova mogu uzrokovati neprimjereno biomehaničko opterećenje stopala. Nakon uobičajenog stvaranja kalusa, dolazi do pucanja kože čemu prethodi potkožni podljev krvi. Kako bolesnik nema osjet, nastavlja hodati a cijeljenje je otežano. Oštećenja tkiva pogoduju razvoju različitih mikroorganizama. U uvjetima smanjene perfuzije, kad potrebe upaljenog tkiva zahtijevaju i višestruki porast krvnog dotoka, ta se količina krvi zbog oslabljene cirkulacije ne može dopremiti u upaljeno tkivo, a nekrotično tkivo uz lokalnu hipoksiju i acidozu postaje dobra podloga za rast anaerobnih bakterija.
Širenju infekcije pogoduje i oslabljena funkcija leukocita. Infekcija se razvija kada mikroorganizmi nadvladaju prirodne mehanizme obrane. U kliničkoj slici dijabetičkog stopala dominiraju tri osnovna oblika komplikacija infekcije: vrijedovi na donjoj strani stopala, flegmona na gornjoj strani stopala te apsces dubokih tkiva, kostiju i/ili zglobova. Dijabetičko stopalo liječi multidisciplinarni tim: dijabetolog, vaskularni kirurg, specijalist plastične kirurgije, mikrobiolog.
Radi prevencije dijabetičkog stopala važna je pouka bolesnika o njezi stopala: održavanje higijene, pravilno sušenje osobito prostora između prstiju, i mazanje hidratantnim kremama, posipanje puderom između prstiju, uklanjanje naslaga mrtvog sloja kože blažim abrazivnim sredstvima, nokte rezati ravno i ne prekratko,nošenje prikladne obuće od prirodnih materijala (gumenih samo za kišu snijeg i sport) pregledati unutrašnjost obuće radi nalaženja neravnina,i čarapa od vune ili pamuka koje ne smiju stezati niti imati grube šavove, nikada ne hodati bos pogotovo ako je oslabljen osjet na stopalima, izbjegavati približavanje stopala izvoru topline i stavljanje stopala na vrući radijator, peći ili u vrelu vodu, laktom provjeriti temperaturu vode prije kupke ili kupanja.
Bolesnik bi trebao sam nadzirati stopalo svakodnevno, uz pomoć ogledala pogledati donju stranu stopala (tabana), a ako to nije moguće zbog slabijeg vida ili slabije pokretljivosti onda je potrebita pomoć člana obitelji. Ukoliko se primijeti bilo kakva promjena na stopalima ( promjena boje kože, kurje oko, žulj, ranica, ogrebotina) potrebito je posavjetovati se sa svojim liječnikom. Radi poboljšanja cirkulacije dobro je raditi lagane vježbe stopalima: micati prste naprijed i natrag, raditi kružne pokrete iz skočnog zgloba. Razvoj vrijedi stopala uglavnom je odraz naše skrbi za bolesnika, odnosno pacijentove brige o sebi. Zato je Joslin čuveni američki dijabetolog gotovo pred 90 godina napisao da "dijabetička gangrena nije Božja kazna, već naš propust".
