Hormonsko liječenje poremećaja štitnjače
Hormoni štitnjače su neophodni za normalan život. Imaju brojne funkcije, od kojih najvažnije predstavljaju reguliranje metabolizma (izmjenu tvari i procesa) svih organa i stanica, poticanje rasta, razvoja i diferencijacije stanica, utječu na rad srca i proizvodnju energije za rad mišića, ubrzavaju probavne procese te pospješuju funkciju crijeva, djeluju na metabolizam masti, potiču mentalne funkcije i rast kostiju, utječu na održavanje trudnoće, normalan rast i razvoj djeteta te brojne druge funkcije. U slučaju različitih bolesti koje se očituju smanjenom funkcijom štitnjače, posežemo za hormonskim liječenjem.
Primjena sintetskih hormona u liječenju poremećaja štitnjače započinje 1949 g. kada je laboratorijskim postupcima sintetiziran hormon levotiroksin (T4). Iako su se kroz naredna dva desetljeća u značajnoj mjeri koristili životinjski hormoni štitnjače (krava, ovca, svinja) dobiveni isušivanjem (dehidracijom) štitnjače (u primjeni su još od kraja 19 stoljeća), danas su sintetički hormoni najrasprostranjeniji oblik liječenja smanjene funkcije štitnjače, bez obzira na njen uzrok. To se prvenstveno odnosi na hormon levotiroksin (T4) koji se svojim manjim dijelom (oko 10%) različitim metaboličkim procesima pretvara u hormon trijodtironin (T3), koji također ostvaruje glavno metaboličko djelovanje učinkom na sve organe. Ova pretvorba (konverzija) može ponekad biti neadekvatna, čime se stvara veća količina djelomično neaktivnog oblika hormona T3, tzv. obrnutog (reverznog) T3. Također, pretvorba T4 u T3 je pod utjecajem niza drugih čimbenika i stanja (poremećena funkcija crijeva i jetre, psihički stres i neadekvatno lučenje hormona kortizola, povišena razina hormona estrogena, poremećena prehrana i ekstremne dijete s manjkom unosa cinka i selena itd.)
Stoga je ponekad u liječenju hipotireoze potrebno uz primjenu T4, primijeniti i T3. Danas na raspolaganju imamo nekoliko vrsta sintetskih farmaceutskih preparata koji sadrže samo jednu djelatnu tvar (npr. čisti T4 ili čisti T3) ili kombinaciju dvije djelatne tvari (T4 i T3). Pri liječenju s hormonima štitnjače, bitno je naglasiti kako svakom bolesniku treba pristupiti strogo individualno i kreirati zasebni plan liječenja, budući da je svaka osoba jedinstvena u svom genetskom, farmakološkom, biokemijskom, nutritivnom te svakom drugom pogledu. Odluka o primjeni hormona štitnjače (kada? koji preparat? u kojoj dozi? koliko dugo?) temelji se na pažljivoj procjeni liječnika specijaliste, uzevši pritom u obzir specifične potrebe svakog pojedinačnog bolesnika i prirodu njegove bolesti.
