Genetički testovi u endokrinologiji
Genetički poremećaji endokrinološkog sustava uključuju monogenetske, poligenetske te multifaktorijalne ili složene poremećaje. Unutar skupine poremećaja endokrinih žlijezda razlikujemo poremećaje reprodukcije i spolne diferencijacije, poremećaje rasta i razvoja, metaboličke poremećaje te poremećaje regulacije opskrbe hranjivim tvarima i održavanja homeostaze. Genetički testovi omogućuju dijagnostiku te personaliziranu terapiju, ali također daju važne informacije za druge članove obitelji oboljele osobe. Sekvenciranje sljedeće generacije (NGS) može pomoći u otkrivanju uzroka endokrinoloških bolesti, posebno kada hormonski testovi daju dvosmislene rezultate. Također, genetičkim testovima moguće je otkriti postoji li nasljedna komponenta te omogućuju planiranje liječenja različitih endokrinoloških poremećaja, uključujući pretilost, dijabetes, bolesti štitnjače i rizik za nastanak tumora endokrinih žlijezda (hipotalamusa, hipofize, epifize, štitne žlijezde, doštitnih žlijezda, gušterače, nadbubrežnih žlijezda, jajnika i sjemenika).
Rana dijagnoza i personalizirani pristup liječenju
Rana dijagnoza i personalizirani pristup liječenju može značajno utjecati na prognozu bolesti. U Specijalnoj bolnici Sv. Katarina provodimo integrativni model personalizirane medicine u kojem omogućujemo genetičko testiranje ukupno 563 gena povezanih s kardiovaskularnim i endokrinološkim bolestima (My Genome kardiometabolički panel). U sklopu testiranja pacijentima nudimo i testove za procjenu rizika za nastanak tumora, kao i nutrigenetičke testove kako bismo svakom pacijentu pristupili individualno te optimizirali prehranu radi prevencije kardioloških, endokrinoloških i onkoloških bolesti koje su danas vodeći uzrok smrtnosti u Hrvatskoj i svijetu, a koje je u većini slučajeva moguće prevenirati zdravim stilom života i pravilnom prehranom.
Najnovija izvješća Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju na epidemijske razmjere pretilosti europske populacije te je utvrđeno da pretilost godišnje uzrokuje oko 200.000 slučajeva karcinoma i 1.2 milijuna smrti. U cijeloj Europi 59% odraslih osoba ima prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo, kao i 8% djece mlađe od pet godina. Istraživanja pokazuju da u nekih ljudi geni mogu uzrokovati i do 80% povećanog rizika za nastanak prekomjerne tjelesne težine. Iako variraju, ovi znanstveni podatci daju grubu predodžbu o tome koliko je važna uloga genetike u razvoju prekomjerne tjelesne mase. Nutrigenetičkim testiranjem možemo utvrditi kako specifične genske varijante u DNA mogu utjecati na nutrijente i suplemente koje unosite hranom, a dobiveni rezultati mogu vam pomoći u prilagodbi plana prehrane te za održavanje normalne tjelesne mase.
Postavljanje dijagnoze
Postavljanje dijagnoze genetičkim testiranjem ima brojne potencijalne koristi za pacijenta i njegovu širu obitelj. Genetičko testiranje ključno je u dijagnostici i ranom otkrivanju nasljednih monogenetskih sindroma poput multiple endokrine neoplazije tipa 1 (sindrom MEN1) te tipa 2 (sindrom MEN2). Napredak tehnologije sekvenciranja DNA, točnije sekvenciranje sljedeće generacije (NGS) rezultirao je intenzivnim razdobljem otkrivanja genetskih bolesti u području endokrinologije te omogućilo bolji uvid u molekularno-genetičku osnovu mnogih endokrinoloških poremećaja.
Monogenetski endokrinološki poremećaji najčešće su posljedica mutacija u kodirajućoj sekvenci DNA (genima) unutar spolnih stanica (germinativne mutacije). U ovu skupinu poremećaja pripadaju monogenetski dijabetes, Kallmannov sindrom, obiteljski hiperaldosteronizam, sindromi multiplih endokrinih neoplazija (MEN1, MEN2, MEN4), nedostatak 21–hidroksilaze i drugi endokrinološki poremećaji. Za uspješno prepoznavanje i dijagnozu ovih poremećaja važno je poznavanje načina nasljeđivanja, vrste i klasifikaciju genskih varijanti odgovornih za bolest, penetrantnost određenih gena te stupanj genetičke heterogenosti.
Monogenetski poremećaji mogu se naslijediti prema jednom od šest tipova nasljeđivanja: autosomno dominantnim nasljeđivanjem (npr. MEN1 i MEN2 zbog mutacija u genima MEN1 te RET), autosomno recesivnim nasljeđivanjem (npr. nedostatak 21-hidroksilaze zbog mutacije u genu CYP21A2), X-vezano dominantnim tipom nasljeđivanja (npr. X-vezana hipofosfatemija zbog mutacije u genu PHEX), X-vezanim recesivnim nasljeđivanjem (npr. Kallmannov sindrom zbog mutacije gena ANOS1); Y-vezanim tipom nasljeđivanja (npr. azoospermija i oligospermija zbog delecije gena (poput gena USP9Y) u dijelu Y-kromosoma te mitohondrijskim tipom nasljeđivanja (npr. hipogonadotropni hipogonadizam i hipoparatireoidizam povezan s Kearns-Sayreovim sindromom zbog delecije mitohondrijske (majčine) DNA (mtDNA)).
Genetičko testiranje u endokrinologiji omogućuje pravovremenu detekciju bolesti u članova obitelji s rizikom, a rezultati genetičkih testova mogu utjecati, osim na pojedinca koji se podvrgnuo testiranju, i na cijelu obitelj. Ukoliko je vaš rezultat testiranja pozitivan i utvrđena vam je patogena genska varijanta ili varijanta nesigurnog značaja (VUS), u članova vaše obitelji također može postojati rizik za razvoj bolesti. Obiteljsko praćenje može identificirati ostale članove obitelji koji su rizični za isto endokrinološko stanje. Članovi obitelji koji su također pozitivni na patogenu gensku varijantu mogu sa svojim specijalistom medicinske genetike, specijalistom endokrinologije te nutricionistom napraviti plan prevencije i plan ranog liječenja bolesti.
POPIS ANALIZIRANIH GENA (ENDOKRINOLOŠKI PANEL)
