Inzulinska rezinstencija
Kako bi šećer iz krvi mogao ispuniti svoju zadaću, tj. uspješno nahraniti naš organizam, pomaže mu hormon inzulin koji se stvara u ß-stanicama gušterače. On aktivira specifičan mehanizam prijenosa kojim molekule šećera neometano iz krvi ulaze u sve naše organe, tkiva i stanice te sudjeluju u metaboličkim procesima. Ukoliko taj učinak posredovan inzulinom adekvatno ne funkcionira, tj. naš organizam pokazuje otpor prema inzulinskom djelovanju, govorimo o inzulinskoj rezistenciji. Nastalo stanje organizam nastoji popraviti proizvodnjom velike količine inzulina (hiperlinzulinemija), što dovodi do neugodnih simptoma poput osjećaja gladi, slabosti, nemira i drhtavice, a što se još dodatno pogoršava uzimanjem obroka bogatog šećerima.
Bolesnici se često osjećaju umorno (osobito nakon obroka), brzo postaju gladni, imaju povećanu želju za slatkišima. Kronično prisutne visoke razine inzulina dovode do porasta tjelesne težine i pretilosti, policistične bolesti jajnika, razvoja šećerne bolesti tip 2, poremećaja menstrualnog ciklusa, slabije mogućnosti začeća, a postoji i veza s razvojem autoimunih poremećaja štitnjače poput Hashimotove bolesti. Dokazano je da masno tkivo (a posebno oblik masnog tkiva deponiran na trbuhu) ima funkciju endokrine žlijezde, budući da luči hormone kao što su leptin i rezistin te niz signalnih molekula tzv. citokina (IL-1, IL-6, TNF-α) koji ometaju metabolizam šećera i pojačavaju otpornost perifernih tkiva na inzulin. Postojanje povišene razine slobodnih masnih kiselina u krvi također potencira inzulinsku rezistenciju. S genomske strane, dokazano je preko 40 točkastih mutacija gena uključenih u različite aspekte metabolizma masnih kiselina, razvoja i funkcije ß-stanica gušterače te transportnih mehanizama unutar njih.
Dijagnoza i liječenje inzulinske rezinstencije
Dijagnoza inzulinske rezistencije obuhvaća specijalistički pregled, laboratorijske i genetske pretrage te različite instrumentalne pretrage prema indikacijama. Liječenje se temelji na promjeni prehrambenih navika, povećanju tjelesne aktivnosti te medikamentoznom liječenju osnovnog i popratnih poremećaja.
