Feokromocitom
Feokromocitom je tumor koji najčešće nastaje u srži nadbubrežnih žlijezda, ali ga je moguće pronaći i na drugim lokacijama poput vrata i prsnog koša. Većinom se dijagnosticiraju dobroćudni oblici feokromocitoma, iako se kod oko 10% oboljelih mogu naći i zloćudni oblici karakterizirani lokalnim i udaljenim širenjem (metastaziranjem).
Kada i kako dolazi do pojave feokromocitoma?
Feokromocitomi se javljaju nasljedno (oko 30 % slučajeva) i sporadično. Iako su do sada identificirane promjene u desetak gena koje su odgovorne za nastanak i razvoj feokromocitoma, dominantno se u sporadičnim oblicima i sindromu MEN2A i MEN2B nalazi mutacija protoonkogena RET, u neurofobromatozi tip 1 nalazi se mutacija tumor-supresor gena NF-1, a u von Hippel-Lindau sindromu gubitak funkcije supresijskog gena VHL. Osim navedenih, identificirane su mutacije i u genima GDNF, MAX, TMEM127 koje također povećavaju rizik za razvoj feokromocitoma.
Koji su simptomi feokromocitoma?
Osnovne tegobe kod oboljelih su učinci pojačanog lučenja hormona iz tumora srži nadbubrežne žlijezde (adrenalin, noradrenalin). Javljaju se napadi povišenog krvnog tlaka (nekada i do 250/180 mmHg) praćeni ubrzanim radom srca (tahikardija) uz osjećaj lupanja srca (palpitacije) i srčanim aritmijama, glavoboljom, mučninom, otežanim disanjem, povraćanjem, općom slabošću, nemirom, crvenilom lica, zujanjem u ušima, tremorom i anksioznošću.
Mogu biti nazočne i ostale komplikacije povišenog krvnog tlaka (oštećenja očiju, krvnih žila, srca, mozga i bubrega). Ovisno o veličini, tumor može vršiti pritisak i na okolne organe, remeteći na taj način njihovu funkciju. Iz tumora se ponekad mogu lučiti i drugi hormoni poput hormona sličnom paratireoidnom hormonu, što izaziva porast razine kalcija u krvi.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnoza se postavlja specijalističkim pregledom, laboratorijskim i hormonskim pretragama, genetskim testiranjem i različitim instrumentalnim pretragama poput ultrazvuka, CT-a i MR-a.
Liječenje feokromocitoma provodi se medikamentozno i operativno.
