Addisonova bolest

Addisonova bolest nazvana je po britanskom liječniku Thomasu Addisonu koji ju je prvi puta opisao 1885. g. Radi se o smanjenoj funkciji kore nadbubrežne žlijezde koja se očituje smanjenim stvaranjem i lučenjem njenih hormona: aldosterona, kortizola i spolnih hormona porijeklom iz nadbubrežne žlijezde (adrenalni androgeni). Obično se javlja između 30. i 50. godine života s jednakom raspodjelom u oba spola.

Kada i kako nastaje Addisonova bolest?

Najčešće nastaje kao posljedica autoimune upale kore nadbubrežnih žlijezda (autoimuni adrenalitis), dok ostali čimbenici uključuju infekciju kore nadbubrežne žlijezde mikroorganizmima (virusima, bakterijama i gljivicama), razaranje kore nadbubrežne žlijezde zloćudnim procesom (rak kore nadbubrežne žlijezde) ili metastazama drugih zloćudnih tumora, tuberkuloznim procesom ili drugim bolestima (sarkoidoza) i bolestima odlaganja (amiloidoza, hemokromatoza, Wilsonova bolest).

Također, primjena nekih lijekova (ketokonazol, busulfan, metadon), ionizacijskog zračenja, poremećaji cirkulacije s pojavom krvarenja i tromboza (sepsa, bakterijemija) mogu dovesti do insuficijencije kore nadbubrežnih žlijezda. Prirođeni uzroci Addisonove bolesti nastaju zbog mutacija gena uključenih u procese stvaranja hormona kore nadbubrežne žlijezde.

Simptomi Addisonove bolesti

Simptomi koji se javljaju kod oboljelih direktno su povezani s manjkom navedenih hormona. Manjak aldosterona uzrokuje smanjenu razinu natrija i povećanu razinu kalija u organizmu pa se javlja mišićna slabost, srčane aritmije, dehidracija i sniženi krvni tlak (arterijska hipotenzija), što je praćeno vrtoglavicama, omaglicama, glavoboljama i zujanjem u ušima. Postupno slabi i bubrežna funkcija. Manjak kortizola dovodi do niskih razina šećera u krvi (hipoglikemije), umora, opće slabosti, gubitka tjelesne težine i nejasnih bolova u trbuhu praćenih mučninom i povraćanjem. Smanjena je otpornost na infekcije i stres.

Kao reakcija, pojačano se luči hormon kortikotropin iz hipofize, što potiče povećano stvaranje kožnog pigmenta melanina pa bolesnici imaju tamnu boju kože. Manjak adrenalnih androgena očituje se kod žena gubitkom dlakavosti uz prestanak menstruacije, a kod muškarca se mogu javiti sniženje libida i impotencija. Kod određenog broja oboljelih Addisonova bolest se može dijagnosticirati uz još neke autoimune bolesti, kao što su Hashimotova bolest, vitiligo, šećerna bolest tip 1, celijakija, multipla skleroza, reumatoidni artritis itd. Tada je klinička slika kombinirana sa simptomima i znakovima navedenim bolesti.

Dijagnoza i liječenje

Dijagnostički postupak obuhvaća specijalistički pregled, laboratorijske i hormonske pretrage, određivanje protutijela, radiološke pretrage poput ultrazvuka ili MR-a te, ponekad, genetsko testiranje. Addisonova bolest se liječi medikamentozno uz dodatno liječenje osnovnog procesa koji je njen uzrok.